Uspon na Maglić izazov je i za iskusne planinare, a kamo li za šestogodišnju djevojčicu. Ipak, uz hrabro srce, volju i podršku porodice, Mia Rahmanović iz Tuzle, ne samo da se popela, nego je i zapjevala na vrhu.
"U Bosni smo rođeni mi, u najljepšoj domovini, tu su mi djedovi svi, tu su mi otac i mi", stihovi su pjesme koje je otpjevala Mia sjedeći na kamenu kraj natpisa 'Maglić - 2386 m.n.v.' pokazavši tako da je osjećaj pri osvajanju vrha jači od bilo kakvog umora sa kojima se planinari susreću u putu.
Ljubav prema prirodi i planinama, Mia je naslijedila od svog oca Denisa, a prije Maglića je nerijetko znala boraviti na Javorju i Konjuhu. Gledajući video o planini Maglić kazala je svom ocu da bi voljela ići na tu planinu, a s obzirom da je on već ranije nekoliko puta bio, obećao joj je taj pohod. I obećanje ispunio.
Za šestogodišnju Miu je to bio poseban doživljaj jer je uključivao i kampovanje, posmatranje zvijezda, te u konačnici nevjerovatan pogled sa najvišeg vrha u BiH.
"Došli smo tamo noć prije, gdje smo se malo opustili i napravili neki kamp, što je njoj samim tim bilo jako zanimljivo. Ja sam spavao u šatoru, a ona je spavala u vozilu sa mojom sestrom. Ujutro smo ustali oko šest sati. Kretanje na uspon trajalo je ukupno oko devet sati s povratkom, odnosno oko četiri i po sata ili malo više penjanja do samog vrha", priča Denis, otac djevojčice za Tuzlanski.ba.
Sam uspon je poprilično zahtjevan, čak i mnogi iskusniji i stariji planinari ponekad se dvoume da krenu na Maglić, kaže on dodavši da Mia nije znala šta je čeka, ali da je on vjerovao da ona to može.
"Nije nam bio imperativ da se mora popeti, ali smo krenuli i išli korak po korak. Na nekim dijelovima morali smo biti vezani sajlama zbog opasnosti od klizanja i pada, što nije prijatno, jer u svakom trenutku postoji rizik od povrede s najgorim posljedicama. Ona je generalno disciplinovana i sluša nas, pogotovo u ovakvim zahtjevnim situacijama pokazala je zrelost veću od svojih godina. Kada smo na opasnim dijelovima koristili uže, bila je vezana za mene kako bismo spriječili bilo kakav pad ili nezgodu. Tako smo preduzeli osnovne mjere opreza da izbjegnemo povrede", navodi Denis kojem je planinarenje postalo velika strast još 2012. godine.
S obzirom na to da Mia ima tek šest i po godina, ona, kako kaže njen otac, još nije ni svjesna kako veliki uspon je iza nje.
"Tek kada su joj drugi čestitali, počela je shvatati šta je zapravo postigla. Mislim da će tek kasnije, kad se malo smiri, shvatiti važnost tog uspona. Kada smo se popeli, gore je bilo i drugih planinara, uključujući i strane turiste, koji su bili zatečeni. Vjerovatno su se i oni mučili na usponu pa im je bilo nevjerovatno da vide dijete od šest godina na vrhu", pojašnjava Denis.
U vremenu brzog života i društvenih mreža odgajati dijete koje voli prirodu, vedro nebo, planine i područja u koja ne stiže internet mreža prava je blagodat, no veliku ulogu u tome imaju roditelji.
"Trudimo se što više da joj pružimo prave aktivnosti i da joj ograničimo upotrebu telefona, iako ona voli gledati razne stvari na telefonu. Nastojimo da, kad god imamo vremena, isključimo ekrane i posvetimo se igri i aktivnostima na otvorenom. Tako da se trudimo da što manje koristi telefon i da što više provodi vrijeme u prirodi", ističe njen otac.
Uspon na Maglić je bio prekrasno iskustvo, kako za Miu, tako i za njenog oca, a nadaju se da će u budućnosti osvojiti skupa još mnogo vrhova i graditi uspomene za cijeli život.