U Demokratskoj Republici Kongo zabilježeno je 246 sumnjivih slučajeva ebole i 80 smrtnih slučajeva za koje se vjeruje da su uzrokovani virusom, prema najnovijim podacima objavljenim u subotu. Trenutno ne postoji vakcina protiv aktivnog soja poznatog kao bundibugyo, koji se smatra veoma smrtonosnim.
ADVERTISEMENT
Ta zemlja je posljednju epidemiju ebole imala između augusta i decembra 2024. godine. Tokom te epidemije najmanje 34 osobe su preminule u centralnom dijelu zemlje.
Najsmrtonosnija epidemija u ovoj velikoj centralnoafričkoj državi sa više od 100 miliona stanovnika odnijela je gotovo 2.300 života od ukupno 3.500 zaraženih u periodu od 2018. do 2020. godine.
Ebola, koja izaziva veoma zaraznu hemoragijsku groznicu, i dalje predstavlja veliku prijetnju uprkos nedavno razvijenim vakcinama i efikasnim tretmanima koji postoje za jedan soj virusa. U Africi je u posljednjih 50 godina odnijela 15.000 života, a stopa smrtnosti tokom ranijih epidemija kretala se između 25 i 90 posto, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Afrički centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC Afrika) u petak ujutro proglasio je novu epidemiju u DR Kongu. Zdravstvena agencija Afričke unije sa sjedištem u Adis Abebi odmah je upozorila na “visok rizik od širenja” virusa.
Iste večeri Ministarstvo zdravstva Ugande saopćilo je da je u četvrtak u bolnici u glavnom gradu Kampali preminuo 59-godišnji državljanin Konga. Laboratorijski testovi potvrdili su da je riječ o soju bundibugyo.
“Ne postoji vakcina niti poseban tretman za soj bundibugyo”, rekao je u subotu ministar zdravstva Konga Samuel-Roger Kamba na konferenciji za novinare u Kinšasi.
“Kod ovog soja stopa smrtnosti je veoma visoka i može doseći do 50 posto”, dodao je ministar, navodeći da su početni simptomi kod zaraženih ovom varijantom često ograničeni samo na povišenu temperaturu, što znatno otežava rano otkrivanje bolesti.
Epicentar epidemije nalazi se u Ituriju, pokrajini na sjeveroistoku Konga koja graniči s Ugandom i Južnim Sudanom. Ta regija bogata je zlatom i bilježi intenzivne svakodnevne migracije stanovništva zbog rudarskih aktivnosti, što dodatno pogoduje širenju virusa.
Dostava lijekova i medicinske opreme u DR Kongu često predstavlja veliki izazov zbog ogromne teritorije zemlje te loše putne infrastrukture.
Ovo je 17. epidemija ebole u DR Kongu otkako je bolest prvi put identificirana 1976. godine u tadašnjem Zairu, današnjoj Demokratskoj Republici Kongo.
Ebola je posljednjih godina pogodila i druge afričke zemlje, uključujući Gvineju i Sijera Leone.