Komireddy, koji je izvještavao iz brojnih konfliktnih područja i razgovarao sa svjetskim političkim liderima, prenosi beogradska "Politika", tvrdi da se slika Vučića, koja preovladava u dijelu zapadne javnosti, često svodi na pojednostavljenu predstavu o autokrati i diktatoru. Na osnovu ličnih susreta, kaže da je upoznao čovjeka drugačijeg karaktera i intelektualnog profila, iako se sa njim ne slaže u mnogim političkim pitanjima.

Posebno ističe da je Vučić priznao izborni poraz, iako su, prema njegovoj ocjeni, tokom kampanje iznošene brojne tvrdnje da će pokušati da zadrži vlast po svaku cijenu. Komiredi smatra da je takav potez pokazao spremnost da prihvati izborni ishod, dok je u zapadnim komentarima često zanemarivana činjenica da je sam Vučić govorio da će priznati poraz ako do njega dođe.

Vučić i Orban nisu isti politički profil

Komireddy pravi poređenje između Vučića i bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbana, ali naglašava da njihove političke putanje nisu identične. Dok je Orban, prema njegovoj ocjeni, učvršćivao vlast oslanjajući se na nacionalizam i netrpeljivost, Vučić je tokom godina napravio određene političke zaokrete i pokazao spremnost da u pojedinim pitanjima postupi suprotno očekivanjima dijela svojih pristalica.

Kao primjer navodi imenovanje Ane Brnabić za predsjednicu Vlade 2017. godine, uprkos protivljenju dijela političke javnosti i Srpske pravoslavne crkve. Komireddy tvrdi da je Vučić tada odbio savjete saradnika da odustane od tog poteza jer je želio da se srpsko društvo suoči sa predrasudama prema homoseksualnosti.

Britanski novinar ocjenjuje i da je Vučić tokom dugog perioda na vlasti bio izložen oštrim kritikama u značajnom dijelu srpskih medija. Prema njegovom mišljenju, pojedine optužbe protiv srpskog lidera dobijale su veliki publicitet čak i kada nisu bile potkrijepljene uvjerljivim nezavisnim dokazima.

Komireddy navodi da su politički sukobi u Srbiji posljednjih godina postali posebno oštri i da su se pojedini napadi proširili i na Vučićevu porodicu. Takvu atmosferu opisuje kao jedan od faktora koji su dodatno produbili podjele u društvu.

Najveći izazov za studentski pokret tek dolazi

Iako priznaje da je pobjeda studentskog pokreta izraz snažnog nezadovoljstva dijela biračkog tijela, Komireddy dovodi u pitanje njegovu sposobnost da izborni uspjeh pretvori u stabilnu i efikasnu vlast.

Prema njegovoj ocjeni, pokret okuplja ljude različitih uvjerenja - od sekularnih demokrata i idealista do krajnje nacionalistički orijentisanih grupa. Upravo bi te razlike mogle da postanu ozbiljan problem kada budu morali da donose konkretne političke i ekonomske odluke.

Nova vlast, ukazuje on, moraće da rasporedi ministarske funkcije, popuni državne institucije i diplomatska predstavništva, zadrži povjerenje stranih investitora i nastavi započete projekte. Izborna pobjeda sama po sebi ne garantuje da će nova administracija imati dovoljno stručnosti, organizacije i političke kohezije da odgovori na te zadatke.

Posebno važna pitanja odnose se na budućnost velikih investicionih projekata, uključujući „Beograd na vodi“, koji podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati, kao i pripreme za specijalizovanu izložbu Ekspo. Komiredi upozorava da bi neizvjesnost u pogledu politike nove vlade mogla da utiče na očekivanja investitora i otvori pitanja o nastavku već preuzetih obaveza.

Rusija, EU, Kosovo i Metohija - težak izbor za novu vladu

Poseban izazov biće spoljna politika. Komireddy ukazuje na to da će nova vlast morati da odluči kako da uskladi odnose sa Rusijom, Evropskom unijom, Kinom i Sjedinjenim Američkim Državama, a da pritom izbjegne ozbiljne posljedice unutar zemlje.

Prema njegovoj analizi, eventualno naglo udaljavanje od Moskve moglo bi da izazove otpor dijela javnosti, dok bi snažnije približavanje Evropskoj uniji ponovo otvorilo pitanje uslova za napredovanje Srbije ka članstvu, uključujući odnose sa Prištinom i pitanje Kosova i Metohije.

Istovremeno, nova vlada moraće da očuva ekonomsku saradnju sa Kinom i razvija odnose sa Vašingtonom, što zahtijeva pažljivo balansiranje interesa velikih sila.

Komireddy smatra da je Vučić upravo u tome bio jedan od najvještijih političara u regionu, upoređujući njegovu sposobnost održavanja različitih međunarodnih odnosa sa diplomatskim pristupom Josipa Broza Tita.

Prema njegovom mišljenju, tek će naredni mjeseci pokazati koliko je teško voditi državu u uslovima sve većih međunarodnih tenzija, ekonomske neizvjesnosti i unutrašnjih političkih podjela.

Poraz kao prilika za Vučićev povratak

U završnici analize, Komiredi iznosi procjenu da bi Vučić poslije izbornog poraza mogao da dobije više prostora za političko djelovanje nego što ga je imao dok je obavljao najvišu državnu funkciju.

Bez neposredne odgovornosti za svakodnevno upravljanje vladom, Vučić bi, prema njegovoj ocjeni, mogao da se posveti reorganizaciji svog političkog bloka i pripremi za buduće izborne okršaje. U međuvremenu, nova vlast moraće da preuzme odgovornost za posljedice svojih odluka, od ekonomije i investicija do spoljne politike.

Komireddy smatra da će se političke okolnosti promijeniti kada se završi početna euforija zbog izborne pobjede i kada se nova vlada suoči sa konkretnim problemima. Ako studentski pokret ne uspije da prevaziđe unutrašnje razlike i pokaže sposobnost upravljanja, to bi moglo da otvori prostor za povratak političkih snaga koje su sada izgubile vlast.

Britanski novinar zato zaključuje da Vučićeva politička priča nije završena. Iako više ne bi bio na čelu izvršne vlasti, njegova uloga u srpskoj politici mogla bi da ostane značajna, naročito uoči narednih predsjedničkih izbora.

„Ne otpisujte ga“, poručuje Komireddy, ostavljajući otvorenim pitanje da li će izborni poraz označiti početak dugoročnog povlačenja Aleksandra Vučića ili samo novu fazu njegove političke karijere.