Novo istraživanje o djeci koja su proživjela rat u Gazi pokazalo je da 96 posto njih osjeća da je njihova smrt neminovna, a skoro polovina želi umrijeti kao rezultat traume kroz koju su prošli.
ADVERTISEMENT
Procjena potreba, koju je izvršila nevladina organizacija sa sjedištem u Gazi, koju je sponzorirala dobrotvorna organizacija War Child Alliance, također je otkrila da 92 posto djece u istraživanju "ne prihvata stvarnost", 79 posto pati od noćnih mora, a 73 posto pokazuje simptome agresije.
"Ovaj izvještaj otkriva da je Gaza jedno od najstrašnijih mjesta na svijetu za dijete", rekla je Helen Pattinson, izvršna direktorica War Child UK. “Uporedo s ravnanjem bolnica, škola i domova, trag psihičkog razaranja nanio je neviđene, ali ništa manje destruktivne rane djeci koja nemaju nikakvu odgovornost za ovaj rat.”
Anketom su ispitani roditelji ili staratelji 504 djece iz porodica u kojima je najmanje jedno dijete invalidno, povrijeđeno ili bez pratnje. Uzorak je podijeljen između južne i sjeverne Gaze i dopunjen je dubljim intervjuima. Istraživanje je provedeno u junu ove godine, tako da će vjerovatno podcijeniti akumulirani psihološki utjecaj djece u Gazi sada, nakon više od 14 mjeseci izraelskog napada na teritoriju, piše The Guardian.
Procijenjeni broj smrtnih slučajeva u Gazi je više od 44.000, a nedavna procjena Ureda UN-a za ljudska prava pokazala je da su 44 posto smrtnih slučajeva koju je uspjelo potvrditi djeca.
Novo psihološko istraživanje objavljeno u srijedu provela je organizacija sa sjedištem u Gazi, Centar za obuku u zajednici za upravljanje krizama, uz podršku Nizozemske alijanse za pomoć, kao i Saveza djece rata.
"Psihološki utjecaj na djecu bio je ozbiljan, s visokim nivoom stresa koji se manifestirao u simptomima kao što su strah, anksioznost, poremećaji spavanja, noćne more, grizenje noktiju, poteškoće s koncentracijom i socijalno povlačenje”, navodi se u izvještaju. “Djeca su svjedočila bombardovanju svojih domova i škola, iskusila gubitak najmilijih i bila su raseljena ili odvojena od svojih porodica dok su bježala u sigurnost.”
Oko 1,9 miliona Palestinaca u Gazi, otprilike 90 posto ukupnog stanovništva teritorije, raseljeno je, mnogo više puta. Polovina tog broja su djeca koja su izgubila dom i bila prisiljena napustiti svoje susjedstvo.
Više od 60 posto ispitane djece izjavilo je da su doživjeli traumatske događaje tokom rata, a neka su bila izložena višestrukim traumatskim događajima.
Procjenjuje se da je 17.000 djece u Gazi bez pratnje, odvojeno od roditelja, iako istraživanje navodi da bi stvarni broj mogao biti mnogo veći.
U izvještaju se upozorava: “Odvajanje od svojih porodica stavlja ovu djecu u povećan rizik od eksploatacije, zlostavljanja i drugih ozbiljnih povreda njihovih prava.”
“Kao rezultat takvog izlaganja, djeca razvijaju reakcije koje mogu potrajati dugo nakon što je rat prestao, duboko utječući na njihov svakodnevni život”, dodaje se. “Traumatske reakcije se mogu manifestirati na različite načine, uključujući trajni emocionalni stres, anksioznost, promjene u ponašanju, poteškoće u odnosima, regresiju, noćne more, poremećaje spavanja, probleme s ishranom i fizičke simptome kao što je bol.”
Osjećaj osuđenosti postao je sveprisutan. Skoro sva djeca (96 posto) smatrala su da je njihova smrt neminovna, a 49 posto je zapravo željelo umrijeti, što je osjećaj bio mnogo češći kod dječaka (72 posto) nego kod djevojčica (26 posto).
War Child kaže da su dobrotvorna organizacija i njeni partneri do sada uspjeli doprijeti do 17.000 djece u Gazi kako bi pružili podršku mentalnom zdravlju, ali na kraju ima za cilj da dopre do milion djece psihosocijalnom i drugom podrškom, što će, kako kaže, biti najveći humanitarni odgovor u svojoj trodecenijskoj historiji.
Pattinson je rekao: “Međunarodna zajednica mora djelovati sada prije nego što se katastrofa mentalnog zdravlja djece kojoj svjedočimo ugradi u višegeneracijsku traumu, s čijim će se posljedicama region suočavati decenijama koje dolaze.”