ADVERTISEMENT

Euronews BiH: Direktne strane investicije u BiH tokom prvih devet mjeseci prošle godine iznosile su više od milijardu maraka, što je skoro 350 miliona maraka manje nego u istom periodu prethodne godine. To pokazuju podaci Centralne banke BiH. Zašto strane investicije padaju u BiH?

Raškaj: Mi smo imali neke procjene Evropske banke za obnovu i razvoj koje su nam dale pozitivne prognoze. Čak se krajem 2024. i početkom 2025. osjećalo da smo u nekom pozitivnom plusu i postojao je pozitivan rast stranih investicija, pogotovo zbog situacije oko krize između Ukrajine i Rusije. Dosta investitora je zatvaralo svoje proizvodne pogone u Evropi – u Njemačkoj, Italiji, pa čak i u Nizozemskoj i Francuskoj – i tražili su nove lokacije, stabilno tržište i stabilno snabdijevanje energentima po pristupačnim cijenama. Mi smo bili pogodan teren za to. Međutim, ono što je poražavajuće i zbog čega mi je zaista žao jeste da smo imali turbulentne političke situacije krajem prošle godine. Napravili smo veliki problem na tržištu investicija. Svaki veći investitor, pa čak i onaj koji se u toj državi smatra nacionalnim investitorom, uvijek preko diplomatskih kanala provjerava kakva je situacija u BiH. Žalosti me da smo, čak i u medijima kroz neke samoprozvane analitičare, stalno spominjali mogućnost sukoba i krize u BiH, iako ta situacija realno nije postojala. Institucije su funkcionisale i sve je radilo normalno.

Međutim, napravili smo veliku mrlju kada je u pitanju imidž države. Taj PR smo značajno srozali i mislim da ćemo sada morati proći period od dvije do tri godine kako bismo ponovo bili konkurentni na tržištu. Izborna je godina i nadam se da će političari biti pametniji i da će neke odluke staviti po strani. Ako budemo produbljivali političku krizu i ako se to nastavi poslije izbora, nećemo imati stabilno ekonomsko tržište. Tada ni ova potrošnja koju trenutno imamo kroz poreze i PDV, koja je rekordna, neće moći da se održi naredne godine i bićemo u još većem problemu.

Euronews BiH: U Federaciji BiH odlukom Vlade poslodavcima je omogućeno da i ove godine radnicima mogu isplatiti jednokratnu pomoć u iznosu od 300 konvertibilnih maraka kako bi ublažili posljedice povećanja troškova života. Međutim, sindikat je nedavno izašao sa podatkom da je samo 15% kompanija u BiH to ispunilo. Kako to komentarišete?

Raškaj: To nije obavezno, prije svega. Također je teško pratiti ko je uplatio, a ko nije. Moja sugestija i mjera koju bi trebale poduzeti vlade Federacije i Republike Srpske jeste da daju konkretnu pomoć poslodavcima. Trebalo bi pronaći kompenzacijske mjere za cijene energenata, naftnih derivata i omogućiti određene subvencije za dalje investiranje, posebno za strane investitore. Ako se poslodavcu pomogne, on će imati prostora da poveća platu radniku. Od jednokratne pomoći radnici nemaju mnogo. U Evropskoj uniji jednokratna pomoć je u većini slučajeva usmjerena na penzionere i socijalno ugrožene kategorije.

Mi smo radno sposobno stanovništvo i u Evropi smo prepoznati kao vrijedan i kvalitetan narod. Dugoročno rješenje, ako želimo zadržati kvalitetne radnike, jeste smanjenje određenih nameta, poreza i doprinosa za poslodavce te pomoć kroz subvencije i bespovratna sredstva. Postoji i dosta projekata prekogranične saradnje za koje mnogi gradovi u BiH nisu ni upoznati. Time bi se dugoročno mogao riješiti problem i omogućiti zaposlenicima veća plata, koja bi za naše standarde bila prihvatljiva. Mislim da bi minimalna plata od 800 do 1000 eura bila korektna za radnika koji obavlja pomoćne poslove i nema visoko obrazovanje. To je iznos koji omogućava umjeren standard života.

Euronews BiH: Kada govorite o ugodnom ambijentu, spomenuli ste minimalnu platu. Vidjeli smo reakcije kada je povećana u Federaciji na hiljadu maraka, dok je u Republici Srpskoj predviđeno nekoliko minimalnih plata u zavisnosti od školske spreme. Kako se to odrazilo na privredu?

Raškaj: Mislim da je Republika Srpska možda to malo pametnije odradila. Sačekali su da vide kako će reagovati Federacija i tržište. U jednu ruku to je dobra ideja jer se plata formira na osnovu nivoa znanja i obrazovanja. Moramo razumjeti da nismo svi podjednako kvalifikovana radna snaga i ne možemo svi obavljati iste poslove niti imati istu platu. Što se tiče minimalca, uvijek će biti ljudi koji su nezadovoljni. Međutim, moramo raditi na tome da plate prate inflaciju. Vidimo primjer Hrvatske gdje Vlada konstantno kroz određene mjere pokušava pratiti inflaciju na osnovu podataka Eurostata i svakih nekoliko mjeseci koriguje plate. Imam osjećaj da je ova odluka u Federaciji donesena preko noći, bez konsultacija sa poslodavcima i stručnjacima. Trebalo je napraviti analize i vidjeti koji model je najbolji za nas. Ova odluka je prije svega bila politička kako bi se pokazalo da je vlada nešto uradila.

