Španski ribari u Galiciji izvještavaju o "katastrofalnom" smanjenju broja školjaka, pri čemu su neki zalivi pali za čak 90% u roku od nekoliko godina.
ADVERTISEMENT
Galicija je glavni evropski izvor školjaka i, nakon Kine, najveći svjetski proizvođač dagnji, koje se uzgajaju u estuarijima.
No, brojke koje je ovog mjeseca objavila ribarska web stranica otkrivaju alarmantan pad broja školjki, koje se sakupljaju ručno za vrijeme oseke, kao i dagnji, koje se uzgajaju na užadima nanizanim od drvenih splavova poznatih kao bateas.
U 2023. godini rod školjaka je opao za 80% u odnosu na prethodnu godinu, dok su neke vrste školjki pale za 78%.
Proizvodnja dagnji prošle godine bila je najniža u četvrt stoljeća, pala je sa 250.000 tona u 2021. na 178.000 prošle godine.
María del Carmen Besada Meis, koja je na čelu udruženja ribara San Martina u Ría de Arousa, jednom od glavnih izvora školjaka u regiji, vjeruje da su klimatske promjene krivac, dijelom zahvaljujući nedavnim obilnim kišama koje su smanjile salinitet riasa. Tokom protekle dvije godine padavine su bile znatno iznad prosjeka, prenosi Guardian.
“Ali nemamo dovoljno konkretnih dokaza i ono što bismo željeli je da neko dođe i uradi neko odgovarajuće istraživanje kako bismo znali šta se krije iza ovoga i šta možemo da uradimo po tom pitanju”, kaže ona.
"Mi smo marisqueros (lovci školjki) i ne znamo šta je rešenje, zbog čega su potrebni naučnici da nam pomognu u tome“, kaže Besada Meis. “Vlada mora dati nešto novca za ovo istraživanje.”
Ali drugi faktor koji stoji iza kolapsa dionica je zagađenje, prema Marti Martin-Borregón, odgovornoj za okeane u Greenpeaceu u Španiji, koja najnovije brojke opisuje kao "katastrofalne".
"Najveći uzrok je zagađenje otpadom koji se ispušta u ušće, iz poljoprivrede i iz fabrika, kao što su fabrike ribljih konzervi“, kaže ona.
Planira se i ponovno otvaranje obližnjeg rudnika bakra Touro-Pino, što će potencijalno stvoriti više otpada, dok postoji široko protivljenje prijedlogu izgradnje ogromne fabrike celuloze u regiji koja bi, prema Greenpeaceu, trošila 46.000 kubnih metara vode dnevno, što je ekvivalent čitavoj okolnoj provinciji Lugo.
Galicijska vodovodna kompanija kaže da se otpad izbacuje u more više od 2.000 puta godišnje, od čega 10% prelazi zakonske granice toksičnosti.
Iako Martin-Borregón kaže da je hitno potrebno očistiti rias, ona se slaže da su ključni faktor klimatske promjene.
"Voda rija je obično hladna, a struje donose mnogo hranljivih materija. Sa zagrijavanjem mora postoje vrste školjki koje ne mogu da napreduju u toploj vodi”, kaže ona. “Ovo je posebno slučaj sa dagnjama, a kako temperature rastu, industrija školjkaša se približava kolapsu.”
Još jedan faktor koji smanjuje salinitet, pored obilnih kiša, je kada se brane otvore za vrijeme oseke, poplave rijeku slatkom vodom, uzrokujući ogromnu smrtnost školjki.
Toplije vode također privlače invazivne vrste, posebno plavog raka, porijeklom iz zapadnog Atlantika i Meksičkog zaljeva, koji je proždrljiv potrošač lokalnih vrsta kao što su rakovi paukovi i baršunasti rakovi, od kojih oba imaju visoku tržišnu vrijednost.
Jedini tračak svjetla je da je proizvodnja ostriga porasla, ali inače su izgledi sumorni.
"Ne možemo ovako da živimo“, kaže Besada Meis. "Nastavljamo da radimo, ali živimo od socijalnog osiguranja."