Tužilaštvo Bosne i Hercegovine odgovara petkom oko 13 časova, Sud BiH šalje dvosmislena saopštenja, SIPA se zabavila sama o sebi, MUP RS o SIPA-i, a federalni ministar Ramo Isak o predsjedniku RS Miloradu Dodiku. Institucionalna kakofonija u najvećoj političkoj, po mnogima i bezbjednosnoj krizi nakon Dejtona, doprinijela je, kažu sagovornici Euronews-a, strahu i nepovjerenju građana.
ADVERTISEMENT
“Sprema se hapšenje, upad EUFOR-a, intervencija NATO-a, sukobi”, samo su neki od natpisa na portalima, na društvenim mrežama ili su neke od rečenica koje ste ovih dana čuli u taksiju, u restoranu, na ulici, na poslu. Potjernica ili potraga, Dejton ili izvorni, državni udar ili odbrana države i Ustava, s dvije strane entietske linije različito se tumači novonastala kompleksna situacija u Bosni i Hercegovini.
“A taman smo počeli živjeti, čuje se sporadično od komšija, prijatelja…
Jesu li nadležne institucije pale na ispitu kriznog komuniciranja, da li su na popravni pali portparoli ili njihovi šefovi, za Euronews odgovaraju dugogodišnji poznavaoci medijske i političke scene.
Kakofonija u javnom prostoru BiH ( Izvor: Pexels, ilustracija )
Savjetnica za komunikaciju i medije Marija Milić, kaže da se u 16h ne završava radno vrijeme portparola, ali njih ne smatra krivcima za institucionalno višeglasje i haos koje je na sceni ovih dana.
Personalno vjeruje da u pravilu ne moraju biti odgovorni portparoli, jer su im vrlo često vezane ruke.
“Prvi ljudi, oni koji su na čelu su najviše odgovorni. Ima i portparola koji ne znaju da rade svoj posao, ali suštinski za konkretne pomenute institucije, vjerujem da su im ruke vezane i da nemaju dovoljno informacija s vrha, a taj s vrha odlučuje šta će ići u javnost u zavisnosti od šefa političke partije kojoj pripada. Taj lanac je teško razbiti, a u suštini najviše šteti instituciji i građanima”...
Marija Milić, stručnjak za komunikacije ( Izvor: Ustupljena fotografija )
Potcrtava da posao portparola ne prestaje s krajem radnog vremena.
"Ne postoji radno vrijeme za komunikaciju u javnosti. Važno je znati procijeniti šta je sljedeći korak, da bi se nešto moglo spriječiti, prevenirati”.
Institucije su ostale na nivou komunikacije kada je postojao samo dnevnik u pola osam, ističe Miliić. Tada je, dodaje, bilo vremena i da se ispravi greška, da se reaguje, pa čak i da se kontrolišu mediji kako se to prije radilo.
“Sada je sve drugačije u online svijetu, jer se informacije plasiraju u sekundi”.
Pored domaće BiH krize, pominje primjere nakon pada nadstrešnice, slučaj požara u Makedoniji.
“Oba slučaja su povezana sa korupcijom, to je nešto što svaki dan gledamo, zbog čega su građani uznemireni, nije dovoljno davati informacije na kašičicu, nije ni za njih dobro da kriju informacije, sada imamo jedan opšti haos, zbog toga jer se plasiraju kojekakve informacije, a mi ne znamo koje su tačne, koje lažne”.
Mediji u BiH ( Izvor: Euronews.ba )
Nadležne institucije učestvuju u širenju panike i dezinformisanju, ali vjeruje da to ne čine namjerno.
"Učestvuju ali to ne rade ciljano, to je ono najgore što može da se desi. Da to oni rade, nazovimo iz najboljih namjera, prosto tumače stvarnost i javnost na osnovu raspoloživih informacija, a očigledno da ih nemaju. Jako je bitno za ljude koji komuniciraju s medijima, a i za one na čelu institucija da to budu ljudi koji su politički i medijski pismeni, da razlikuju kontekst, da znaju procjenjivati u svakom trenutku. Nije isto iste informacije, recimo plasirati uveče, ili sutra ujutro”.
Milićka kaže da se dešavaju čudne stvari na Balkanu. Vjeruje da ipak opšti cilj nije da se dezinformiše.
