ADVERTISEMENT

„Nažalost, u praksi je izbjegavanje plaćanja alimentacije postao ogroman društveni problem. Mnogi roditelji, najčešće očevi, izbjegavaju ovu obavezu, ostavljajući drugog roditelja, najčešće majku, da se samostalno bori za egzistenciju djeteta“, rekao je za Banjaluka.net banjalučki advokat Vladimir Dragičević.

Dodaje da mnogi ne shvataju ozbiljnost situacije, jer neplaćanje alimentacije nije samo moralni, već i krivični prekršaj.

Prema Porodičnom zakonu Republike Srpske, ističe Dragičević, alimentacija se određuje u fiksnom mjesečnom iznosu i ima svoje zakonske granice.

Minimalno: 15 odsto prosječne mjesečne neto plate u Srpskoj (za svako dijete);

Maksimalno: 50 odsto ukupnih primanja roditelja koji plaća, bez obzira na broj djece.

„Bitno je znati da obaveza izdržavanja teče od dana kada je podnesen zahtjev sudu, a ne od trenutka donošenja presude“, naglašava Dragičević.

Neplaćanje alimentacije – krivično djelo

Krivični zakonik Republike Srpske vrlo je jasan.

Onaj ko ne daje izdržavanje koje je sud naložio, može biti kažnjen novčano ili zatvorom do jedne godine;

Ako zbog neplaćanja djetetu nastupe teže posljedice, kazna može biti zatvor do tri godine i novčana kazna.

„Zabluda je da odlazak u zatvor briše dug – to nije tačno. Roditelj koji odsluži kaznu i dalje duguje cijeli iznos koji nije isplatio, bez obzira na proteklo vrijeme“, ističe Dragičević za naš portal.

Prinudna naplata – kao i za svaki dug

Ako dužnik ne plaća, drugi roditelj ima pravo da pokrene izvršni postupak – prinudnu naplatu. Dug se tada može naplatiti:

pljenidbom dijela plate,

blokadom računa,

prodajom pokretne ili nepokretne imovine.

Ipak, Dragičević upozorava na važan detalj.

„Pravo djeteta na izdržavanje ne zastarijeva, ali pojedinačne rate zastarijevaju ako se ne utuže u roku od tri godine. Zato je ključno reagovati na vrijeme“, izjavio je Dragičević za Banjaluka.net.

Šta kada roditelj pobjegne u inostranstvo?

Ni odlazak u inostranstvo ne oslobađa odgovornosti. Zahvaljujući međunarodnim konvencijama, moguće je naplatiti alimentaciju i izvan granica Bosne i Hercegovine.

„U praksi se pokazalo da je efikasno i oduzimanje putnih isprava – roditelju koji izbjegava plaćanje može biti zabranjeno izdavanje pasoša dok ne izmiri dug“, objašnjava Dragičević.

Apsurd zakona: Nisi „samohrani roditelj“ ako drugi postoji

Po trenutnom zakonu, „samohrani roditelj“ je samo onaj čije je dijete ostalo bez drugog roditelja – jer je umro, proglašen umrlim ili je nepoznat.

„To dovodi do apsurdne situacije: ako drugi roditelj postoji, ali ne plaća alimentaciju, majka ili otac koji sam brine o djetetu nema status samohranog roditelja i ne može ostvariti određena socijalna prava“, upozorava naš sagovornik.

Rješenje u Alimentacionom fondu

Zbog brojnih slučajeva neplaćanja, u Republici Srpskoj se sve češće govori o osnivanju Alimentacionog fonda.

Ideja je da država, kada roditelj ne ispunjava obavezu, privremeno isplaćuje alimentaciju djetetu, a kasnije taj novac naplati od dužnika.

„To bi bilo ogromno olakšanje za djecu i roditelje koji trpe neodgovornost onog drugog. Osnivanje Fonda je neophodno“, zaključuje Dragičević.

Alimentacija nije stvar dobre volje, to je zakonska obaveza. Njeno izbjegavanje ne pogađa samo drugog roditelja, već prije svega dijete.

Roditelj koji ignoriše tu obavezu rizikuje da izgubi mnogo više – od slobode, preko imovine, do vlastitog dostojanstva.