Na današnji dan prije 81 godinu posljednji preživjeli zatočenici ustaškog koncentracionog logora Jasenovac počeli su proboj kako bi se spasili iz te "fabrike smrti", najveće na jugoistoku Evrope.
ADVERTISEMENT
Ovaj ustaški logor bio je stratište za Srbe, Rome i Jevreje, svih uzrasta, polova, životne dobi, socijalnih, obrazovnih i drugih profila, kao i za antifašiste.
U proboj je 22. aprila 1945. godine, krenulo oko 600 od 1.073 koliko je tada preostalo logoraša u logoru Ciglana u Jasenovcu.
Tog dana, ili prethodne večeri, pošto je postalo nesumnjivo da ih očekuje neizbježna smrt, jedan broj logoraša se odlučuje na proboj. Od 600 koliko je krenulo u proboj, preživjelo ih je najviše 169.
Istog dana u bijeg su krenuli i zatočenici drugog dijela logora, Kožare. Od njih 147 koliko je krenulo u proboj, samo je 11 preživjelo.
Proljeća 1945. marta i aprila, sporovođena je sistematska likvidacija logora. Saveznička avijacija bombardovala je logorski kompleks u više navrata, i pojedini objekati su uništeni.
Uprava, na čijem čelu se nalazio Vjekoslav Maks Luburić, zapovjednik tzv. ustaške obrane, naredila je zatim da se pobiju svi zatočenici, a logor minira, kako bi bili uklonjeni tragovi sistematskog zločina.
Likvidarni su zatočenici, uništavana arhivska građa, sva dokumetacija, objekti, sve ono što bi moglo biti svedočanstvo, pokazatelj, dokaz, šta se na prostoru koncentracionog logora događalo.
Dok je jedan broj ustaškog osoblja minirao objekte, drugi su palili barake i dokumetaciju, ostali su ubijali zatočenike, da ne bi bilo živih svjedoka.
Oni koji su posljednjem periodu pristizali u logor nisu ni uvođeni nego su odmah po prispijeću ubijani, uglavnom na Savi.
Hrvatski ustaški logor Jasenovac, nerijetko je nazivan i "balkanski Aušvic". Bio je to sabirni, radni, kažnjenički i zarobljenički logor.
Sistem logora Jasenovac bio je zloglasan po varvarskim metodama i velikom broju žrtava.
Jasenovačka fabrika smrti radila je od avgusta 1941. do aprila 1945. punih 1.337 dana. Tu su sistematski odvođeni civili, neželjeno stanovništvo, prečesto sasvim mirni građani koji nikakve veze ni sa politikom ni sa ustanicima nisu imali, ali su pripadali, po ustaškim nazorima, etničkim grupama koje je trebalo odstraniti.