ADVERTISEMENT

Ustavni sud je utvrdio da Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija Bosne i Hercegovine, Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske i Odluka o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka vanustavnih institucija Bosne i Hercegovine i tač. 3, 5. i 6. Zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske usvojenih na 17. posebnoj sjednici održanoj 26. februara 2025. godine nisu u skladu sa čl. I/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

Stoga je osporene zakone i odluku stavio van snage ab initio i odredio da oni prestaju važiti od dana njihovog objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 19/25, a tač. 3, 5. i 6. osporenih zaključaka od dana njihovog usvajanja.

U obrazloženju odluke US BiH je ukazao na vlastitu praksu u vezi s pitanjem podjele nadležnosti između entitetā i države Bosne i Hercegovine iz koje proizlazi da pitanja koja nisu izričito nabrojana u članu III/1. nisu nužno u isključivoj nadležnosti entiteta jer Ustav Bosne i Hercegovine nadležnosti države Bosne i Hercegovine propisuje i u drugim odredbama (npr. čl. I/1, II/7, III/1.a), III/5.a), IV/2, V/1. i V/3.a)).

Vraćanje nadležnosti entitetima je moguće kroz PS BiH

Također je ukazano na praksu prema kojoj su nadležnosti Bosne i Hercegovine u oblasti pravosuđa i sigurnosti uspostavljene na osnovu člana III/5. Ustava BiH u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ukazano je da postupak „vraćanja“ entitetima nadležnosti koje su prethodno uspostavljene kao nadležnost Bosne i Hercegovine na osnovu člana III/5. Ustava Bosne i Hercegovine nije per se suprotan Ustavu Bosne i Hercegovine, ali je za to pitanje isključivo nadležna Parlamentarna skupština BiH.

Analizirajući ustavnost osporenog Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je istakao da se tim zakonom u potpunosti isključuje primjena Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, Zakona o Sudu BiH i Zakona o Tužilaštvu BiH. Istaknuto je, kaže se u saopštenju, "da se na taj način de facto i de iure ukida suverenitet države Bosne i Hercegovine na jednom dijelu njene teritorije i nadležnost u oblasti pravosuđa i sigurnosti u suštini „vraća“ entitetu Republika Srpska."

Međutim, postupak „vraćanja“ entitetima nadležnosti koje su prethodno uspostavljene kao nadležnost Bosne i Hercegovine na osnovu člana III/5. Ustava Bosne i Hercegovine je, kako je već rečeno, u isključivoj su nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH.

Ustavni sud je naglasio da unilateralnim akcijama jednog od entiteta (povlačenjem prethodno date saglasnosti, donošenjem zakona koji reguliraju istu materiju i sl.) nije moguće uspostaviti nadležnost entiteta za onu oblast u kojoj je prethodno uspostavljena nadležnost države Bosne i Hercegovine na osnovu člana III/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

Stoga je donošenjem osporenog Zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija Bosne i Hercegovine, kaže Ustavni sud BiH, Narodna skupština Republike Srpske postupala van svojih ovlaštenja.

Dopuna Krivičnog zakonika narušava načelo pravne sigurnosti

Razmatrajući ustavnost osporenog Zakona o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske kojim je propisano novo krivično djelo „nepoštovanje ili neizvršavanje odluka institucija ili organa Republike Srpske“, Ustavni sud je ukazao da propisivanje krivične odgovornosti za povredu općih vrijednosti društva predstavlja ultima ratio (posljednje sredstvo; engl. the last resort) ukoliko se zaštita tih vrijednosti ne može ostvariti na drugi način.

Ukazano je da je osporena zakonska odredba formulirana tako široko da podrazumijeva krivičnu odgovornost za neizvršavanje bilo koje odluke bilo koje institucije ili organa Republike Srpske bez obzira na to koje su društvene vrijednosti u konkretnom slučaju ugrožene. "Na taj način se derogiraju već postojeći načini rješavanja neizvršavanja odluka institucija ili organa Republike Srpske, što je u suprotnosti s načelom pravne sigurnosti," stoji u odluci US BiH.

Kažu da se osporenom odredbom uvodi supremacija odluka entiteta Republika Srpska nad odlukama državnih organa i institucija, koji su, tumači Ustavni sud BiH, "u pravnoj nomenklaturi hijerarhijski iznad entitetskih organa, i regulira pitanje postupanja lica zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine, što je u isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine."

Zakon o VSTS RS uzurpira nadležnosti BiH

Ustavni sud je utvrdio da Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske i Pravilnik o postupku kandidiranja i izbora prvih članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Republike Srpske nisu u skladu sa čl. I/2, III/3.b i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga je Ustavni sud osporeni zakon i pravilnik stavio van snage ab initio i odredio da oni prestaju važiti od dana njihovog objavljivanja u Službenom glasniku Republike Srpske.

U obrazloženju odluke Ustavni sud je ukazao da u situaciji kada je neka nadležnost entiteta na osnovu saglasnosti prenesena na državni nivo, ona postaje dio isključive nadležnosti države, pa samo na osnovu odluka donesenih u institucijama Bosne i Hercegovine (Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine) može doći do vraćanja tih ranije prenesenih nadležnosti.

Međutim, kako se navodi, osporenim Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske i Pravilnikom o postupku kandidiranja i izbora prvih članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Republike Srpske pravosuđe na teritoriji entiteta Republika Srpska izuzima se iz nadležnosti Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i stavlja u nadležnost novouspostavljenog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća RS.

"Na taj način se de facto i de iure nastoji uzurpirati nadležnost Bosne i Hercegovine", zaključeno je.

Zakon o neprofitnim organizacijama krši Evropsku konvenciju o pravima i slobodama

Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija (kolokvijalno: "Zakon o NVO") nije u skladu sa članom II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Sud je stoga osporeni zakon stavio van snage.

Ustavni sud je u obrazloženju odluke ukazao na opća načela iz prakse Evropskog suda za ljudska prava u vezi s bitnom ulogom udruženja u demokratskom društvu.

Kako je saopćeno iz Ustavnog suda BiH, dalje je ukazano na relevantnu praksu u kojoj je Evropski sud za ljudska prava razmatrao Zakon o stranim agentima Rusije, koji je sadržajno gotovo identičan osporenom zakonu, i zaključio da taj zakon nije u skladu sa slobodom udruživanja iz člana 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Slijedeći tu praksu, Ustavni sud je zaključio da je osporenim zakonom, kojim su uvedene nove kategorije „neprofitnih organizacija“ i „agenata stranih utjecaja“ za koje su propisane posebne obaveze i ograničenja, u potpunosti isključena mogućnost da neprofitne organizacije utječu na predstavnike javne vlasti i na taj način im je zabranjeno obavljanje njihove osnovne djelatnosti.

Također je ukazano da široko formulirani pojmovi “neprofitnih organizacija“ i zabranjenog „političkog djelovanja“ i „političkih aktivnosti“ nisu u skladu sa zahtjevom predvidivosti jer onemogućuju organizacijama civilnog društva da predvide koja je to granica njihove dozvoljene aktivnosti. Takva formulacija, s druge strane, omogućava javnim vlastima da svaku aktivnost organizacija civilnog društva kvalificiraju kao zabranjenu i da je sankcioniraju.