Prijaviti korupciju u Bosni i Hercegovini, znači prijaviti i samog sebe. Ne zakonski, nego životno, pokazala je i praksa ali i istraživanja. Onaj ko digne glas protiv sistema, najčešće ostane sam, bez posla, bez zaštite, bez povjerenja u državu, upozoravaju iz nevladinog sektora. U zemlji sa četiri zakona o zaštiti zviždača, nijedan ih ne štiti.
ADVERTISEMENT
Sanjin Sinanović i Emir Mešić vjerovali su u sistem. Jedan je prijavio nepravilnosti u Centralnoj banci, drugi korupciju u Upravi za indirektno oporezivanje. Obojica su završila, bez posla, bez zaštite, a kasnije i bez zdravlja. Sinanović je na kraju vraćen na posao, ali samo zahvaljujući sudu. Emir Mešić nije imao te sreće. Iako mu je Agencija za prevenciju korupcije dodijelila status uzbunjivača, izgubio je posao. Danas se liječi od teške bolesti. Mešić, prije odlaska na liječenje, u jednom od posljednjih pojavljivanja govorio je o borbi, ali i pritiscima.
“Kako oni igraju a vi nećete tako da igrate, onda vi postanete meta. Postanete meta kroz razne vrste pritisaka, 'ma šta ti to, pusti ti to, nemoj ti to'... 'Neće ti niko ništa na to reagirati'. Ti uputiš tamo jedan dopis o nepravilnosti, neka ti nemoj to.. Ili napiši nešto radi reda, da se mi pokrijemo da si ti nešto poduzeo”, priča Emir Mešić, zaštićeni prijavitelj korupcije.
U BiH, zviždač najčešće izgubi sve, navode iz nevladinog sektora. Uz postojanje čak četiri zakona o zaštiti uzbunjivača, od kojih su na državnom nivou, u Republici Srpskoj, u Brčko Distriktu i Kantonu Sarajevo, prijavitelji korupcije i dalje su nezaštićeni. Federacija BiH taj zakon još nema.
“Jedan od dva najpoznatija zviždača liječi se od teške bolesti, govorim o Emiru Mešiću i kaže da mu to nije donijelo ništa dobro. A drugi, u procesu protiv Centralne banke, kaže da tu kalvariju nikada više to ne bi prošao”, navodi Senka Kurt, autorica Izvještaja za BiH.
Od 2014. do 2022. godine Agencija za prevenciju korupcije zaprimila je 33 prijave zviždača. Samo njih 11 dobilo je status zaštićene osobe. U posljednjih godinu dana, 91 prijava sumnje na korupciju, ali samo dva zahtjeva za status uzbunjivača. Izvještaj je pokazao i da situacija, nije ništa bolja ni u zemljama okruženja.
“U Srbiji imamo probleme koji su nastali prije, ali i ogolii nakon pada nadstrešnice. Tu bi se o korupciji moglo mnogo pričati. Crna Gora koja je prva poletila u EU, a tek prošle godine donijela zakon o borbi protiv korupcije i zaštiti zviždača”, dodaje Kurt.
Procjene nevladinog sektora su i da samo jedan od deset zviždača uopće može iskoristiti zakonske mehanizme zaštite. Ostali nestaju, u tišini.
“Često se tu dešava mobing praznog stola, da ti ljudi budu nekako izopšteni iz radne sredine, taj neki suptilni pritisak, kako bi što prije napustili radnu sredinu u kojoj su prijavili nepravilnosti”, navodi Nikola Naumovski iz Regionalne antikorupcijske inicijative.
Borba protiv korupcije jedan je od 14 ključnih prioriteta za članstvo BiH u Europskoj uniji. Ali Europa ne traži samo zakone, već njihovu primjenu.