Loader

Loader
Pronađite nas

Australija: Žena ispustila mobitel između dvije stijene, pa provela naglavačke sedam sati pokušavajući da ga dohvati

Kopenhagen je najsretniji grad na svijetu

    Sirijus je ponovo vidljiv na nebu i donosi "pseće dane", zvijezda koja je oblikovala kalendare i mitove

    Sirijus, zvijezda (Izvor: Profimedia)
    Euronews.ba/Euronews.rs
    Objavljeno

    Sirijus, najsjajnija zvijezda vidljiva sa Zemlje, od jutros, 31. jula, ponovo se može vidjeti na nebu. Ova pojava, poznata kao heliakalni izlazak Sirijusa, imala je snažnu simboliku u mnogim drevnim civilizacijama.

    ADVERTISEMENT

    Heliakalni izlazak neke zvijezde ili planete događa se jednom godišnje, kada nebesko tijelo postane vidljivo iznad istočnog horizonta u kratkom trenutku pred samu zoru, neposredno prije izlaska Sunca, i tada se naziva "jutarnjom zvijezdom".


    Ovaj trenutak označava povratak zvijezde ili planete na noćno nebo, nakon što je prethodno "zašla" zajedno sa Suncem na zapadu i bila prisutna samo na dnevnom nebu, ali nevidljiva zbog sunčeve svjetlosti.


    Heliakalni izlazak Sirijusa smatran je najvažnijim u drevnoj astronomiji i igrao je ključnu ulogu u egipatskom kalendaru i razvoju astronomije.


    Ta zvijezda je za drevne Egipćane bila sveti zvjezdani glasnik rijeke Nil, poznata i kao Zvijezda Izide.

    Njeno godišnje pojavljivanje, tik pred zoru u vrijeme ljetnog solsticija, najavljivalo je izlivanje Nila – događaj o kojem je ovisila egipatska poljoprivreda, a samim tim i cijeli život u Egiptu.


    Zato je u određenim periodima egipatske historije pojavljivanje Sirijusa označavalo početak nove godine.


    U staroj Grčkoj, izlazak Plejada označavao je početak sezone plovidbe – kada se nebo koristilo za orijentaciju – ali i početak poljoprivrednih radova (što potvrđuje i Hesiod u svom djelu Radovi i dani).


    Izvor: Profimedia


    "Pseći dani"


    Mnoge kulture kroz historiju pridavale su posebnu simboliku Sirijusu, naročito u vezi sa psima, jer pripada sazviježđu Velikog psa. Često se kolokvijalno naziva "Psećom zvijezdom", jer je najsjajnija zvijezda tog sazviježđa. U klasičnoj mitologiji, Veliki pas je prikazivan kao Orionov pas. Stari Grci su vjerovali da zračenja Sirijusa mogu negativno utjecati na pse, čineći ih nemirnim tokom takozvanih "psećih dana" – najtoplijih dana ljeta.


    Rimljani su te dane zvali dies caniculares, a Sirijus su nazivali Canicula, što znači "mali pas". Vjerovalo se da pretjerano dahtanje pasa zbog vrućine može dovesti do dehidracije i bolesti. U ekstremnim slučajevima, pas koji se pjeni mogao je biti zaražen bjesnilom, koje se prenosilo na ljude ugrizom i često bilo smrtonosno.


    Homer u Ilijadi opisuje dolazak Ahileja prema Troji ovim riječima (poredeći ga sa Sirijusom):


    "Kralj Prijam ga prvi ugleda kako preko ravnice trči prema Ilionu poput sjajne zvijezde u kasno ljeto, nadmašujući u sjaju bezbrojne zvijezde (ljudi je zovu Orionov pas), blistavo znamenje nesreće, koje donosi visoke temperature smrtnicima: upravo tako je bronza njegovog oklopa blistala."


    U kineskoj astronomiji, Sirijus je poznat kao zvijezda "nebeskog vuka" i nalazi se u konstelaciji Bunara (Mansion of Jǐng).


    Mnogi starosjedioci Sjeverne Amerike također su povezivali Sirijus sa psima – narod Seri i Tohono O’odham sa jugozapada SAD smatrali su ga psom koji prati planinske ovce. Čiroki su ga povezivali s Antaresom kao zvjezdane pse čuvare koji stoje na oba kraja "Puta duša". Narod Povni iz Nebraske imao je više tumačenja – pleme Vukova (Skidi) zvalo ga je "Zvijezda vuk", dok su druge grane koristile naziv "Zvijezda kojot". Još sjevernije, Inuti sa Beringovog moreuza u Aljasci zvali su je "Mjesečev pas".


    I Slaveni su poznavali Sirijus, ali su ga zvali Volarica.

    Možda će vam se svidjeti