ADVERTISEMENT

Evropska unija žuri pronaći načine da podupre ukrajinske finansije dok se rat ne nazire, a troškovi rastu.

Hitnost je eskalirala kada je Trumpova administracija jasno stavila do znanja da će na Evropi biti da plati račun za sigurnost kontinenta.

S povlačenjem SAD-a, Evropljani sada razmatraju smjeli plan da se ruska imobilizirana imovina iskoristi za izdavanje kredita za reparacije od 140 milijardi eura Ukrajini, što bi moglo pomoći u pokrivanju finansijskih i vojnih potreba zemlje za 2026. i 2027. godinu.

Međutim, plan se suočava s preprekama, piše Euronews.com.

Belgija, koja je domaćin toj imovini, zaustavila je taj proces tokom samita EU ove sedmice, navodeći pravne posljedice, kao i prijetnju odmazde Rusije. Ipak, Evropljani jasno stavljaju do znanja da oni - i njihovi poreski obveznici - ne žele platiti za razaranje koje je prouzrokovala Rusija, tako da postoji malo alternativa.

Slažu se oko toga šta – sada im treba kako.

Evo šta biste trebali znati o kreditu za reparacije.

Kako smo došli ovdje?

U prvoj sedmici potpune ruske invazije na Ukrajinu početkom 2022. godine, EU je, zajedno sa svojim saveznicima iz G7, primijenila neviđene sankcije na Kremlj.

Među njima bila je i sveobuhvatna odluka o imobilizaciji imovine Ruske centralne banke koja se nalazi na Zapadu kako bi se ugušila sposobnost Moskve da finansira rat.

Za EU je to predstavljalo 210 milijardi eura ekonomske i političke poluge nad Rusijom, jer se većina imovine drži u Euroclearu, centralnom depozitariju vrijednosnih papira u Briselu. Imovina u Euroclearu generira godišnju neočekivanu dobit od 2,5 do 3 milijarde eura za belgijsku vladu, koja je dom Euroclearu, a sada je u središtu razgovora.

Prošle godine, nakon višemjesečne interne debate, EU je počela koristiti vanredne prihode za podršku finansijskim i vojnim potrebama Ukrajine. Napori su se potom ujedinili u veći G7 kredit od 45 milijardi eura, koji će se u potpunosti otplatiti iz neočekivane dobiti.

S obzirom na to da Rusija nije pokazala spremnost da se uključi u značajne mirovne pregovore, Evropljani su shvatili da će se kreditna linija G7 uskoro pokazati nedovoljnom.

Potrebno je učiniti nešto veće.

Šta je tačno kredit za reparacije?

Hitnost pronalaska rješenja potaknula je Evropsku komisiju da detaljnije razmotri Euroclear. Imovina, prvobitno držana kao obveznice, dospjela je u novčani fond vrijedan oko 175 milijardi eura, a dodatnih 10 milijardi eura očekuje se u bliskoj budućnosti.

Prema preliminarnom planu, Euroclear bi prebacio novac Komisiji, koja bi zatim u ime unije izdala Ukrajini kredit od 140 milijardi eura. Preostalih 45 milijardi eura pokrilo bi kredit G7, jer se neočekivana dobit više ne bi primjenjivala.

Zajam od 140 milijardi eura bi se potom isplaćivao u postepenim tranšama Kijevu i bio bi podložan određenim uslovima. Na primjer, cilj "Proizvedeno u Evropi" za kupljeno oružje.

Od Ukrajine bi se tražilo da vrati zajam tek nakon što Rusija završi svoj agresorski rat i pristane nadoknaditi pričinjenu štetu. Otuda i naziv "zajam za reparacije". Nakon toga, Komisija bi vratila novac Euroclearu, a Euroclear bi vratio novac Rusiji, čime bi se krug zatvorio. Komisija insistira da se ne radi o konfiskaciji.

Politički, zajam je također koristan, jer bi pružio pouzdanu i stabilnu liniju podrške Kijevu, a istovremeno bi poštedio države članice u finansijskim problemima plaćanja iz vlastitog džepa.

