Izraelci na današnjim parlamentarnim izborima odlučuju ne samo o tome ko će predvoditi zemlju u narednom periodu već i o njenom budućem političkom pravcu, nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine i ratova koji su uslijedili u Gazi, Libanu i Iranu. Za dugogodišnjeg premijera Benjamina Netanyahua ovo je još jedan test podrške birača, dok se među ključnim temama kampanje izdvajaju nacionalna bezbjednost, odgovornost za propuste, vojna obaveza i sve veći troškovi života.
ADVERTISEMENT
Ulog je ovog puta posebno veliki. Napad Hamasa, u kojem je ubijeno više od 1.200 ljudi, a 251 osoba odvedena u Pojas Gaze, ostavio je duboke posljedice na izraelsko društvo i otvorio pitanje odgovornosti političkog i bezbjednosnog rukovodstva. Netanyahu, koji je godinama gradio politički imidž na obećanju da može garantovati bezbjednost Izraela, našao se na udaru kritika zbog propusta koji su prethodili napadu, ali i zbog odbijanja da preuzme ličnu odgovornost i podrži formiranje državne istražne komisije, piše CNN.
Istovremeno, ratovi na više frontova opteretili su privredu, dodatno polarizovali društvo i doprinijeli pogoršanju međunarodnog položaja Izraela. Zbog toga se izborna trka ne svodi samo na pitanje da li Netanyahu treba da ostane na vlasti već i na to da li će zemlja nastaviti dosadašnjim nacionalističkim i vjerski konzervativnim pravcem ili će pokušati da promijeni kurs.
Glavni izazivač aktuelnog premijera je Gadi Eisenkot, bivši načelnik Generalštaba izraelske vojske i lider centrističke stranke Yashar. Ipak, čak ni eventualna prednost opozicije ne znači nužno i promjenu vlasti. Izraelski izborni sistem zasniva se na proporcionalnoj zastupljenosti stranaka u Knessetu, parlamentu sa 120 mjesta, a za formiranje vlade potrebna je podrška najmanje 61 poslanika.
Zbog velikog broja političkih opcija i različitih interesa, presudnu ulogu imaće postizborni pregovori. Netanyahuov blok oslanja se na Likud, dvije krajnje desničarske stranke i dvije ultraortodoksne partije, dok je opozicija podijeljena između političkih grupacija različitih ideoloških profila. Među njima su i stranke bivšeg premijera Naftali Bennetta i nekadašnjeg ministra odbrane Avigdora Liebermana, koji imaju sopstvene ambicije za premijersku funkciju.
Prema istraživanjima javnog mnjenja, nijedan blok nema sigurnu većinu, pa su među mogućim ishodima manjinska vlada, koalicija nacionalnog jedinstva ili produžena politička kriza koja bi mogla dovesti i do novih izbora.
Bezbjednost i odgovornost za 7. oktobar
Napad Hamasa i rat u Gazi ostaju među najvažnijim pitanjima za izraelske birače. Netanyahuovi protivnici ukazuju na bezbjednosne propuste koji su omogućili napad, dok premijer odbacuje zahtjeve da preuzme ličnu odgovornost i da se formira državna komisija koja bi ispitala okolnosti tragedije.
Rat je snažno obilježio i kampanju Eisenkota, čiji je sin Gal, star 25 godina, poginuo u borbama u Gazi u decembru 2023. godine. Pojedine stranke na svoje liste uključile su članove porodica poginulih i rođake bivših talaca, dok su opozicione partije kandidovale i rezerviste koji su se borili u Gazi i Libanu.
Pitanje bezbjednosti tijesno je povezano s problemom nedostatka ljudstva u izraelskoj vojsci. Većina Jevreja u Izraelu podliježe obaveznom služenju vojnog roka, ali ultraortodoksni muškarci, poznati kao haredi, decenijama su imali široka izuzeća zbog vjerskih studija.
Takva praksa postala je predmet sve oštrijih rasprava u trenutku kada vojska vodi operacije na više frontova, a rezervisti se suočavaju s ponovljenim mobilizacijama i dugotrajnim odsustvom iz civilnog života. Dok ultraortodoksne stranke u Netanyahuovoj koaliciji nastoje sačuvati postojeća izuzeća, opozicija zahtijeva ravnomjerniju raspodjelu vojne obaveze.
Ratna ekonomija i troškovi života
Iako bezbjednost dominira kampanjom, ekonomska situacija postaje sve važnija za birače. Dugotrajni sukobi, mobilizacija rezervista i njihovo odsustvo s radnih mjesta opterećuju tržište rada i privredu, dok rast troškova života i stanovanja posebno pogađa mlađe generacije.
Prema istraživanju centra „AChord“ pri Hebrejskom univerzitetu, sprovedenom u septembru, 58 odsto ispitanika starosti od 22 do 34 godine navelo je troškove života i cijene nekretnina kao faktore koji će uticati na njihov glas, dok je 36 odsto izdvojilo bezbjednosna pitanja.
Ekonomija je postala i tema političkog sukoba nakon što je Netanyahu govorio o mogućnosti da Izrael razvije privredni sistem koji bi mogao funkcionisati uprkos eventualnim međunarodnim bankarskim sankcijama. Kao jedno od mogućih rješenja pomenuo je kriptovalute i blokčejn tehnologiju.
Ta ideja izazvala je kritike ekonomista, a Banka Izraela odbacila je mogućnost da kriptovalute mogu poslužiti za zaobilaženje sankcija. Eisenkot je premijerov prijedlog nazvao „BibiCoin“ i upozorio na moguće dugoročne posljedice po izraelsku ekonomiju.
