Nekadašnja Jugoslavija bila je industrijski div i jedno od rijetkih socijalističkih društava koje je uspješno trgovalo i s Istokom i sa Zapadom.
Od brodogradilišta do prehrambene industrije, jugoslavenski proizvodi stizali su na tržišta diljem svijeta – od Europe, preko Afrike, pa sve do Južne Amerike.
Proizvodi i industrije na kojima je Jugoslavija gradila svoj imidž na svjetskoj sceni
Zastava – automobili koji su osvajali tržišta
Kada se pomisli na jugoslavenski izvoz, mnogi prvo pomisle na Zastavu iz Kragujevca. Modeli poput Fiće (Zastava 750) i Stojadina (Zastava 101) prodavali su se diljem Istočne Europe, dok je Yugo stigao i na američko tržište.
Poseban uspjeh bio je 1980-ih kada je Yugo GV postao najjeftiniji automobil u SAD-u. Iako je često bio predmet šala, Yugo je bio prvi automobil iz socijalističkog bloka koji se prodavao u Americi.
Uljanik i brodogradnja – brodovi za cijeli svijet
Jugoslavija je bila brodograđevna sila, a posebno su se isticala brodogradilišta u Puli, Splitu i Rijeci. Uljanik je proizvodio tankere i putničke brodove koji su plovili svjetskim morima, često za naručitelje iz Zapadne Europe i s Bliskog istoka.
Jugoslavenska brodogradnja bila je među prvih pet u svijetu po kapacitetu, a brodovi su izvozili ne samo tehnologiju, već i znanje domaćih inženjera.
Gorenje – kućanski aparati za europska tržišta
Već 1970-ih Gorenje je izvozilo štednjake, hladnjake i perilice rublja u Njemačku, Austriju i druge zemlje Zapadne Europe. U to vrijeme Gorenje je predstavljalo most između socijalističkog Istoka i zapadnih potrošača, nudeći kvalitetu po nižoj cijeni.
Energoinvest – inženjerski gigant iz Sarajeva
Sarajevski Energoinvest bio je simbol tehnološke moći Jugoslavije. Tvrtka je projektirala i gradila elektroenergetske sustave, naftovode i tvornice u više od 50 zemalja. Najveći projekti realizirani su u Africi, Aziji i na Bliskom istoku, a proizvodi Energoinvesta izvozili su se čak i u SAD.
Energoinvest je bio jedan od rijetkih primjera tvrtke iz socijalističke zemlje koja je ravnopravno konkurirala zapadnim korporacijama.
Borovo – obuća koja se nosila od Moskve do Pariza
Tvornica Borovo iz Vukovara bila je među najvećim proizvođačima obuće u Europi. Njezine tenisice Startas, elegantne Borosane, pa i čizme izvožene su diljem Istočne Europe i Bliskog istoka. Osamdesetih godina Borovo je godišnje proizvodilo više od 20 milijuna pari obuće, a značajan dio završavao je na stranim tržištima.
Galeb i tekstilna industrija – majice za svijet
Omiška tvornica Galeb, zajedno s Planikom, Varteksom i drugim tekstilnim gigantima, opskrbljivala je domaće i strano tržište. Galebove majice bile su poznate po jednostavnom dizajnu i kvaliteti, a izvozile su se u zemlje Bliskog istoka, Skandinavije i Zapadne Europe. Jugoslavenski tekstil bio je tražen jer je spajao kvalitetnu proizvodnju i povoljnu cijenu.
INA – energija koja je punila svjetske rezervoare
Hrvatska INA bila je ključni igrač u regionalnoj naftnoj industriji. Jugoslavija je izvozila naftne derivate i plin, a INA je imala strateške ugovore s državama poput Iraka, Libije i Egipta. Osim goriva, tvrtka je izvozila tehnologiju i znanje, što je Jugoslaviji donosilo devizne prihode.
Slatkiši, sokovi i čuvena Vegeta
Jugoslavenska prehrambena industrija imala je svoje izvozne adute, poput:
Kraš
Fructal
Podravka Vegeta
Avioni iz Mostara i Pančeva
Malo je poznato da je Jugoslavija proizvodila i avione. Tvornica Soko iz Mostara izrađivala je borbene avione, dok je Utva iz Pančeva proizvodila lake sportske i vojne letjelice. Ovi proizvodi izvoženi su u zemlje nesvrstanih, posebno u Afriku i na Bliski istok, što je Jugoslaviji donosilo i politički utjecaj.
Film, glazba i turizam – nevidljivi izvoz
Osim industrijskih proizvoda, Jugoslavija je izvozila i kulturu:
Jugoslavenski filmovi i serije prikazivali su se na festivalima diljem svijeta.
Diskografske kuće poput Jugotona plasirale su glazbu naših izvođača u europske metropole.
Turizam, posebno na Jadranskoj obali, bio je svojevrsni „izvoz usluge“ – svake godine dolazile su stotine tisuća turista iz Zapadne Europe.
Zašto je Jugoslavija bila izvozni gigant?
Tri su ključna razloga:
veliko domaće tržište – 20 milijuna stanovnika omogućilo je razvoj snažnih industrija,
politika nesvrstanih – trgovina i sa Zapadom i s Istokom otvarala je ogromna tržišta,
kvaliteta i cijena – proizvodi su bili dovoljno kvalitetni da konkuriraju na Zapadu, a dovoljno povoljni da budu konkurentni.
Jugoslavenski proizvodi nisu bili samo roba – oni su predstavljali državni identitet i ekonomski ponos. Iako su mnoge tvornice nestale u tranziciji i ratovima 90-ih, njihova ostavština živi kroz sjećanja, stare reklame i poneki proizvod koji je preživio turbulentna desetljeća, piše Bljesak.info.