Nakon ostavke Christiana Schmidta, otvorilo se pitanje statusa Kancelarije visokog predstavnika (OHR). Jedan dio političkih aktera u Bosni I Hercegovini zalažu se za njenu transformaciju I izmještanje, drugi za zatvaranje OHR, a treći za nastavak sadašnjeg mandata. Analitičari misle kako će ključnu ulogu u svemu odigrati međunarodni faktor.
ADVERTISEMENT
Ostavkom Christiana Schmidta, pojedini politički subjekti u Bosni I Hercegovini otvorili su novu-staru temu transformacije Kancelarije visokog predstavnika.
“Imajući u vidu kako članstvo u Europskoj uniji, kojemu svi težimo, nije kompatibilno s aktivnom međunarodnom ulogom kakva još postoji u BiH ukazujemo na potrebnu transformaciju Ureda visokog predstavnika i njegovo izmještanje iz Bosne I Hercegovine,” poručili su iz HDZ BiH.
Vladajući u Republici Srpskoj otišli su korak dalje.
“Nema postojanja OHR-a, ako nema visokog predstavnika. Kakav OHR, kakvo izmještanje OHR-a. Kažu dajte da ide tamo negdje, gdje da ide, šta da ide. Pitajte nas, u Aneksu 10 piše, Aneks 10 je potpisala Republika Srpska, ima da bude pitana o tome. To je jedino ispravno,” smatra Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a.
“Ispravno je”, stiže odgovor od federalnog premijera i šefa SDP-a, Nermina Nikšića, “da nakon odlaska visokog predstavnika OHR nastavlja mandat kroz izbor njegovog nasljednika.”
Tvrdi nisu ispunjene obaveze iz programa 5+2, poput pitanja imovine, što je preduslov za zatvaranje OHR-a.
Sve dok postoje prijetnje na suverntitet BiH- unutar zemlje, OHR je potreban, ocjena je koja dolazi iz još jedne partije takozvane Trojke.
“Iskreno se nadam da će OHR ostati tamo gdje jeste, dok ne prestanu prijetnje protiv BiH, a koje su i dan danas evidentne. Dakle, potreban nam je OHR, potrebne su nam bonske ovlasti I potrebno je da slijedeći visoki predstavnik razumije ovo što sam nabrajao,” kazao je za Euronews, Edin Forto, ministar komunikacija I prometa BiH iz Naše stranke.
O transformaciji OHR-a jedna od prvih priča krenula je upravo iz Kancelarije visokog predstavnika.
U zgradi Paralentarne skupštine, prije više od 20 godina, tadašnji visoki predstavnik, Pedi Ešdaun, iznio je pred poslanicima Predstavničkog doma mjere kako bi počeo proces transformacije OHR-a u misiju pod vodstvom Evropske unije te postepeno ukidanje bonskih ovlasti.
Do toga nikada nije došlo. Nakon toga periodično se u javnosti govorilo o mogućnosti izmještanja OHR-a, pa su se kao destinacije pominjale Brisel, Beč i Ženeva.
O budućoj ulozi OHR-a u Bosni i Hercegovini odlučivaće se, vjeruju poznavaoci prilika, i na važnim međunarodnim adresama. S tim da, misle, sada primat ima Vašington umjesto Brisela.
Iako zaključuju, na putu ka Evropskoj uniji, OHR bi trebao zatvoriti vrata kako bi se bh. političari dogovarali o bitnim temama, a ne čekali odluku visokog predstavnika.
“Prije 20 godina se razmišljalo o zatvaranju, čak su bili spremni i dokumenti, međutim, tada se krenulo sa radikalnom retorikom, s jedne strane Dodika o otcjepljenu Republike Srpske, s druge strane Harisa Silajdžića o 100% Bosne i Hercegovine i jednostavno lakše im je bilo ostaviti OHR,” podsjetila je politička analitičarka, Ivana Marić.
Uloga OHR-a različito se tumači u političkom životu koji se u Bosni i Hercegovini dodatno usložnjava, a ne relaksira.