Kako spriječiti nelegalnu prodaju duvana i duvanskih proizvoda u BiH i da li ta borba podrazumijeva i malo drugačiji pristup.
ADVERTISEMENT
U jednom popularnom video-klipu, jedna gospođa u Sarajevu, odgovarajući u televizijskoj anketi na pitanje šta će uraditi ako vlasti zabrane pušenje u javnim prostorima, kaže da će “pušiti dok ne crkne”.
„Imam tu cigaru, imam kafu, jednu dnevno, i dođu i udare baš na to.” Njen komentar naišao je na opšte odobravanje na internetu, pokazujući koliko je konzumiranje duvana (i kafe) utkano u kulturu svakodnevnog života u Bosni i Hercegovini.
Iako su zdrave navike postale dio načina života kod stanovništva mlađih generacija u Bosni i Hercegovini, prema podacima iz posljednje tri godine, između 900.000 i 1,3 miliona ljudi svakodnevno puši cigarete. Stope pušenja među mladima takođe su zabrinjavajuće. Istraživanje iz 2024. otkrilo je da 24,4% osoba uzrasta od 13 do 15 godina koristi duvanske proizvode, dok 10,9% koristi elektronske cigarete, prenosi sajt i inicijativa "Global Action to End Smoking."
Pritom, starije generacije i dalje se drže pravih cigara ili duvana, dok je kod mlađih konzumacija nikotinskih proizvoda povezana sa novim trendovima u industriji – i ne podrazumijeva uvijek duvanski dim.
Ko hoće da zapali, danas ima ogroman izbor u svim prodavnicama. Ali, izvan neonskih svjetala supermarketa, u BiH i dalje egzistira ogromno crno tržište duvana i duvanskih proizvoda.
U centru Banjaluke, treba vam pet minuta da pronađete i kupite kesu duvana za 20 KM, od koje se može zamotati stotine cigareta, ili neku nebrendiranu kutiju cigareta sumnjivog porijekla. Mnogi koji motaju duvan hvale se kada imaju dobrog dobavljača.
Sa brendiranim cigaretama u kutijama situacija je nešto bolja. Dugogodišnji pušač iz Banjaluke, D. S., prisjeća se da je ne tako davno bilo sasvim uobičajeno da se kupuju cigarete bez akciza.
„Aktivno sam kupovao u periodu prije par godina, kada su se poklopila tadašnja poskupljenja duvanskih proizvoda sa velikim uplivom švercovanih na naše tržište. Praktično su se na svakom ćošku mogle vidjeti, bilo ih je jako jednostavno nabaviti, a toliko je bilo normalizovano da je povremeno sa mnom od prodavca kupovao i jedan policajac – u uniformi.“
“Brendovi” kao što su „Monde“, „Marble“, „Corset“ ili „Manchester“ znali su ponekad da izazovu mučninu i vrtoglavicu, ali za 3,5 KM – znatno jeftinije od tadašnje cijene cigareta na tržištu – računica je bila jasna.
Period kada je naš sagovornik kupovao cigarete na crno poklapa se sa vremenom kada je, zbog podizanja specifične (tzv. fiksne) akcize po pakovanju od 20 komada cigareta, država sebi nanijela kontrauslugu i „otjerala“ veliki dio pušača u sivu zonu.
Ratko Kovačević, načelnik Odjeljenja za komunikacije i međunarodnu saradnju Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), pojasnio je da je 2009. godine BiH ušla u proces usklađivanja oporezivanja akcizom na duvan i duvanske prerađevine s regulativom Evropske unije i da je od tada akciza svake godine rasla sve do 2019. godine, kada je povećanje zaustavljeno jer je, sa svakim rastom cijene cigareta na tržištu, sve više potrošača kupovalo švercovane cigarete i duvan.
Poređenja radi, 2009. godine izdato je 535 miliona akciznih markica, a 2019. samo 185 miliona, zbog čega su nadležni odlučili da zaustave rast akciza. Time je ponovo počeo da raste prihod UIO od akciza na cigarete.
