Iako međunarodna trgovina može biti snažan alat za rješavanje nekih od najkompleksnijih svjetskih izazova, ona također može doprinositi nejednakosti između bogatih i siromašnih zemalja.
ADVERTISEMENT
U svijetu podijeljenom sukobima, klimatskim promjenama i produbljenom nejednakošću, sve smo više povezani i ovisni o globalnim lancima snabdijevanja. Kada se analizira međunarodna trgovina, njen dvostruki utjecaj je neosporan. Dok je globalizacija u cjelini povećala ekonomski rast, naš trenutni trgovinski sistem je neuravnotežen, poboljšavajući životni standard u nekim zemljama, dok istovremeno šteti drugima.
Dr. Arunima Malik, vanredna profesorica održivosti na Univerzitetu u Sydneyju, govorila je za Euronews o ekološkim i društvenim troškovima trgovine. Pitanja i odgovori zasnivaju se na radu koji su ona i njene kolege objavili u časopisu Nature Sustainability, a koji je nedavno nagrađen nagradom Frontiers Planet Prize.
Koji su skriveni troškovi globalne trgovine?
Zajedno sa saradnicima s različitih univerziteta, vodila je prvu procjenu koja mjeri kako međunarodna trgovina pomaže, ali i šteti ostvarivanju Ciljeva održivog razvoja UN-a (SDG). Fokus je bio na potrošnji, odnosno na dobrima i uslugama koje ljudi koriste.
Istraživanje je razvilo 12 ekoloških i društvenih indikatora, poput emisija stakleničkih plinova, nestašice vode, nesreća na radu i siromaštva. Oni pokazuju ko stvarno plaća cijenu za zadovoljavanje globalne potrošnje. Praćenjem ovih indikatora od 1990. do 2018. godine, identificirani su polarizirajući trendovi. U nekim slučajevima, trgovina koristi određenim zemljama dok šteti ostalima u postizanju SDG ciljeva, dok u drugim slučajevima može smanjiti razlike između zemalja.
Alarmantno je da je trgovina zatvorila globalne nejednakosti u samo dva područja – ublažavanju siromaštva i “pristojnom radu i ekonomskom rastu”, što sugerira da je međunarodno poslovanje pomoglo smanjenju materijalnih teškoća i poboljšanju radnih uvjeta globalno. S druge strane, svih deset ostalih indikatora pokazuje kako trgovina doprinosi nejednakosti između bogatih i siromašnih zemalja, uključujući emisije ugljika, iscrpljivanje vode, korištenje zemljišta za poljoprivredu, zagađenje zraka i gubitak bioraznolikosti.
Šta znači "trgovina koja koristi svima" i zašto je važna?
U eri brzih klimatskih promjena, globalna trgovina više nije samo pitanje ekonomskog rasta – ona mora osigurati da trgovinski sistemi budu pravični, održivi i otporni za sve.
Globalni izazovi poput ekstremnih vremenskih prilika, kolapsa ekosistema i degradacije okoliša nemaju granice. Njihovi efekti se šire daleko izvan pogođenih regija, stvarajući široke poremećaje koji destabiliziraju ne samo lokalne ekonomije već i globalne sisteme. Ako međunarodna trgovina nastavi prebacivati svoje stvarne troškove na ranjive zemlje, to će narušiti povjerenje u multilateralizam i produbiti postojeće nejednakosti.
Pravična trgovina je preduvjet za dugoročan ekonomski razvoj, jaču društvenu koheziju i izgradnju povjerenja među trgovinskim partnerima.
Kako možemo poboljšati trenutni trgovinski sistem?
Lideri hitno trebaju integrisati pravičnost i održivost u međunarodnu trgovinu, te redovno izvještavati o ekološkim, društvenim i ekonomskim utjecajima proizvodnje i potrošnje. Tradicionalne metrike zasnovane na proizvodnji nisu dovoljne za prikazivanje stvarnih troškova globalne trgovine. Pristup zasnovan na potrošnji daje uvid u to gdje leži odgovornost i kako se koristi i šteta raspodjeljuju.
Metrike zasnovane na potrošnji mogle bi biti korisne i za globalne mehanizme poput Fonda za gubitke i štete, uspostavljenog pod Okvirnom konvencijom UN-a o klimatskim promjenama, kako bi se pružila podrška zemljama pogođenim klimatskim promjenama.
Takvi podaci ne samo da bi omogućili efikasnije donošenje politika, već i postavili osnovu za pravedniji sistem nagrada i kazni. Zemlje i kompanije koje praktikuju održivu i pravičnu trgovinu trebaju biti nagrađene, dok oni koji štete okolišu, omogućavaju nesigurne radne uvjete ili eksploatiraju lance snabdijevanja moraju snositi odgovornost.
Međunarodna trgovina mora se posmatrati ne kao izolirani alat, već kao poluga za dugoročnu prosperitet ljudi i planete. Preuzimanje odgovornosti znači integrisanje pravičnosti i odgovornosti u dizajn, pregovore i implementaciju trgovinskih sporazuma, te osiguranje da trgovina ne podriva ciljeve koje je svijet prihvatio kroz UN-ovu Agendu 2030.
Potrebna je preobražena trgovina koja podiže ljude, štiti planet i smanjuje globalne razlike. Put naprijed je jasan, a sada je vrijeme za akciju lidera.