Analiza koja je provedena na više od pet miliona djece u SAD-u, pokazuje da je vrlo malo transrodnih osoba i prepisanih pubertetskih blokatora.
Pristup blokatorima puberteta i hormonima koji potvrđuju rod u središtu su transatlantskih debata o budućnosti medicinske njege za transrodne mlade – ali nova analiza pokazuje da se djeci ovi lijekovi prepisuju samo rijetko.
U SAD-u, više od 300.000 adolescenata starosti od 13 do 17 godina identifikuje se kao transrodno ili rodno različito, što znači da se ne identifikuju sa svojim biološkim polom koji im je dodeljen pri rođenju, prema studiji objavljenoj u časopisu JAMA Pediatrics.
Kako bi mladima dali vremena da razmotre svoj rodni identitet, nekim adolescentima se prepisuju blokatori puberteta, koji odgađaju fizičke promjene kao što su dublji glas i rast grudi, testisa i dlaka na tijelu.
Kasnije se mogu odlučiti za hormone poput estrogena ili testosterona kako bi se razvili u svom odabranom spolu, ili će dobiti operaciju kada budu stariji.
Debata o najboljem načinu brige o transrodnim mladima prelila se u političku arenu posljednjih godina, pri čemu zagovornici opisuju ove tretmane kao spasonosne, a protivnici pokušavaju ograničiti njihovu upotrebu.
Sa podacima za skoro 5,2 miliona adolescenata u SAD-u između 2018. i 2022. godine, nova analiza jedna je od najvećih do sada koja ispituje koliko su oni zaista česti.
'Samo manjina se liječi'
Prema studiji, na svakih 100.000 biološki ženskih tinejdžera, 20,81 je identifikovano kao transrodno ili rodno različito, i propisani su im blokatori puberteta. To je u poređenju sa stopom od 15,22 među biološkim muškarcima.
Mladi ljudi su imali nešto veću vjerovatnoću da primaju hormone koji potvrđuju rod, po stopama od 49,9 na 100.000 za biološke djevojčice i 25,34 na 100.000 za biološke dječake. Stope su porasle nakon što su tinejdžeri napunili 14 godina, dosegnuvši vrhunac sa 17 godina, ali su sveukupno ostali niski.
Naime, istraživači sa Univerziteta Harvard i LGBTQ pružalac zdravstvenih usluga ''FOLX Health'' rekli su da niko mlađi od 12 godina nije dobio recept za hormonske tretmane.
''To je rigorozan proces da se dobije liječenje, a istovremeno se liječi samo manjina“, kaže dr Louise Frisén, vanredna profesorica na Institutu Karolinska u Švedskoj koja radi sa transrodnim mladima, ali nije bila uključena u studiju, kazala je za Euronews Health.
Nalazi prate prethodna istraživanja koja pokazuju da adolescenti sa rodnom disforijom – kada neko doživi nevolju zbog toga što njihov rodni identitet ne odgovara njihovom biološkom polu pri rođenju – gotovo nikada ne dobijaju operacije za afirmaciju roda u SAD.
Među tinejdžerima od 15 do 17 godina ta stopa je iznosila 2,1 na 100.000, dok je za one uzrasta od 13 do 14 godina bila 0,1, a kod djece od 12 godina i mlađe nije bilo nikakvih zahvata, pokazala je analiza.
Istraživači su rekli da zajedno, rezultati suprotstavljaju zabrinutost javnosti da se briga o rodu prepisuje maloljetnicima.
''Javna debata oko rodne afirmacije njege postala je veoma politizovana'', rekao je za Euronews Health dr Gianluca Tornese, docent pedijatrije na Univerzitetu u Trstu u Italiji.
Ali blokatori puberteta su "samo jedna opcija među mnogima i [su] tipično dio sveobuhvatnog i individualiziranog plana skrbi", rekao je Tornese, koji nije bio uključen u studiju.
Evropa nije imuna na političke i kulturne debate o rodnoj afirmaciji brige o djeci, a pristup se uveliko razlikuje među zemljama, pa čak i unutar njih.
Nedavno je debata o blokatorima puberteta zahvatila zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva, Švedske, Danske i Francuske, koje su ograničile njihovu upotrebu dok se radi više istraživanja o njihovim dugoročnim efektima.
Ali američka ograničenja imaju tendenciju da budu ekstremnija. U 24 države, doktori koji nude njegu koja afirmiše rod maloljetnika, mogu se suočiti sa profesionalnim ili zakonskim kaznama, a 17 država se suočava sa tužbama koje osporavaju ova pravila, prenosi Euronews.
''Danas je teško dobiti liječenje kao mlada osoba sa rodnom disforijom, ali je lakše u većini zemalja nego u SAD-u'', rekla je Frisén.