Broj potvrđenih slučajeva ebole u Demokratskoj Republici Kongo porastao je na 10.060, a gotovo polovina zaraženih je preminula. Zdravstvene vlasti upozoravaju da je riječ o najbrže širećoj epidemiji ove bolesti do sada i najsmrtonosnijoj u istoriji zemlje.
ADVERTISEMENT
Epidemija, proglašena u maju, izazvana je virusom Bundibugyo, za koji ne postoje odobrena vakcina ni lijek, prenosi Reuters, pozivajući se na vladine podatke.
Bolest se proširila na 66 zdravstvenih zona u osam provincija, dok je u trenutku proglašenja epidemije bila prisutna u samo tri zone.
Slučajevi su registrovani u ukupno pet zemalja, uključujući Ugandu i Francusku, u kojima trenutno nema aktivnih slučajeva, dok su zaraze zabilježene i u Keniji i Nigeriji.
Posebnu zabrinutost izaziva podatak da oko 80 odsto novih slučajeva potiče od osoba koje nisu bile pod zdravstvenim nadzorom, što ukazuje na postojanje neotkrivenih lanaca prenosa virusa.
Prema podacima Afričkog centra za kontrolu i prevenciju bolesti, najmanje 95 odsto slučajeva moralo bi biti povezano sa već identifikovanim kontaktima zaraženih kako bi se smatralo da je epidemija uglavnom stavljena pod kontrolu.
Dodatni problem predstavlja činjenica da najmanje polovina preminulih nikada nije primljena u centre za liječenje, što ukazuje na to da se u brojnim područjima simptomi bolesti ne prijavljuju.
Zdravstveni radnici suočavaju se sa brojnim preprekama, uključujući oružane sukobe, lošu putnu infrastrukturu, nedostatak medicinske opreme, nepovjerenje stanovništva i dezinformacije. Pojedini centri za liječenje već su preopterećeni, dok medicinske ekipe trpe i nasilje lokalnog stanovništva.
Dio zaposlenih stupio je u štrajk zbog kašnjenja isplata i neisplaćenih zarada. U subotu je u mjestu Bafwasende, u provinciji Čopo, tokom intervencije zbog sumnje na ebolu ubijena medicinska sestra, dok je još jedan zdravstveni radnik teško povrijeđen.
Epidemija je dodatno opteretila zdravstveni sistem Konga i poremetila redovne zdravstvene usluge, uključujući vakcinaciju djece, ističe Associated Press.
Strah od zaraze i izolacije odvraća trudnice od odlaska u bolnice, a u pojedinim provincijama stopa smrtnosti trudnica udvostručila se ubrzo nakon proglašenja epidemije.
Osim zdravstvenih posljedica, epidemija je dovela i do prekida školovanja djece, dodatno pogoršavajući položaj porodica koje se već suočavaju sa teškim životnim uslovima.