ADVERTISEMENT

"Franjevci u Bosni i Hercegovini su jedna i jedina institucija, koja je još kako je došla u 13. stoljeću preživjela sve bure i nevolje, dakle razne, razne vlasti. U Bosnu su došli početkom 13. stoljeća u Srebrenicu i ostali su do dana današnjeg u Bosni i Hercegovini"; rekao je Velimir Valjan.

U toj sedamstoljetnoj priči posebno mjesto posebno zauzima Guča Gora. Na obroncima Vlašića, nedaleko od Travnika. Mirno naselje, okruženo zelenilom, čuva samostan koji je preživio dva stoljeća požara, ratova i obnova, i svaki put se iznova uzdigao. Prvi franjevci ovdje su podigli kuću još u 18. stoljeću, a sredinom 19. odlučili su sagraditi samostan i crkvu koji će postati duhovno središte cijelog kraja. Gradnju je vodio fra Marijan Šunjić, franjevac, vizionar i graditelj, koji je smatrao da duhovnost i znanje moraju imati dom.

"Fratri su počeli praviti samostan ovdje dole na starim temeljima, ali biskup nije dao jer je bila strana. Onda je došao prijedlog da to pravimo ovdje, ali nismo mogli jer je bila islamska zemlja, jer Osmanlije kad bi nešto zauzele one bi to uzele sebi. Pa kao kupit ćemo, od Ibre Gigovića, takle to je bilo 1875. godine, međutim malo je bilo, pa su se raspitali čija je ovo zemlja.. Rečeno da je od Hatidže, koja to nije htjela prodati. I nije dala da se na njenoj zemlji pravi crkva. Onda joj rečeno, da neće biti Crkva, već samostan. E ako je samo stan, onda može kaže...", naveo je Valjan.

Devedesete su donijele nova razaranja. Samostan je ponovo devastiran, ali i tada, ponovo obnovljen. Od 1994. do danas, Guča Gora se podiže, kamenom po kamen, rukama fratara i mještana, kao svjedočanstvo da se duhovna baština može porušiti, ali ne i uništiti.

"Crkvu je zamislio i napravio biskup Marijan Šunjić, čiji grob je ovdje u ovoj crkvi. Jedan vrlo obrazovan fratar koji je svojim umijećem, sposobnostima omogućio da se ova crkva napravi", poručio je Drago Pranješ.

Danas je ovo mjesto molitve, ali i kulture. U samostanu se čuva više od stotinu umjetničkih djela savremenih autora, a postavljena je i stalna muzejska postavka i galerija. Muzej je sastavljen od nekoliko dijelova, krenušvi od arheologije, antike, etnologije,

"Ovdje smo otvorili jedan dio da čujete kako se u Gučoj Gori pjeva ženski svatovac. Pa onda đuture kolo i pjesma koja se pjeva samo u Guča Gori", kazao je Valjan.

"U ovom sakralnom dijelu, možemo vidjeti za naš Muzej možda i najvrjedniju i najstariju postavku ljekaruše. Tu je zapisano oko 230 recepata, da napomenem, franjevci nisu bili samo svećenici, već i liječnici. Skupljali su brojne trave. Izvadili smo nekoliko recepata, recimo kad dođu neki ljudi koji imaju problema sa opadanjem kose. Onda kažemo imamo jedan recept koji su fratri koristili da pomognu onima koji su imali tih problema", rekao je Valjan.

"Uvijek je bilo pitanje nama može li se pomoći, rijetko se ko žali, ali znaju tražiti pomoć ove ili one vrste, promaknuću nekog djeteta koje je nadareno, pomoći u školi, ili ko je siromašan, u bolnici, rekao je Pranješ.

Franjevci nisu samo čuvari vjere, oni su čuvari sjećanja, jezika i duha. U Gučoj Gori ta priča diše punim plućima, iz pepela su se rađale knjige, iz ruševina molitve, a iz tišine, snaga. Sedam stoljeća kasnije, bosanski ujaci i dalje su tu. Mirno i nenametljivo.