ADVERTISEMENT

Bosna i Hercegovina je do sada imala osam visokih predstavnika, a svi su bili evropske diplomate.

Prvi visoki predstavnik bio je Carl Bildt, imenovan nakon okončanja rata. Budući da je učestvovao u mirovnim pregovorima, međunarodna zajednica vjerovala je da može doprinijeti stabilizaciji prilika u zemlji.

„Ovdje sam kako bih u potpunosti proveo mirovni sporazum. Prvenstveno je to, naravno, pitanje politike sa širokim rasponom implikacija“, poručio je Bildt na Palama u maju 1996. godine.

Nakon njega, funkcija visokog predstavnika dobija znatno šira ovlaštenja. Vijeće za implementaciju mira 1997. godine na sastanku u Bonu dodjeljuje OHR-u mogućnost smjene zvaničnika i nametanja zakona.

Španac Carlos Westendorp brzo koristi bonske ovlasti. Nameće jedinstvenu valutu, zastavu, himnu i registarske oznake Bosne i Hercegovine.

U martu 1999. godine smijenio je predsjednika Republike Srpske Nikolu Poplašena jer je odbio imenovati Milorada Dodika za mandatara za sastav entitetske vlade.

„Ne smijemo gubiti vrijeme. Iskoristimo tu snagu i podršku kako bismo u nadolazećim mjesecima dovršili glavninu našeg posla“, rekao je Westendorp u decembru 1997. godine.

Njegov nasljednik, austrijski diplomata Wolfgang Petritsch, obilježio je mandat odlukom o konstitutivnosti naroda, kojom su Bošnjaci, Hrvati i Srbi postali ravnopravni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Nakon izbora 2000. godine, HDZ BiH ostao je izvan vlasti uprkos velikoj podršci hrvatskog biračkog tijela. U stranci su to smatrali poništavanjem izbornog legitimiteta Hrvata u Federaciji BiH, nakon čega je proglašena hrvatska samouprava.

Petritsch je potom smijenio hrvatskog člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića uz obrazloženje da djeluje protiv ustavnog poretka države.

„Ljudi su svugdje govorili o svakodnevnim ekonomskim problemima. Žele imati budućnost ovdje u Bosni i Hercegovini“, izjavio je Petritsch u aprilu 2000. godine.

Međunarodna zajednica potom šalje britanskog diplomatu Paddyja Ashdowna.

U jednom danu smijenio je 59 zvaničnika iz Republike Srpske, uključujući predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Dragana Kalinića.

„Iznad svega, bila je njegova odgovornost osigurati, izvan svake sumnje, da stranka koju je osnovao Radovan Karadžić više ne finansira svog osnivača, uprkos dokazima koji su postojali“, obrazložio je Ashdown svoju odluku u junu 2004. godine.

Drugačiji pristup zagovarao je njegov nasljednik, njemački diplomata Christian Schwarz-Schilling. Umjesto nametanja odluka, insistirao je na većoj odgovornosti domaćih političkih aktera.

„Nadam se da mogu dati sve od sebe da nastavim reforme, nastavim put prema Evropi i doprinesem tome da ova zemlja postane normalna evropska država“, poručio je Schwarz-Schilling krajem januara 2006. godine preuzimajući dužnost.

Sličan cilj imao je i slovački diplomata Miroslav Lajčak.

Naredio je izmjene Zakona o Vijeću ministara BiH i Poslovnika Parlamentarne skupštine BiH kako bi, prema njegovim riječima, spriječio blokade u radu institucija. Te odluke izazvale su kritike u Republici Srpskoj.

„Moje odluke ne nanose štetu nikome, a pomažu institucijama Bosne i Hercegovine“, rekao je Lajčak tokom posjete Palama u novembru 2007. godine.

Austrijski diplomata Valentin Inzko proveo je na toj funkciji čak 12 godina.

Tokom mandata obustavio je primjenu zakona o državnoj imovini, a na odlasku je nametnuo dopune Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuju i kažnjavaju negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

„Odlazim ne potpuno sretan, svjestan svojih manjkavosti, ali i ograničenja, kako svojih tako i institucija koje sam predstavljao“, rekao je Inzko na kraju mandata u julu 2021. godine.

S brojnim izazovima suočio se i njegov nasljednik Christian Schmidt.

U Republici Srpskoj Schmidt se smatra nelegitimnim visokim predstavnikom, dok su mu u Federaciji BiH mnogi zamjerili dvije odluke – nametanje izmjena Izbornog zakona Federacije BiH u izbornoj noći 2022. godine te jednodnevnu suspenziju Ustava Federacije BiH kako bi bila imenovana nova entitetska vlada bez potpisa jednog od potpredsjednika Federacije.

„Iako ne postoji direktna sigurnosna kriza, postoji kriza funkcionisanja institucija i političke odgovornosti. To utiče na upravljanje državom, ekonomski razvoj i život građana“, rekao je Schmidt na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija u New Yorku u maju ove godine.

O izboru devetog visokog predstavnika već se vode ozbiljne političke rasprave među ključnim međunarodnim akterima.