Mirza Teletović je govorio u epizodi X and O chat podcasta kod Edina Avdića. Otvorio se o reprezentaciji Bosne i Hercegovine, ali i o svojoj cijeloj karijeri.
U novoj epizodi X and O chata, gost kod Edina Avdića je bio bivši kapiten košarkaške reprezentacije Mirza Teletović.
On je na samom kraju govorio i o reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Osim te teme, Teletović je govorio o brojnim temama, te svakako emisija je imala veliku gledanost u premijeri.
"Došao sam sa 17 godina u A reprezentaciju i igrao sam na Evropsom prvenstvu u Švicarskoj. Ja sam bio mladi igrač, kaže Draško: "Ja ne znam, šta ćeš ti meni tamo? Meni su iz Saveza rekli da ja tebe moram povesti". Zamisli", počeo je Teletović i dodao:
"U Litvaniji je bilo najbolje prije Slovenije. Slovenija je svakako vrhunac. Dolazio sam iz prve NBA Sezone gdje nisam bio u ritmu, te sam uhvatio ritam tek u trećoj utakmici protiv Crne Gore.
Nismo imali pripremnih utakmica, to nam je falilo, tačnije meni falilo. reprezentacija je bila zalet za sezonu i dosta puta sam igrao u kvalifikacije, gdje sam znao 1.7 na pripreme idem sa reprezentacijom, a sezonu u Španiji završim 25.6. Ja bih prvi trening nabio sve lopte iz dvorane iz nervoze nekad.
Ja sam imao problema sa Savezom. Neno Marković je bio selektor, tada sam rekao 20 dana kasnije da dođem, imam problem sa koljenom. Fizički ne mogu, ali oni meni ne, ne, ti moraš doći u reprezentaciju.
Volio bi da je tako danas. Za reprezentaciju mora da se igra. Treba razumijevanja za neke stvari. Svakako nije normalno imati samo sedam dana pauze od košarke.", rekao je Teletović.
Priznao je da nije bilo lako sarađivati s njim, ali je istakao da je kasije uvidio svoje greške.
"Ja sam bio zahtjevan za održavanje. Bio sam težak kad sam bio odmoran, zamisli sa mnom sarađivati kad sam umoran. Svima je bilo teško. Sa Nenom Markovićem, imao sam par situacija na koje ja nisam ponosan nimalo, ali nervoza. Ja nervozan, on nervozan, a niko neće da popusti.
Izgubimo od Portugala i on mene ne ubaci. Odemo tamo, kasnije i dobijemo 20 razlike, ja dam 30 poena. Nije Neno kriv, ja sam., Samo kasnije sam to shvatio.
Ja ujutro pijem kafu i razmišljam, pa ko će igrati po ovome. Pusti me da poželim košarku, da dođem sebi", priznao je Teletović.
Otkrio je i da li je uopće imao odmor ljeti?
"Kad sam bio u Španiji nisam imao odmor. Onda sam shvatio da pravim grešku i da je to previše. Moraš nekad to da pratiš, ali bez rehabilitacije, mentalno ćeš da se ugasiš. Onda sam ja tražio kad sam postao veteran, da mi pošalju trenera da treniram.
Mogu da održavam bez košarke treninge, kasnije uđem u košarku. Tamo do 28/29 godine, nisam pravio pauzu nikad. Navikao sam sam sebe da moram biti na maksimumu ako hoću da igram na tom nivou", rekao je Teletović.
O utakmici sa Litvanijom? Šta nas je koštalo?
"Ne gledam zadnju grešku, jer nije to jedna greška to je milion grešaka. Napravili smo grešaka u prve utakmice. Duško Ivanović ima jednu dobru rečenicu, on nikad nije htio da kaže da je neko drugi kriv, nego je on kriv. Duško je takav on će doći i reći da je on kriv uvijek. To mi je uvijek bilo pošteno prema sebi.
Napravio sam ovo što sam napravio jer sam išao od sebe. Tako je bilo u reprezentaciji, tako je bilo u Brooklynu i svugdje. Da ja odigram svoju ulogu i sve što sam osvojio, osvojio sam na takav način. Išao sam uvijek da pobjedim.
Kad pričamo o Litvaniji? Ja sam te igre prenio u drugu sezonu NBA lige. Počeo sam da igram extra protiv Slovenije Znao sam da će da uđe ona sa parkinga. Recimo da sam ja promašio taj šut, ja bi šutirao i idući šut. Kad već šutiraš, pogodi majstore što bi rekao Božo Maljković", rekao je Teletović i otkrio šta se desilo pred prvenstvo:
"Ja sam tad Nihadu Đedoviću i Nemanju Gordiću tad govorio da imaju slobodu i da rade šta hoće. Imate zeleno svjetlo od mene, niko od nas ovdje bolji nego je pitanje ko će se više boriti. Mi smo izgubili od Slovenije i izgubimo 30 razlike. Haos je nastao u svlačionici.
