Dok čitav svijet očekuje potpisivanje memoranduma o razumijevanju između vlade u Teheranu i Vašingtonu, čini se da se na Bliskom istoku rađaju nova neprijateljstva koja će oblikovati buduće odnose u ovom regionu. Iako je od ranije poznato da postoji animozitet Saudijske Arabije prema Iranu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, sa kojima režim u Rijadu vodi regionalne bitke, čini se da dva nova centra u ovom regionu okupljaju snage oko sebe i da je njihov sudar neizbježan u budućnosti.
ADVERTISEMENT
Riječ je o rivalstvu Turske i Izraela, koje je postalo sve izražajnije nakon pada Bašara el Asada u Siriji i širenja turskog uticaja na ovaj prostor dolaskom novog režima Ahmeda el Šare, piše Euronews Srbija.
Kao reakcija na ovakvo jačanje Turske, Izrael je požurio da sklopi ugovore o vojnoj saradnji sa Grčkom i Kiprom u toku decembra 2025. godine, sa namjerom tri države da se za saradnju pridobiju SAD i Francuska (tzv. inicijativa 3+2).
Dok su početkom juna trajale nesuglasice i napadi sukobljenih strana zbog nemogućnosti sklapanja dogovora oko prestanka neprijateljstva na Bliskom istoku, u regionu Istočnog Mediterana i Bliskog istoka se desilo nekoliko važnih stvari koje upućuju na budući pravac razvoja odnosa.
Vojna saradnja Kipra sa Francuskom
Vlada Kipra uspjela je da pridobije Francusku za saradnju jer je 8. juna između potpisan sporazum o vojnoj saradnji i sporazum o statusu snaga (SOFA- Status of Forces Agreemnet) koji je obezbedio ovoj evropskoj državi vojno prisustvo na ostrvu. Ono bi se ogledalo u boravku francuskih snaga u pomorskoj bazi Mari i vazduhoplovnoj bazi Andreas Papandreu. Pored te odredbe, definisan je način razmene vojne tehnologije, održavanja vojnih vežbi i razmjene političke saradnje između Nikozije i Pariza. Nije slučajno što je Macron poslije ove ceremonije izjavio: „Rekao sam to jednostavno 9. marta, da kada je Kipar napadnut, da je Evropa napadnuta“.
Sasvim razumljivo reakcija je ubrzo stigla iz Ankare. Erdogan je već odavno ocijenio saradnju Tel Aviva, Nikozije i Atine kao stvaranje "osovine zla“ protiv Turske.
Sada je iz turske prestonice poslata poruka da Francuska nije jedna od garantnih i zainteresovanih sila koja ima pravo da po ugovorima o sticanju kiparske nezavisnosti (ugovor u Londonu i Cirihu iz 1959. i 1960 godine) drži trupe na ostrvu. Slično je odgovorio i premijer kiparskih Turaka Unal Ustel. Pored opaske da je riječ o opasnom koraku, on je ocijenio da "svako vojno prisustvo ili akcija na Kipru zahtijeva saglasnost i odobrenje turskog naroda Kipra“, te da je "svaka akcija preuzeta bez njihovog odobrenja ništavna po međunarodnom pravu“.
Vojne vježbe
Turska je naročito radila na obnovi vojne saradnje sa Egiptom u drugoj polovini 2025. godine, poslije više od decenije zastoja u tim odnosima. Tada je održana pomorska vojna vežba u istočnom Mediteranu pod nazivom "Prijateljstvo mora 2025“. To govori da će Ankara tražiti saveznika kod vlade u Kairu, koji bi sa juga mogao da obuzda djelovanje saveza koji je uperen protiv nje.
Zato ne treba da čudi što je 11. juna u nekoliko vazduhoplovnih baza u Egiptu započeta vojna vježba vojnog vazduhoplovstva dve države. Deluje da je saradnja o ovom pitanju razrađena sredinom februara 2026. godine tokom posete komandanta turske avijacije generala Zija Ćemala Kadioglua vazduhoplovnoj bazi Zapadni Kairo i komandi vazduhoplovnih snaga Egipta.
Takođe, kada je američka administracija predsjednika Donalda Trumpa iznijela zahtjev ispred sirijskog predsjednika Ahmeda el Šare da njegove trupe napadnu Hezbolah u Libanu, iz Ankare je savjetovano da se ne preduzimaju takvi koraci. Čak postoje natpisi o tome da je el Šara odbio da otputuje u posetu Vašingtonu, koja je bila zakazana za nedelju 14. jun. Sigurno je Turska u eventualnom uništavanju Hezbolaha vidjela jačanje svog glavnog rivala Izraela, te zato ne treba da iznenađuju ovakvi savjeti vladi u Damasku.
U prilog tome, nedavno je došlo do međusobnog optuživanja i javnog prepucavanja između Ergogana i Netanjahua, a turski predsjednik je istakao da bezbjednost turske države nije na njenim granicama već u Alepu, Damasku i Bejrutu što je očigledna poruka da Ankara ove prostore sve više posmatra kao svoje zone uticaja.
Željeznica između Saudijske Arabije i Turske
Još jedna inicijativa govori o ozbiljnim namjerama Turske, a to je sklapanje sporazuma 9. juna sa Saudijskom Arabijom o velikoj regionalnoj železnici, nazvana Hedžaz železnica (jer ide istom rutom nekadašnje istoimene željeznice u Osmanskom carstvu). Ona će polaziti od Istanbula i ići preko turske teritorije kroz Siriju i Jordan, prema Saudijskoj Arabiji do grada Džede na obali Crvenog mora, a plan je da se kasnije produži do Omana.
Svakako je cilj njenog stvaranja izolacija Izraela, poništavanje mogućnosti realizacije jevrejskog plana o železnici koja bi spajala Indiju i Bliski istok, kao i jačanje uticaja Turske. Ne treba isključiti mogućnost da baš oko nje u budućnosti dođe do sporova i nesuglasica, posebno ako bude prolazila kroz južnu Siriju u blizini oblasti koje sada kontroliše Izrael.