ADVERTISEMENT

Južnoamerikanci sporazum, koji će biti potpisan u subotu, 17. januara, u glavnom gradu Paragvaja Asuncionu, sada prvenstveno doživljavaju kao priliku za novo pozicioniranje u svijetu koji se rapidno mijenja, piše Detusche Welle.

Za to je prije svega odgovoran Donald Trump. Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država proizvoljno povećava carine, povlači SAD iz međunarodnih organizacija, polaže pravo na sirovine drugih zemalja i miješa se u njihovu unutrašnju politiku, primjerice u Brazilu.

U takvoj situaciji EU, kao i Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj, odlučuju da krenu suprotnim putem: oslanjaju se na saradnju, pravila i dugoročnu pouzdanost.

Da je sporazum "prije svega zbog svog geopolitičkog značaja historijski", zaključio je ministar finansija Brazila Fernando Haddad. Svijet se ne smije prepustiti tenzijama između velikih sila.

Strah od rastućeg američkog intervencionizma

Da je Trumpov ekonomski šovinizam na kraju čak ubrzao sklapanje sporazuma EU-Mercosur, vjeruje brazilski politički analitičar Tomas Traumann. S obje strane Atlantika brzo se shvatilo koliko je važno pronaći nove partnere i ostaviti po strani sumnje.

Za Brazil, Urugvaj, Paragvaj i Argentinu sporazum ima i jasnu sigurnosnu dimenziju. Vojna intervencija SAD-a u Venecueli i Trumpove vojne prijetnje Kubi, Kolumbiji, Meksiku i drugim zemljama shvaćene su kao signal da Washington želi dominirati hemisferom po sopstvenom nahođenju.

Upravo za Brazil, koji tradicionalno insistira na principima suvereniteta i nemiješanja, sporazum dobija karakter svojevrsnog osiguranja. Istovremeno, daje Mercosur-bloku veću međunarodnu težinu i jača ga iznutra. Urugvajski ministar spoljnih poslova Mario Lubetkin govori o "skoku u kvalitetu" za cijeli region.

Kao dalekovidnu odluku sporazum hvali njemačko-brazilski politikolog Oliver Stuenkel: "Europa i Južna Amerika proširile su svoje strateške opcije." Time dokazuju da je i dalje moguće sklapati sporazume zasnovane na pravilima. EU i Mercosur odbacuju prisilu, proizvoljnost i pravo jačeg.

Strateške sirovine

Za Brazil je sporazum uistinu historijski, naglašava Stuenkel. Omogućava uključivanje brazilske industrije u globalne lance vrijednosti i prvi put stavlja u fokus brazilske rijetke metale – dosad potcijenjen faktor. Brazil raspolaže sa oko 20 posto svjetskih rezervi kritičnih minerala potrebnih za proizvodnju baterija, poluprovodnika, energetskih tehnologija i moderne vojne opreme. U fazi rastuće zavisnosti od Kine, koja do sada ima gotovo monopolsku poziciju kada se radi o tim mineralima, Brazil time postaje novi ključni akter.

Sporazum čini Južnu Ameriku privlačnijom i daje joj veću težinu u budućim trgovinskim pregovorima, vjeruje Stuenkel.

Iz čisto ekonomske perspektive, sporazum otkriva koliko su interesi EU i Mercosura asimetrični. Dok Južna Amerika, zahvaljujući ogromnim površinama, dobrim zemljištima i modernoj poljoprivredi, nudi prije svega poljoprivredne proizvode, Europa isporučuje industrijsku robu: mašine, automobile, hemikalije i farmaceutske proizvode.

U studiji europski ogranak brazilske Fondacije Getulio Vargas (FGV) upozorava da se sporazum ne smije pogrešno shvatiti kao motor rasta za Južnu Ameriku. "Postoji opasnost da države Mercosura ostanu zarobljene u ulozi dobavljača slabo prerađenih sirovina", kaže Mariana Fleischhauer, jedna od autorki studije.

"Istovremeno, lokalne industrije dolaze pod pritisak zbog jake europske konkurencije", tvrdi ona. Tome bi vlade država Mercosura mogle odgovoriti jedino aktivnom industrijskom politikom.

Mali ekonomski efekti

Sporazum EU-Mercosur ne treba precjenjivati ni iz ekonomske perspektive, dodaje Fleischhauer Pozitivni efekti leže prije u stabilnijim cijenama i boljim maržama nego u povećanju obima izvoza. FGV računa na dugoročni rast BDP-a od svega 0,3 do 0,5 oposto, pri čemu bi manje zemlje poput Urugvaja i Paragvaja imale nadprosječnu korist.

Trgovina sa EU je doduše manje politički nepredvidiva nego trgovina sa SAD i Kinom – ali njeni ukupni ekonomski efekti su zasad skromni.

Zbog toga je razumljivo da geopolitički aspekti trenutno dominiraju percepcijom sporazuma u Južnoj Americi. Nova Nacionalna sigurnosna strategija SAD, koja Latinsku Ameriku definiše kao zonu uticaja Washingtona, ali i kineska "Bijela knjiga o Latinskoj Americi", u kojoj Peking prvi put formuliše ambicije moći u regionu, povećali su strah od toga da se kontinent nađe između dvije sile. Sporazum EU-Mercosur sada nudi alternativu.

Prevelika očekivanja?

Da li je sporazum opterećen prevelikim očekivanjima, pita se Jose Augusto Fontoura Costa, šef katedre za međunarodno pravo na Univerzitetu u Sao Paulu.

"To je pokušaj da se ograniči propast međunarodnih normi i institucionalnih temelja trgovine. Ali sam po sebi nije sposoban da preokrene opću eroziju institucija niti da obnovi nekadašnju ulogu Europe u odnosima sa Južnom Amerikom", tvrdi Fontoura Costa. U slučaju Brazila, sporazum vjerovatno neće biti dovoljan da razbije razvojne strukture zasnovane na izvozu sirovina niti da smanji zavisnost od Kine i SAD.

Drugi aspekt naglašava Tatiana Prazeres. Državna sekretarka za spoljnu trgovinu u brazilskom Ministarstvu za razvoj, industriju i trgovinu ukazuje na širu strategiju Brazila da proširi mrežu trgovinskih sporazuma Mercosura širom svijeta. Tako su posljednjih godina sklopljeni sporazumi sa Singapurom i EFTA-om, koju čine Norveška, Švicarska, Island i Lihtenštajn. "Trenutno radimo na sporazumu sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i proširujemo dogovor sa Indijom. Intenzivno razgovaramo i sa Vijetnamom, Indonezijom i Kanadom", navela je ona.

Jasno je da sporazum EU-Mercosur za Južnu Ameriku predstavlja mnogo više od klasičnog ugovora o slobodnoj trgovini. Kao "instrument za proširenje strateške autonomije" u svijetu u kojem velike sile teže hegemoniji, opisuje ga politikolog Stuenkel Ostaviti otvorene opcije – to je najbolje što Južna Amerika trenutno može učiniti.