Zašto je Belgija glavna prepreka?

Plan, koji je još uvijek u ranoj fazi, gurnuo je Belgiju u prvi plan političke debate kao sjedište Eurocleara, gdje se čuva imovina.

Belgija ima dugogodišnji investicijski ugovor s Rusijom koji predviđa arbitražu u slučaju bilo kakvog spora između stranaka. Belgija se boji da će, čim novac napusti Euroclear, Moskva pokrenuti agresivnu odmazdu kako bi povratila 140 milijardi eura i zahtijevala veliku odštetu, što bi dovelo do međunarodnih sudskih sporova.

Još jedna kritična zabrinutost je da bi sankcije EU, koje zahtijevaju jednoglasnost, mogle biti ukinute prije nego što Moskva plati reparacije i time poništi cijeli kredit.

Zbog toga je belgijski premijer Bart De Wever insistirao na potrebi da se osigura "potpuna mutualizacija" rizika i neprobojnih garancija od svih država članica.

U teoriji, svaka država članica bi podržala dio od 140 milijardi eura proporcionalno svojoj veličini. Budžet EU bi se mogao mobilizirati kasnije kao dodatni sloj podrške.

„Ako uzmete novac od moje zemlje, ako nešto krene po zlu, nisam u mogućnosti, a sigurno nisam voljan, platiti 140 milijardi eura za sedmicu dana“, rekao je De Wever nakon samita EU u četvrtak koji je završen bez čvrstog dogovora o toj ideji.

„Dakle, pretpostavljam da su svi koji su zaista za ovu odluku, koji zaista žele da se ovo dogodi, također spremni, voljni i sposobni dati garanciju kako bih mogao mirno spavati noću znajući da ako nešto krene po zlu ili se nešto izjalovi, solidarnost će osigurati da novac zaista bude tu“, dodao je.

"Na ovo pitanje nije odgovoreno cunamijem entuzijazma za stolom."

Šta je sa ECB-om?

Zajam za reparacije također je bacio svjetlo na Evropsku centralnu banku, glavnog garanta finansijske i monetarne stabilnosti u eurozoni.

Njena predsjednica, Christine Lagarde, ranije je kritikovala svaki potez koji bi se mogao smatrati potpunom konfiskacijom suverene imovine neke zemlje, što je nezakonito prema međunarodnom pravu i moglo bi oštetiti međunarodni ugled eurojurisdikcije. U svom trenutnom formatu, zajam ne dostiže potpunu konfiskaciju jer bi Rusija mogla povratiti imovinu ako bi pristala platiti reparacije, što je praktično nemoguće.

Prema riječima diplomata i zvaničnika upoznatih s diskusijama, Lagarde se nije protivila planu i sugerirala je da je ideja o zajmu za reparacije izvodljiva, ali da je potreban daljnji tehnički rad. Lagarde je preporučila da EU ne bi trebala sama napredovati s neviđenim projektom, već bi umjesto toga trebala uključiti druge saveznike G7, poput Velike Britanije, Kanade i Japana, koji svi posjeduju manje dijelove ruske suverene imovine.

De Wever je zahtijevao potpunu transparentnost kako bi se locirala sva imovina širom Evrope.

„Najteblja kokoš je u Belgiji, ali ima i drugih kokošaka. U eurozoni postoje i druge zemlje sa imobiliziranom imovinom: ima ih šest“, rekao je.

„Nijedna od njih nikada nije dala transparentnost o tome koliko novca ima. Nema transparentnosti o neočekivanoj dobiti od tog novca, nema transparentnosti o poreskim prihodima od tog novca“, dodao je, ne navodeći o kojim se zemljama radi.

Međutim, Komisija je plan zasnovala isključivo na 185 milijardi eura koji se čuvaju u Euroclearu, uprkos tome što je prethodno rečeno da se u bloku nalazi oko 210 milijardi eura.

Šta kažu druge zemlje?