Vidite sramotimo državu, a onda sramotite mene. Ja sam ostvaren igrač, što ste me dovodili da igram? Ti momci su imali strah i nezgodu. Od danas od mene imate zeleno svjetlo, bez obzira šta Aco kaže. Nihad Đedović je to Evropsko prvenstvo je odigrao fenomenalno. Nemanja Gordić protiv Crne Gore kako je odigrao? Odlično. Nemanja je odličan igrač uvijek bio."
Teletović je ispričao i jednu životnu dramu kroz koju je jedva prošao.
Igrao je za Brooklyn i za vrijeme utakmice protiv Los Angeles Clippersa primijetio je kako gubi snagu nakon čega se srušio na putu ka svlačionici.
"Kad smo igrali protiv Clippersa, osjetio sam da se više umaram nego prije. Ulazim unutra i šutiram iz kornera i trčim nazad, ali mi se gubi slika. Ide Blake Griffin ispod koša, a ja hoću da ga fauliram, ali nemam reakcije u rukama. Trepere ruke, nemam osjećaja. Govorim doktoru Timu Walshu da nešto nije dobro. Ne znam, gubim se kao hoću da se srušim. Idemo nas dvojica prema tunelu, ulazimo u tunel i ja krenem da se gasim. Ne mogu ništa da kažem i da progovorim, gušim se, nemam zraka. Posrnuo sam, udario sam leđima o zid i dolazim u svlačionicu, došli su iz hitne pomoći te doktor koji je bio na utakmici, meni prsti poplavili, usta poplavila, a oni meni govore da sam prema svim parametrima imao srčani udar", rekao je Teletović i zatim nastavio dalje:
"Kako oni to meni govore, mene opet hvata panika i opet se ugasim. Vidim oni me šamaraju i pitaju jesam li tu. Imao sam 87 posto zatvorena pluća, rekli su mi doktori. Tad su se nosila samo odijela na utakmici, haos je pravi, hitna pomoć je tu, gdje ću da umrem. Došao sam sebi, rekoh kakav srčani, odoh da se istuširam. Svi me gledaju i kažu paze na mene da ne padnem. Ja u odijelu idem u bolnicu, cipele na meni. Dolazimo do ambulante, govore loši otkucaji srca, puls slab. Doktor Mark Farber govori nemoj da ga pustite bez CT pluća. Izašli smo da prohodamo i ja ne mogu, zadišem se. Došli smo u hotelsku sobu, zovu me roditelji, pitaju šta je".
Zatim je otkrio kako mu je javljeno da je imao plućni infarkt te da su šanse da preživi bile jedan na prema milion.
"Ja naručim nešto malo jedem i pričam s ocem i majkom na Skypeu. Otvaram vrata, Tim Walsh plače, puna soba ljekara. Imao si plućni infarkt, kako si preživio, doktori ne znaju. Pretpostavlja se da kad sam pao, tijelo se vratilo. Oni mene za ruku vode, strah ih je da se ne desi drugi infarkt jer ga neću preživjeti. Kaže doktor, imamo problem. Imaš 48 sati, tu si u kritičnom stanju, ako pluća otkažu, stavit ćemo te na respiratore i čekati donora za pluća. Ja u punoj snazi, sad igrao utakmicu, bio sam u šoku. Sve je bilo začepljeno, ne smiješ slučajno da zaspiš pa da ti se ne uspori brzina rada srca. Dolazi tadašnji GM Billy King i govori mi šta god treba, tu smo. Najradije bih zaspao, ali ne smijem. Otišao sam kod svog finansijskog savjetnika i kažem da moram ostaviti testament. Ja sam odbio da potpišem da me stave na respirator, šanse da mi nađu transport su minimalne. Ja sam u bolnici, Maja došao avionom. Tek kad sam nju vidio, počeo sam plakati. Ne možeš da vjeruješ. Velike su šanse drugog, a šanse da preživim drugi su minimalne. Govore mi da su šanse da preživim bile jedan na prema milion, velika drama je bila. Pisat će naučni rad kako sam preživio. Srce je bilo jako, tijelo je to nekako prihvatilo".
Kompletan podcast pogledajte na linku ispod: