ADVERTISEMENT

Nakon gotovo četiri decenije žestokog sukoba, Baku i Jerevan bi konačno mogli postići mir u regiji, i to daleko od Moskve, pri čemu će se obje bivše sovjetske zemlje Južnog Kavkaza distancirati od Rusije i uticaja Kremlja.

Održavanje sastanka u Bijeloj kući zajedno s američkim predsjednikom poslalo bi snažan signal Moskvi u vezi s posvećenošću dvije zemlje pronalaženju rješenja među sobom, ali bi i preusmjerilo fokus njihove vanjske politike na Zapad.

To bi takođe ojačalo Trumpove šire napore da sebe i SAD nametne kao glavnog aktera u rješavanju globalnih sukoba, piše Euronews.

Vrijeme održavanja sastanka u Bijeloj kući bi sigurno uznemirilo Moskvu: na dan kada je Trump dao Kremlju rok za pristanak na prekid vatre, dva bivša bliska saveznika Rusije biće u Vašingtonu, gdje će možda potpisati vlastiti istorijski mirovni sporazum.

Zangezurski koridor ostaje ključan

Dana 10. jula, predsjednik Azerbejdžana Ilham Aliyev i premijer Jermenije Nikol Pashinyan sastali su se u Abu Dabiju na prvom formalnom bilateralnom sastanku. Cilj lidera bio je finalizirati detalje mirovnog sporazuma između dvije zemlje i stvoriti budućnost rame uz rame nakon gotovo četiri decenije sukoba.

Ključno pitanje na dnevnom redu mirovnih pregovora je Zangezurski koridor - predložena transportna ruta osmišljena da poveže kopneni dio Azerbejdžana s njegovom enklavom koja graniči sa saveznikom Bakua, Turskom, preko jermenske teritorije.

Za Azerbejdžan, koridor nudi direktnu kopnenu vezu sa Nahčivanom, jača veze sa Turskom i učvršćuje poslijeratne dobitke kroz infrastrukturnu diplomatiju.

To bi ojačalo poziciju Azerbejdžana kao ključnog transportnog i logističkog centra na globalnom nivou. Ali Azerbejdžan nije želio da ima uključenu bilo kakvu treću stranu i umjesto toga bi više volio da ga ima pod kontrolom Bakua, bez miješanja SAD, Evrope ili Rusije.

Za Jerevan, Zangezurski koridor bi pružio priliku za dalju integraciju u šire trgovinske mreže, diverzifikaciju svoje oslabljene ekonomije i privlačenje stranih investicija. Geopolitički, to bi takođe pomoglo Jermeniji da normalizuje odnose sa svojim susjedima.

Ali Jerevan se boji da bi to moglo ugroziti jermenski suverenitet i insistira da svaka ruta ostane pod jermenskom kontrolom, oprezan da bi pravi status "koridora" mogao značiti predaju vlasti.

Koridor dug 43 kilometra kroz jermensku provinciju Sjunik nije od strateškog značaja samo za Azerbejdžan i Jermeniju. Imao bi uticaj i posljedice na geopolitičku situaciju u cijeloj regiji i šire.

I to je trenutak kada SAD pokušavaju da se umiješaju.

Interesi Vashingtona i opozicija Moskve i Teherana

Press služba jermenske vlade saopštila je u srijedu da je cilj sastanka u Bijeloj kući "promocija mira, prosperiteta i ekonomske saradnje u regiji".

Vašington zaista ima ekonomske interese na Južnom Kavkazu. Prije nekoliko sedmica, SAD su ponudile upravljanje Zangezurskim koridorom, koji stvara neprekinuti kopneni put olakšavajući protok tereta i putnika između Azerbejdžana, Turske i, konačno, Evrope i Azije.

Ankara takođe vidi koridor kao ključnu vezu u svojim ambicijama da postane značajno energetsko i trgovinsko središte. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan komentarisao je važnost koridora novinarima ranije u julu.

Ali ta ideja je izazvala ljutnju i žestoko protivljenje u Rusiji i Iranu. Za Moskvu i Teheran, učešće SAD-a bi ugrozilo njihovu kontrolu nad trgovinom sjever-jug preko Južnog Kavkaza.

Iran bi mogao izgubiti uticaj nad trgovinom prema sjeveru, jer bi bio lišen pristupa kopnenim područjima Južnog Kavkaza preko Jermenije.

Štaviše, koridor bi mogao proširiti turski uticaj i, sada, donijeti direktno prisustvo SAD-a na iranske granice. Za Kremlj bi to značilo gubitak posljednjih dijelova svog uticaja u onome što je nekada bila njegova uporišna regija.

Bivši saveznici Moskve

Dok je zaglavljena u Ukrajini, Moskva postepeno gubi uticaj u svom višedecenijskom uporištu u regiji Južnog Kavkaza, piše Euronews.

U septembru 2023. godine, Azerbejdžan je povratio potpunu kontrolu nad Karabahom nakon munjevite vojne kampanje, nakon višedecenijskog sukoba s Jermenijom u kojem je Kremlj bio centralni akter.

Gotovo dvije godine kasnije, Jerevan i Baku su ispisali istoriju daleko od Rusije dogovorivši tekst mirovnog sporazuma i normalizujući svoje odnose nakon krvavog sukoba kojem se do nedavno nije nazirao kraj.

Moskva pokušava popraviti saradnju i sa Bakuom i sa Jerevanom, nudeći "posredovanje" i pokrećući dezinformacijske kampanje protiv Jerevana.

Ruski pokušaji da popravi veze s Bakuom potpuno su uništeni kada se azerbejdžanski avion srušio u Kazahstanu u decembru, usmrtivši 38 od 67 ljudi u avionu.

Kako ekskluzivno izvještava Euronews, istraga incidenta otkrila je da je let 8243 Azerbajdžanske aviokompanije pogođen ruskom protivvazdušnom odbranom iznad Groznog u Rusiji i da je elektronsko ratovanje učinilo avion nekontrolisanim.

Azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev nedavno je najavio da se njegova zemlja priprema za podnošenje tužbi međunarodnim sudovima protiv Rusije u vezi s padom aviona Azerbejdžanske aviokompanije.

Govoreći o istrazi slučaja Boeinga malezijske aviokompanije, koji su ruski militanti oborili iznad Donjecke regije Ukrajine pod okupacijom Rusije, Alijev je rekao da je Baku spreman čekati koliko god bude potrebno.

„Spremni smo čekati 10 godina, ali pravda mora pobijediti. I nažalost, situacija, koja je trenutno neizvjesna, ne doprinosi razvoju bilateralnih odnosa između Rusije i Azerbejdžana“, objasnio je.

Prošlog mjeseca, Azerbejdžan i Rusija su se ponovo upustili u rijetku eskalaciju. Baku je pritvorio izvršnog direktora i glavnog urednika ruske državne novinske agencije Sputnik nakon racija Moskve u azerbejdžanskoj zajednici u Jekaterinburgu.

Dvije osobe su poginule tokom racije ruske Federalne službe sigurnosti (FSB), a još 50 je privedeno.

Iako je distanciranje od Rusije utrlo put Jermeniji i Azerbejdžanu da okončaju višedecenijski sukob, ono je takođe stvorilo poseban vakuum moći u regiji, posebno po pitanju najkritičnijih pitanja, gdje bi Bakuu i Jerevanu moglo trebati više vremena i kompromisa da se dogovore, poput Zangezurskog koridora.

A ovo pruža priliku drugim zemljama i liderima ne samo da olakšaju diplomatski kompromis, već i da ostvare ekonomsku dobit.