„Prošlu, 2024. godinu završili smo sa 1,1 milijardom KM prihoda po osnovu akciza na duvan i duvanske prerađevine, a u 2025. godini očekujemo još više“, kaže Kovačević.
Osim fiksne akcize, u cijenu kutije cigareta uračunava se i proporcionalna akciza po stopi od 42% maloprodajne cijene cigareta. Akciza na duvan za pušenje iznosi 143,20 KM po kilogramu duvana. Na sve se obračunava i PDV od 17%.
Koliki je gubitak?
Istraživanje agencije IPSOS, koje je široko citirano u medijima, pokazalo je da BiH gubi oko 420 miliona KM prihoda zbog nelegalnog tržišta duvana.
Na panelu „Stop švercu“, koji je prošle nedjelje organizovala UIO BiH, ekonomista Faruk Hadžić rekao je da je zbog drugačije akcizne politike sada manja razlika u cijeni između legalne kutije (6,12 KM) i nelegalne (4,8 KM).
„Država ubire 90% od cijene kroz akcize i PDV, a od ilegalne – ništa.“ Kaže da se u BiH proda oko 2.000 tona nelegalnog rezanog duvana, što je dovoljno za milione ilegalnih cigareta, i da „država tu ne može ništa“
Nažalost, u vrijeme ratova i povremenih sankcija na našim prostorima, šverc je postao sinonim za nabavku cigareta. Iako je suzbijan i još se suzbija, linije šverca i nelegalne proizvodnje su unaprijeđene i prilagođene razvoju komunikacija i tehnologije.
Granice su na nekim mjestima veoma porozne, a za pomaganje u švercu akcizne robe osumnjičeni su i pojedini donedavni funkcioneri državnih agencija u BiH.
Cigarete se krijumčare iz Albanije, preko Crne Gore i Srbije u BiH, pa dalje u Evropsku uniju, gdje je – za nas možda iznenađujuće – nelegalno tržište itekako razvijeno. Roba na Jadran, gdje je nekadašnju ulogu Luke Bar preuzela Luka Drač, stiže iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, otkriveno je prošle nedjelje na pomentom panelu „Stop švercu“, u kojem su učestvovali novinari, ekonomisti, predstavnici UIO i kompanija Japan Tobacco International (JTI), British American Tobacco, Philip Morris International.
U našem regionu, od ukupne količine konzumiranih duvanskih proizvoda, nelegalno je 16,3% (22% cigareta, 78% je rezani duvan). BiH je na neslavnom prvom mjestu sa 23,2% nelegalnog tržišta, a 94% ispitanika u BiH koristi rezani duvan koji nabavlja na crnom tržištu.
On se „mota“ pomoću mašina za pravljenje cigareta koje mogu da se kupe za oko 2.500 evra online, gdje se čak reklamiraju, a prodavci nude uputstva i servis.
Zoran Đokić, menadžer kompanije Japan Tobacco International za borbu protiv ilegalne trgovine duvanskim proizvodima u jugoistočnoj Evropi, s fokusom na zapadni Balkan, ističe da, iako se nama čini da je u pitanju “manji kriminal”, nelegalna trgovina cigaretama i duvanskim proizvodima je izuzetno unosna.
Cijele fabrike nelegalnih cigareta otkrivene su u Mađarskoj i drugim zemljama EU, gdje kriminalne grupe prebacuju proizvodnju zbog blizine krajnjeg tržišta.
„Profiti su uporedivi s profitima koji se ostvaruju od trgovine kokainom, a globalni gubici poreskih prihoda procjenjuju se na oko 50 milijardi dolara“, navodi Svjetska banka.
Zašto ljudi kupuju cigarete i duvan na crno?
Nelegalna trgovina duvanskim proizvodima u Bosni i Hercegovini rijetko se posmatra izvan uskog ekonomskog okvira.
