Izjava direktora Federalnog zavoda PIO/MIO Halila Subašića da će oko 30 posto penzionera u ovoj godini primati minimalnu penziju otvorila je niz pitanja koja nadmašuju sam penzioni sistem. Iza ove brojke kriju se duboki strukturni problemi tržišta rada, fiskalne politike i dugoročne održivosti modela penzionog osiguranja u Federaciji BiH.
ADVERTISEMENT
Ekonomski analitičar Admir Čavalić za Bloomberg Adriju je kazao da se ovaj podatak ne smije posmatrati izolovano, jer on predstavlja posljedicu višedecenijskih slabosti ekonomskog modela, a ne izuzetak.
Prema njegovom mišljenju, visok udio minimalnih penzija jasno pokazuje činjenicu da značajan broj građana tokom radnog vijeka nije imao kontinuitet formalnog zaposlenja niti dovoljan nivo prijavljenih prihoda.
"U najvećem broju slučajeva, riječ je o osobama s nepunim radnim stažom, dugim periodima nezaposlenosti, rada u sivoj ekonomiji ili prijavljivanja na minimalnu osnovicu uz dodatne isplate van sistema", kaže Čavalić. Dodaje, da je takva praksa godinama bila racionalan odgovor poslodavaca i radnika na visoko fiskalno opterećenje rada, ali danas proizvodi ozbiljne socijalne i fiskalne posljedice.
Ogledalo tržišta rada u FBiH
Podatak o 30 posto minimalnih penzija ujedno je i ogledalo tržišta rada u prethodnim decenijama. Visoka nezaposlenost, naročito nakon rata i tokom tranzicije, slaba zaštita radnih prava, te raširena neformalna ekonomija direktno su se prelili u penzioni sistem.
Rezultat je struktura penzionera u kojoj formalno ispunjavanje uslova za penziju ne znači i ekonomski dostojanstvenu starost.
Visok udio minimalnih penzija ima snažne implikacije i na ličnu potrošnju, jedan od ključnih stubova domaće ekonomije. Penzioneri s minimalnim primanjima gotovo sav prihod usmjeravaju na osnovne životne potrebe, hranu, energente, lijekove i komunalne usluge.
"To znači da ovakva struktura penzija ima izražen socijalni efekt, ali vrlo ograničen razvojni potencijal. Ne stvara se dodatna potražnja koja bi mogla potaknuti širi ekonomski rast", naglašava Čavalić.
Upravo zbog činjenice da veliki broj penzionera zavisi od minimalne penzije, fokus politika se godinama gotovo isključivo zadržava na ovom segmentu. Međutim, Čavalić upozorava da je to simptom, a ne rješenje problema.
Ističe da zbog visokog fiskalnog opterećenja rada i zastarjelog PIO modela s jednim stubom, u Federaciji BiH praktično ne postoji akumulacija kapitala. Zato je preciznije govoriti o PIO transferu, a ne o PIO fondu.
Ovaj trend dodatno je naglašen nakon posljednjih izmjena Zakona o PIO/MIO, posebno članova 9. i 11., kojima se sistem još više oslanja na tekuće prihode za isplatu tekućih obaveza.
O paradoksu tržišta rada u BiH i penzionerima kao radnoj snazi čitajte u analizi Bloomberga.