Javno, države članice EU su izrazile razumijevanje i simpatije za Belgiju.

"Koristio bih isti argument da je imovina u Njemačkoj. Danas smo napravili korak naprijed koji ne treba uzimati zdravo za gotovo", rekao je njemački kancelar Friedrich Merz na kraju samita. "Učinit ćemo sve što možemo da krenemo naprijed."

Holandski premijer Dick Schoof rekao je da sve države članice "moraju snositi zajednički rizik, a ne samo Belgija sama". (Mađarska je već rekla da neće učestvovati.)

Privatno, diplomate kažu da postoji ograničenje koliko Belgija može očekivati.

Ideja o kompenzaciji belgijskih kompanija koje još uvijek posluju u Rusiji ako Kremlj odluči da uzvrati oduzimanjem njihove imovine smatra se neprihvatljivom.

Nedavni pokušaj Austrije da nadoknadi štetu Raiffeisen Bank International (RBI), koja vodi uspješnu podružnicu u Rusiji, za pravni poraz od 2,1 milijarde eura pokazao se kontroverznim i nije uspio dobiti podršku od ostatka država članica.

Tu je i politika.

De Wever je zaglavljen u napetim pregovorima o budžetu, a njegova višestranačka koalicija suočava se s delikatnim balansiranjem. Ovo je postavilo pitanje da li premijer možda nije toliko zabrinut koliko se čini štampi, već da li želi da iskoristi tvrdu igru ​​kako bi zaradio domaće bodove.

Uostalom, u Briselu svaki lider govori dvjema publikama: svojim evropskim kolegama i svojim biračima. Da bi se dogodio proboj, mora izgledati teško.

Postoje li alternative?

Lideri su naložili Evropskoj komisiji da istraži "opcije" za rješavanje rastućih finansijskih i vojnih potreba Kijeva u naredne dvije do tri godine.

Ta formulacija ostavlja vrata otvorenima za alternative.

Jedan od načina je da države članice izađu na tržišta i same prikupe sredstva bez dodirivanja ruske imovine. To je učinjeno 2023. godine kada je uspostavljen Ukrajinski fond, kojim je Kijevu osigurano 50 milijardi eura grantova i kredita.

Iako belgijski premijer nije isključio tu mogućnost kada su ga novinari pitali, drugim jako zaduženim evropskim zemljama bilo bi teško da krenu tim putem.

Ako se procjena rizika vrši na osnovu veličine, nacije poput Francuske i Italije bile bi ugrožene. To predstavlja problem za predsjednika Emmanuela Macrona, koji se suočava sa komplikovanim budžetskim pregovorima, ali i za Giorgiu Meloni, s obzirom na gomilani dug njene zemlje.

„Večerašnja diskusija nije poništila prijedlog Komisije. Jednostavno je pružila priliku da se pokrenu tehnička pitanja koja treba riješiti. I mi smo svjesni tih tehničkih problema“, rekao je Macron.

Lopta je sada na strani Komisije. Očekuje se da će izvršna vlast, koja je kritikovana zbog načina na koji je predstavila dosije bez mnogo konsultacija, intenzivirati bilateralne kontakte s Belgijom i ublažiti sve preostale zabrinutosti.

„Postoje tačke koje treba razjasniti i detaljno analizirati“, rekla je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen, signalizirajući odlučnost da se krene naprijed.

„Drugim riječima, složili smo se o tome šta je, odnosno o Zajmu za reparacije, i moramo raditi na tome kako, kako to omogućiti (i) koja je najbolja opcija za napredak.“

Ažurirani prijedlog trebao bi biti predstavljen prije sljedećeg samita u decembru, koji diplomate sada smatraju ključnim vremenom za donošenje odluke prije nove godine.

Predsjednik Volodimir Zelenski rekao je evropskim liderima da će Ukrajini novac trebati 2026. godine, po mogućnosti na „samom početku godine“.

„Ne znam je li to moguće“, priznao je. „Ne zavisi sve od nas. To je politička odluka.“