ADVERTISEMENT

Smješten u blizini sada napuštenog grada Pripjata, oko 110 kilometara sjeverno od Kijeva, glavnog grada tadašnje Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike, Černobil, transliteriran kao Čornobil u Ukrajini, mjesto je nesreće koja se smatra najgorom nuklearnom katastrofom na svijetu.

Do nesreće je došlo nakon iznenadnog porasta snage tokom testiranja reaktorskog sistema u četvrtom bloku nuklearne elektrane 26. aprila 1986. godine.

Naknadna eksplozija u četvrtom reaktoru otkrila je njegovo jezgro, što je rezultiralo širenjem radioaktivnog materijala iznad okolnog teritorija, što je navelo Sovjetski Savez da formira zonu isključenja u radijusu od 30 kilometara.

Trideset i jedna osoba je umrla u prvim mjesecima nakon nesreće, dok je skoro 8,4 miliona u bivšim sovjetskim republikama Bjelorusiji, Rusiji i Ukrajini bilo izloženo zračenju koje je oslobođeno, na osnovu podataka koje je naveo UN.

Isti izvještaji su ukazali da je kontaminirano područje od približno 155.000 kvadratnih kilometara u te tri zemlje.

Istraživanje nesreće pokazalo je da su radioaktivni oblaci stigli čak do SAD-a, Kanade, pa čak i Japana.

Odvojeno, 600.000 ljudi koji su živjeli, radili i učestvovali u operacijama odlaganja i čišćenja u početnoj zoni isključenja katastrofe bili su izloženi visokim dozama zračenja, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.

Granice zone isključenja su od tada promijenjene nakon raspada Sovjetskog Saveza, pri čemu je Ukrajinska državna služba za vanredne situacije upravljala zonom isključenja u Černobilu, dok Državni radioekološki rezervat Polesje u Bjelorusiji također služi za ograđivanje područja u zemlji pogođenih nesrećom.

Proces dekomisioniranja

Černobilska nuklearna elektrana trenutno je u fazi dekomisioniranja, a posljednji od tri reaktora još uvijek je u funkciji na lokaciji nakon nesreće, nakon što je zatvoren 15. decembra 2000. godine.

Prvi sveobuhvatni program dekomisioniranja elektrane odobren je uredbom ukrajinske vlade u novembru 2000. godine.

Dokument je zatim zamijenjen 2009. godine, kada je vlada usvojila zakon o potpunom dekomisioniranju elektrane u četiri odvojene faze, kako bi se uspostavio "ekološki siguran sistem" u tom području od zračenja.

Za elektranu je odabrana strategija "odgođenog sekvencijalnog demontiranja", prema njenoj web stranici, s početnom pripremnom fazom koja se odvijala od 2000. do 2013. godine, tokom koje je nuklearno gorivo na lokaciji transportovano u objekat dizajniran za dugoročno skladištenje.

Druga faza dekomisioniranja, koja uključuje konačno gašenje i očuvanje reaktorskih instalacija, traje od 2015. godine i očekuje se da će biti završena 2028. godine.

Usred procesa, izgrađena je nova struktura za zadržavanje, Novi sigurni konfinitet (NSC), koja će zamijeniti sarkofag koji je na brzinu izgrađen nakon nesreće na četvrtom reaktoru u Černobilu.

Struktura NSC-a završena je 2016. godine za 1,8 milijardi dolara (1,54 milijarde eura) i postavljena je preko sarkofaga krajem te godine, ali je projekat završen i predat ukrajinskim vlastima 2019. godine.

Nakon druge faze slijedi treća faza, koja bi trebala trajati otprilike do 2045. godine, a odnosit će se na zatvaranje reaktorskih instalacija dok se radioaktivna kontaminacija prirodno ne smanji na prihvatljiv nivo.

Nakon te faze, stupit će na snagu četvrta i posljednja faza dekomisioniranja koja će nadgledati demontažu reaktora i čišćenje lokacije elektrane. Očekuje se da će ta faza biti završena do 2065. godine.

Trenutna situacija u Černobilu

Situacija u nuklearnoj elektrani Černobil privukla je pažnju početkom rata između Rusije i Ukrajine 24. februara 2022. godine, kada je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao da ruske snage pokušavaju zauzeti elektranu.

Savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihailo Podoljak istog je dana objavio da je Ukrajina izgubila kontrolu nad elektranom nakon žestokih sukoba s ruskim snagama u tom području.

Kijev je tvrdio da je zabilježio porast nivoa zračenja na lokaciji Černobila, ali da se razlog povećanja ne može istražiti zbog sukoba u regiji. Ruski zvaničnici su negirali te tvrdnje.

U tom kontekstu, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) izrazila je "ozbiljnu zabrinutost" zbog situacije u Černobilu, apelirajući na obje strane da pokažu "maksimalnu suzdržanost kako bi izbjegle bilo kakvu akciju koja bi mogla ugroziti nuklearna postrojenja zemlje".

Dana 1. aprila, ukrajinski dobavljač nuklearne energije Energoatom objavio je da su se ruske snage povukle s lokacije.

Nuklearna elektrana ponovo je dospjela na naslovnice 14. februara 2025. godine, kada je dron, za koji je Ukrajina tvrdila da je ruski, preko noći udario u strukturu NSC-a, uzrokujući višesedmični požar i oštećujući njegov vanjski omotač, ali nije uzrokovao ispuštanje radioaktivnih supstanci. Rusija je negirala ukrajinske navode.

IAEA je u decembru, nakon "sveobuhvatne procjene sigurnosti", saopćila da je njeno osoblje potvrdilo da je NSC izgubio svoje "primarne sigurnosne funkcije", uključujući i sposobnost zatvaranja, ali da "nije pronašlo trajnu štetu na njegovim nosećim konstrukcijama ili sistemima za praćenje".

Prema Evropskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD), početne procjene su procijenile troškove popravki uzrokovanih napadom drona na najmanje 500 miliona eura (586 miliona dolara), dok je predsjednica EBRD-a Odile Renaud-Basso u saopćenju u petak potvrdila potrebu za popravkama.