Euronews BiH: U Federaciji BiH dosta se govorilo i o neradnoj nedjelji. Bili su oštri stavovi i onih koji su za i onih koji su protiv. Da li je odluka o neradnoj nedjelji prema vašem mišljenju adekvatna?

Raškaj: Mislim da smo napravili pogrešan model. Nismo trebali izmišljati toplu vodu, nego prepisati rješenja iz susjednih zemalja, recimo iz Hrvatske. Tamo trgovački lanci imaju određeni broj nedjelja tokom godine kada mogu raditi, dok je u turističkim područjima rad drugačije organizovan. Najveću štetu smo napravili malim porodičnim biznisima i proizvođačima. To su ljudi koji sami vode radnju i prodaju suvenire ili vlastite proizvode u turističkim mjestima poput Sarajeva, Trebinja ili Banje Luke. Sada im je zabranjen rad nedjeljom i mnogi su morali zatvoriti radnje. Mislim da zakon treba izmijeniti. Za velike trgovačke lance može se primijeniti model poput hrvatskog, a malim porodičnim biznisima treba omogućiti da rade nedjeljom, posebno u turističkim mjestima, jer na taj način gubimo dodatne prihode od turizma.

Euronews BiH: Radna snaga prema anketama o radnoj snazi za treći kvartal 2025. godine pokazuje da je stopa nezaposlenosti u BiH iznosila 11,2%, što je znatno niže od podataka sa biroa za zapošljavanje. Jasno je da postoji raskorak. Kakvi su vaši podaci?

Raškaj: Mislim da nismo uradili dovoljno da se evidencije očiste. Već dvije ili tri godine govorim da zavodi za zapošljavanje trebaju napraviti detaljnu provjeru. Nemamo stvarne brojke o nezaposlenima. Nažalost, imamo dosta ljudi koji zloupotrebljavaju sistem. Rade u Njemačkoj, Francuskoj ili Italiji, a i dalje su prijavljeni na biro zbog zdravstvenog osiguranja. U nekim slučajevima čak primaju i naknadu sa zavoda, što je krivično djelo. Moramo stati u kraj takvim praksama jer to predstavlja veliki teret za lokalne budžete.

Euronews BiH: Kako stati u kraj neprijavljenim osobama?

Raškaj: Prije svega potrebno je angažovati dodatne ljude koji će provjeriti evidencije. Treba provjeriti da li su osobe zaista na adresama prebivališta, što se može uraditi u saradnji sa policijskim agencijama. Hrvatska je radila takve provjere. Također treba napraviti model prema kojem osoba koja nekoliko puta odbije posao ponuđen preko zavoda gubi određena prava, poput naknade ili zdravstvenog osiguranja. Samo tako možemo motivisati ljude da prihvate posao ako su radno sposobni.

Euronews BiH: U BiH se posljednjih godina govori o nedostatku radne snage i potrebi za uvozom radnika. Koliko su te procjene realne?

Raškaj: Prije tri godine smo se možda malo zaletjeli sa tim procjenama. Hrvatska je tada odobrila oko 150.000 radnih dozvola i odmah se govorilo da i nama treba između 70.000 i 100.000 radnih dozvola. Sada vidimo da se Hrvatska suočila s problemima jer je postojalo mnogo nelegalnih agencija za zapošljavanje koje su izdavale lažne dokumente. To nam je lekcija da ne pretjerujemo sa tim brojkama. S druge strane, imamo podatke da se određeni broj ljudi vraća iz dijaspore. U Tuzlanskom kantonu se prošle godine vratilo oko 300 djece koja su upisana u škole, a slični trendovi postoje i u drugim kantonima. Umjesto da fokus stavljamo samo na uvoz radne snage, trebali bismo raditi na tome da motivišemo naše ljude da se vrate.

Euronews BiH: Koje vrste zanimanja su danas najtraženije u BiH, a sa kojim diplomama je najteže doći do zaposlenja?

Raškaj: Najviše problema sa zapošljavanjem imaju pravnici, ekonomisti, a u posljednje vrijeme i novinari i PR stručnjaci. Djelimično je na to uticala i umjetna inteligencija jer mnogi misle da može zamijeniti marketing i komunikacije, iako često daje netačne informacije. S druge strane, ogromna je potražnja za zanatlijama – tesarima, tokarsima, zavarivačima, električarima, vodoinstalaterima i sličnim zanimanjima. Ta zanimanja su danas izuzetno tražena i dobro plaćena. Građevinski sektor i dalje raste, posebno u manjim sredinama, jer se grade stanovi koje često kupuju ljudi iz dijaspore koji planiraju povratak.

Euronews BiH: Za kraj, spomenuli ste evropski projekat povezivanja gradova između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Raškaj: Ideja postoji još od 2014. godine, ali tada vlasti u Samoboru i Gračanici nisu bile zainteresovane za saradnju. Danas su na čelu gradova mlađi i obrazovani ljudi koji žele saradnju. Prijavili smo se na nekoliko projekata prekogranične saradnje između gradova iz BiH i Hrvatske. Prioritet nam je modernizacija vatrogasne opreme u Gračanici i drugim gradovima Tuzlanskog kantona. U projektu učestvuju različite političke opcije, ali to pokazuje da se može sarađivati kada su u pitanju dobri projekti. Planiramo uskoro sastanak između Tuzlanskog kantona i Osječko-baranjske županije kako bismo razmijenili iskustva i u oblasti zdravstva. Nadam se da ćemo na ljeto, tokom obilježavanja Dana Gračanice, i zvanično potpisati sporazum o bratimljenju gradova. Također razmišljam o mogućnosti ulaska u politiku jer smatram da se pitanju tržišta rada ne posvećuje dovoljno pažnje.