Vjernost tačno određenoj vrsti cigareta i brendu takođe je povremeno bila faktor koji određuje način kupovine. Jedan Banjalučanin otkriva da je godinama, u jednom kiosku u Banjaluci, “ispod pulta” kupovao švercovani "Marlboro" u mekom pakovanju, kojeg nije bilo u zvaničnoj ponudi u BiH. Danas, kada pitate na trafikama, odgovoriće vam da tu paklicu možete kupiti samo u Srbiji.
Konzumacija duvana nije samo stvar cijene – tu postoje i drugi činioci, koji su lični, generacijski ili kulturni.
Iz državnih institucija često naglašavaju da se sredstva od akciza koriste za finansiranje plata u školstvu, zdravstvu, policiji i upravi, te da bi ovu činjenicu trebalo jasnije istaknuti građanima kako bi ih navela da dva puta razmisle prije nego što kupe proizvod bez ili sa tuđom akcizom.
Faruk Hadžić čak je predložio da se napravi kampanja vizualizacije izgubljenih javnih dobara – da se na kioscima nalijepe stikeri koji bi pojašnjavali da bez naplaćenih akciza ostajemo bez izgrađenih bolnica ili škola.
Međutim, iako se nelegalna kupovina najčešće objašnjava niskim prihodima građana, visokom cijenom cigareta i neefikasnošću državne kontrole, iz drugog ugla to je samo dio mnogo ozbiljnijeg problema – legitimiteta političkih institucija, a pogotovo povjerenja građana u državu.
„Kada građanin kupi cigarete na pijaci, bez akcizne markice, on ne donosi samo ekonomsku odluku. On izražava stav prema državi, prema institucijama, prema pravilima igre. U sredinama gdje se zakon ne doživljava kao pravedan, njegovo poštovanje prestaje biti stvar morala i postaje pitanje lične koristi. U tom smislu, crno tržište nije samo ekonomska zona već i simbolički prostor u kojem se razotkriva funkcionisanje društvenog sistema“, analizira sociolog Mirjana Čeko za Euronews.
Problem je što ljudi ponekad vjeruju da se javni novac troši netransparentno ili da koristi samo privilegovanima.
„Građani se pridržavaju pravila kad procijene da bi ih kršenje moglo koštati. U protivnom, odlučuju se za ono što im se čini racionalnijim – pa čak i onda kada je to nelegalno. U rješavanju ovog problema, represivne mjere mogu dati privremene rezultate, ali ne i dugoročna rješenja. Tamo gdje građani vjeruju da zakon štiti javni interes, a ne privatne džepove, biće i spremniji da ga poštuju. Tamo gdje institucije djeluju odgovorno, odgovornost građana postaje prirodna reakcija, a ne teret“, poruka je naše sagovornice.
Promjene dolaze s novim vremenom i novim generacijama, čije pripadnike ćete rijetko ili nikada vidjeti kako iza neke tezge kupuju kesu rezanog duvana ili traže "Marlboro" u mekom pakovanju „ispod pulta“. Umjesto toga, oni (i ne samo oni) novac troše na „snus“ ili nikotinske vrećice, „vejpove“, razne vrste električnih cigareta i proizvoda koji griju duvan – a koji, osim duvana, sadrže i elektronske gedžete, punjače i podrazumijevaju registraciju korisnika. Detaljna regulacija ovog tržišta tek slijedi u narednim godinama.
Akcija "STOP ŠVERCU"
Podsjećamo da je početkom aprila UIO pokrenula šestu po redu kampanju „Stop švercu“, koja je usmjerena na podizanje svijesti građana o štetnosti i posljedicama nelegalne trgovine duvana i duvanskih prerađevina, te na jačanje borbe protiv svih oblika nezakonitosti koje negativno utiču na državni budžet, privredu i građane. UIO ima otvorenu liniju za anonimnu prijavu nelegalne prodaje cigareta na broj: 080 02 06 07.