“Imamo potpuno nepovjerenje građana u institucije, imamo blago rečeno haos, ukoliko nešto ne promijene u načinu komunikacije plašim se da idemo sve većem i većem nepovjerenju koje može da eskalira na neočekivan način u neočekivanom trenutku”, zaključuje.
Amir Sužanj, novinar i urednik na BHR1 svjestan je da je novinarima u trenutnoj situaciji jako teško doći do tačne informacije, a da ne budu (zlo)upotrijebljeni.
“Čini mi se da tu ne postoji jedan razvijen sistem u kojem bi novinari tačno znali na koji način da dolaze do informacija. Uglavnom smo prepušteni nekim našim vezama da dođemo do informacija. U jednoj te istoj institiuciji imamo ljude koji su zaintersovani da sarađuju s medijima, a opet druge koji zbog nekog razloga imaju averziju prema medijma. Generalno mislim da sigurnosne i policijske službe u BIH sve više u ovom vremenu idu na sistem informisanja, a ne komuniciranja. To znači da imamo ljude, visoke funkcionere koji izlaze pred medije i imaju jednosmjernu komunikaciju s medijima, govore šta žele, rade ono što oni misle da treba”...
Amir Sužanj, dugogodišnji novinar i urednik ( Izvor: Screenshot BHRT )
Oni se, ističe Sužanj, obraćaju jednosmjerno i jednodimenzionalno prema medijima u BIH.
Pominje situaciju po njemu "zastrašujuću" da su eksluzivno pravo za susret Stevandića i Dodika imala tri medija. Sužanj kaže da su ti funkcioneri morali biti otvoreni prema svima. Kritikuje Milorada Dodika što zabranjuje medijima koji postavljaju pitanja da prisustvuju događajima, dok preko drugih, bliskih medija, plasira svoje informacije. To, ističe nisu mediji, već predsjednikov portal.
Saglasan je s Marijom Milić da portparoli nisu glavna adresa za lošu komunikaciju.
"Ne možemo sve adresirati portparolima, mnogi od njih rade svoj posao kako treba da rade, ali ostaju bez informacija upravo zbog vrhova tih agencija koji se u ovoj kriznoj situaciji ne snalaze ili ne žele da daju informacije javnosti. Ja mogu da razumijem da se u intersima bilo kakve policijske akcije prikrivaju informacije od javnosti, jer su to neke operativne informacije po kojima bi se sve provelo. Ne mogu se, međutim, složiti s tim da se iz takvih agencija nekako servira javnosti prostor u kojem niko nema nikakav odgovor na bilo šta. Na taj način dolazimo u situaciju da mediji i portali, odnosno neko ko stoji iza njih serviraju vijesti koje u narodu stvaraju zabunu, strah, strepnju. Zato su odgovorni vrhovi instititucija i rukovodeći ljudi koji nisu u stanju na pravi način odgovoriti zadatku i uputiti inforamcije koje bar mogu plasirati javnosti da situacija ne bi bila tako nejasna i napeta kao što je danas”.
Dodik i koalicija u NSRS ( Izvor: Euronews.ba )
Institucije u cjelosti po Sužnju, ne doprinose svjesno stvaranju lažnih vijesti i panike, ali to čine pojedinci.
"Neki ljudi u institucijama koji su poslušnici određenih stranaka i određenih političkih krugova namjerno stvaraju takav ambijent u kojem se javnost dezavuiše na taj način da se stvara nezadovoljstvo, strah, strepnja, nesigurnost među ljudima. Čini mi se da u ovom trenutku postoje političke krugovi oko Milorada Dodika koji bi jasno i direktno željeli da stvore jednu takvu vrstu nesigurnosti, jer vidimo šta on poručuje ljudima iz RS koji su zaposleni u državnim institucijama i pravosudnim”, zaključuje Sužanj.
Interesantno je, da se u krizi uopšte ne oglašava Obavještajno bezbjednosna agencija BiH. U pravilu tajne službe rijetko istupaju, ali OBA to radi-nikako. Za razliku od njih, češće se u delikatnim situacijama za njihove zemlje, oglase tajne službe iz komšiluka, srpska BIA ili hrvatska SOA.