Počelo je javno saslušanje u okviru parlamentarnog nadzora nad radom pravosudnih institucija, s fokusom na postupanje Tužiteljstva BiH u predmetu “Pandora“, jednoj od najvećih poslijeratnih antikorupcijskih akcija u Bosni i Hercegovini.
Pred članovima Komisije za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH traje saslušanje zamjenika glavnog tužitelja Džermina Pašića.
U svom obraćanju naglasio je da se o predmetu “Pandora“ ne može govoriti izolirano, bez šireg sagledavanja načina funkcioniranja Tužiteljstva i uloge glavnih tužitelja, kako aktuelnih tako i bivših.
“Jedna stvar koja se odnosi na predmet mora se posmatrati kroz određene načine funkcioniranja institucije i postupanja u tom periodu u ovakvim i sličnim slučajevima“, kazao je Pašić. Dodao je da je u vrijeme kada je imao dodirne tačke s predmetom obavljao funkciju tužitelja, ali i zamjenika glavnog tužitelja, te da je zaprimljene prijave prosljeđivao dalje po naredbi nadređenih.
Govoreći o konkretnim odlukama u predmetu, uključujući i obustavu istrage, Pašić je istakao da ne može govoriti o razlozima jer, kako je naveo, nije imao uvid u samu odluku. Ipak, naglasio je da je, prema njegovom profesionalnom iskustvu, “nemoguće da se takve odluke donose pojedinačno, bez učešća više aktera“.
Na pitanje o tužiteljima koji su radili na predmetu, naveo je da su u različitim fazama bili uključeni i drugi tužitelji, te da se o predmetima unutar institucije razgovara kolektivno. Među njima bili su Oleg Čavka i Dubravko Čampara.
Saslušanje se održava u kontekstu šire analize postupanja pravosudnih institucija u proteklih više od decenije, posebno u vezi s navodima o korupciji u Upravi za indirektno oporezivanje BiH.
Komisija nastoji utvrditi okolnosti pod kojima su ranije podnesene krivične prijave, kao i razloge zbog kojih su pojedini postupci okončani bez sudskog epiloga.
Akcija “Pandora“, provedena 2014. godine, obuhvatila je više od 50 osoba, uključujući tadašnjeg direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH Kemala Čauševića. Iako je u vrijeme hapšenja predstavljena kao najveća poslijeratna antikorupcijska operacija, uz procijenjenu štetu veću od dvije milijarde KM, sudski epilog rezultirao je ukupnim kaznama zatvora od svega osam i po godina. Upravo zbog tog nesrazmjera između obima istrage i konačnih presuda, kao i kasnijih odluka o obustavi istraga protiv većeg broja osumnjičenih, ovaj predmet ponovo dolazi u fokus javnosti.