Ekonomska pitanja tako se prepliću sa širim problemom međunarodne izolacije Izraela, jer su ratovi u Gazi i Libanu, sukob s Iranom i nasilje izraelskih doseljenika na Zapadnoj obali pogoršali odnose zemlje s dijelom zapadnih država.
Kakvu politiku prema Palestincima može donijeti nova vlada?
Pitanje odnosa prema Palestincima predstavlja jednu od najvećih razlika između političkih blokova. Aktuelna vlada, uz snažan uticaj krajnje desnih ministara Bezalela Smotriča i Itamara Ben Gvira, podržavala je širenje izraelskih naselja na Zapadnoj obali i mjere koje su dodatno oslabile Palestinsku upravu.
Smotrič se zalagao za obustavljanje transfera poreskih prihoda Palestinskoj upravi i ukidanje Sporazuma iz Osla, dok je Ben Gvir podržavao strože mjere prema palestinskim zatvorenicima i pozivao na iseljavanje Palestinaca iz Gaze i sa Zapadne obale. Obojica se protive stvaranju palestinske države i podržavaju izraelsku kontrolu nad tim teritorijama.
Ukoliko Netanyahu ponovo formira vladu uz podršku istih partnera, očekuje se nastavak takve politike. Eventualna vlada koju bi predvodio Eisenkot mogla bi promijeniti pristup pojedinim pitanjima, posebno kada je riječ o nasilju doseljenika i saradnji s međunarodnim partnerima. Ipak, ni opozicija ne zagovara nužno suštinski zaokret: Eisenkot se, poput Netanyahua, protivi palestinskoj državnosti, a u njegovoj mogućoj koaliciji našle bi se i desničarske stranke koje se protive ustupcima Palestincima.
Ko god da formira novu vladu, moraće odgovoriti na pitanja koja ostaju otvorena nakon rata: kako razoružati Hamas, ko će obnoviti Gazu i kako uspostaviti bezbjednost i pravni poredak na Zapadnoj obali.
Izbori pod međunarodnim pritiskom
Izraelski izbori održavaju se u trenutku kada je diplomatski položaj zemlje ozbiljno narušen. Netanyahu se suočava s nalogom za hapšenje Međunarodnog krivičnog suda zbog navodnih ratnih zločina u Gazi, dok su pojedine zapadne zemlje priznale palestinsku državu i uvele sankcije ili ograničenja povezana s izraelskim naseljima i nasiljem doseljenika.
Američki predsjednik Donald Trump podržao je Netanyahua uoči glasanja, ali istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je dio američke javnosti sve kritičniji prema Izraelu i njegovom premijeru. Sličan trend primijećen je i u više evropskih zemalja.
Nova vlada mogla bi pokušati popraviti odnose s međunarodnim partnerima, ali značajniji zaokret u spoljnoj i bezbjednosnoj politici nije izvjestan. Ishod izbora zato neće odrediti samo sastav naredne izraelske vlade već i prostor koji će zemlja imati za diplomatsko djelovanje u narednom periodu.
Dok se u političkim centrima vodi borba za svaki glas, atmosfera na ulicama Tel Aviva i Jerusalima pokazuje koliko su bezbjednost, rat i unutrašnje podjele postali dio svakodnevnog života građana.
Kakva je atmosfera u Izraelu uoči izbora?
Uoči parlamentarnih izbora, atmosfera u ključnim urbanim centrima Izraela oslikava duboke političke i društvene podjele. Na prilazima Tel Avivu i autoputu koji taj grad povezuje s Jerusalimom kampanja je vidljiva kroz velike bilborde i aktivnosti stranačkih aktivista. U zapadnom Jerusalimu ulice i domove krase zastave i plakati kandidata, dok je u pojedinim dijelovima grada bezbjednosna situacija osjetljivija.
O stanju na terenu, političkim rivalima i temama koje opterećuju izraelsko društvo za Euronews Srbija izvještavao je reporter Nikola Krunić, direktno iz Jerusalima.
„Predizborna kampanja se u Tel Avivu najviše osjeća na autoputu A1, dok su u zapadnom Jerusalimu aktivisti prisutni na ulicama, ali se iz bezbjednosnih razloga izbjegava snimanje u pojedinim kvartovima poznatim po agresivnijim reakcijama prema medijskim ekipama“, naveo je Krunić.
Bezbjednosni rizici i dalje su prisutni u pojedinim četvrtima, uključujući ultraortodoksni Mea Shearim i istočni Jerusalim, gdje živi značajan broj Palestinaca.
Krunić je istakao da se izborna kampanja odvija u sjenci sukoba i da, pored bezbjednosti, dva pitanja posebno opterećuju izraelsko društvo – regrutacija ultraortodoksnih Jevreja i posljedice ratne ekonomije.
Veliki broj rezervista angažovan je na frontovima u Gazi, Libanu i na Zapadnoj obali, što direktno utiče na privredu i svakodnevni život građana. Njihovo dugotrajno odsustvo s radnih mjesta, uz troškove sukoba na više frontova, dodatno pojačava pritisak na izraelsku ekonomiju.
Pitanje vojne obaveze istovremeno otvara raspravu o ravnomjernoj raspodjeli tereta odbrane, jer dok većina Jevreja u Izraelu podliježe obaveznom služenju vojnog roka, ultraortodoksni muškarci decenijama uživaju široka izuzeća zbog vjerskih studija.
Upravo će odnos prema bezbjednosti, odgovornosti za propuste od 7. oktobra, vojnoj obavezi i ekonomskim posljedicama rata biti među ključnim faktorima koji će oblikovati političku budućnost Izraela. Konačan ishod, međutim, neće zavisiti samo od glasova birača već i od složenih koalicionih pregovora koji slijede nakon izbora.