Šta bi se dogodilo kada bi sve pustinje na Zemlji nestale? Ideja zvuči utopijski, ali posljedice po klimu, ekosisteme i biodiverzitet bile bi mnogo složenije nego što mislimo.
Vjerovali ili ne, nekada je ogromna Sahara bila potpuno zelena. Taj period, poznat kao „Zelena Sahara“ ili Sjevernoafrička vlažna era, trajao je od 11.000. do 5.000. godine p.n.e.
Štaviše, Sahara se „ozelenila“ stotinama puta u posljednjih osam miliona godina, zahvaljujući oscilacijama Zemljine ose. Iako se sljedeća takva promjena očekuje za oko 10.000 godina, pitanje ostaje isto: šta bi se dogodilo kada bi sve Zemljine pustinje nestale?
Dramatične promjene u atmosferskoj cirkulaciji
Danas oko 20 posto Zemljine površine čine pustinje. One nastaju uglavnom zbog cirkulacije zračnih masa, poznate kao Hadleyeva ćelija. Topao zrak na ekvatoru se diže, hladi i uzrokuje padavine, dok suv zrak koji ponovo silazi ka višim geografskim širinama stvara pustinje.
Kada je Sahara bila prekrivena vegetacijom, Hadleyeve ćelije su se proširile, čineći monsune snažnijima i mijenjajući trgovačke vjetrove koji utiču na uragane i oluje. Bez prašine iz Sahare koja „koči“ ove pojave, tropske oluje bi vjerovatno bile češće i intenzivnije.
Ekosistemi koji bi nestali
Uprkos svojoj suhoj i neplodnoj površini, pustinje njeguju jedinstvene ekosisteme. Kada bi se ozelenile, životinje poput pustinjske lisice, prilagođene suši, imale bi poteškoća s preživljavanjem, dok bi se druge vrste, poput varanskih guštera, lakše prilagodile.
Istovremeno, „zelena kapija“ koja bi se otvorila omogućila bi migraciju vrsta u nova područja, mijenjajući evoluciju biodiverziteta – kao što se to desilo prije 120.000 godina, kada su se ljudi kretali kroz Saharu.
Uticaj na klimu
Danas se dezertifikacija smatra prijetnjom, ali i ozelenjavanje pustinja moglo bi ozbiljno poremetiti klimu. U Antarktiku, koji je tehnički najveća pustinja na svijetu, pretvaranje u zeleni pejzaž prije oko 90 miliona godina izazvalo je ogromne promjene u morskim strujama i temperaturama.
Ako bi se nešto slično desilo ponovo, porast CO₂ i topljenje leda mogli bi dodatno da pojačaju globalno zagrijavanje.
Na kraju, pustinje nisu samo prazna i beskorisna područja — one su regulatori globalne klime i utočišta rijetkog života. Njihov nestanak donio bi više problema nego rješenja.