Trideset godina nakon rata, u Bosni i Hercegovini stradanje od mina i dalje je prisutno. Iako je do sada, po ranijim planovima, naša zemlja trebala biti očišćena od mina, čini se da je do toga još dug put. Kako je živjeti i odrastati u selima koja su pored minskih polja?
ADVERTISEMENT
Nedaleko od dvorišta kuće Mehmeda, tragično stradalog u minskoj nesreći u selu Hodžići kod Doboja, i dalje žute trake. Priča o dječaku iznijela je svu tužnu istinu o selima i ljudima koji i 30 godina nakon rata stradaju od mina, piše BHRT.
"Njihova egzistencija je, između ostalog, čuvanje koza. On je krenuo da ih vrati, nije ušao u minsko polje, mina je aktivirana od strane tih životinja", kazala je Senada Džanić, učiteljica u Područnoj školi Stanić Rijeka.
Znakovi su odmah pored lokalnog puta. Mjesta za sigurnu igru u prirodi, ovdje djeca nemaju.
"Tužno. Čim je mina pukla, ja sam ustao i supruzi rekao: pogine nam neko. Sigurno 6-7 sam ja upamtio. Oni dođu deminirati, uviđaj, šta već, i onda mi mještani beremo njihove ostatke. To po 7 dana ne možete spavati", ističe Elvedin Durmić, mještanin sela Hodžići, Doboj.
"Prije nešto manje od 10 godina nastradala je moja komšinica i bio je to jako težak momenat. S obzirom da je još dosta ljudi iz našeg sela ranjeno od gelera mina i slično, za dijete je teška pomisao da je to prisutno i dalje", prisjeća se Lejla Avdić, mještanka sela Hodžići, Doboj.
Inače, do sada u minskim poljima na području između Doboj istoka i Doboja stradalo je preko 50 osoba, samo u gradu Doboju 38. Za 30 godina teže ili lakše povrijeđeno je preko 100 osoba.
"Ne vidi se oznaka minskog polja, a cijelom dužinom lokalnog puta kuda djeca idu u školu postavljene su oznake. Teško je edukovati nekoga da živi u ovakvim okolnostima, koliko god željeli, koliko god se davali", ističe Džanić.
Nisu samo mine problem – i ostala ubojita sredstva zaostala iz rata bila su uzrok pojedinih slučajeva stradanja u Doboju.
"Na području Doboja ostalo je još nekih 470 sumnjivih lokacija na kojima se mogu naći mine", navodi načelnik Odjeljenja civilne zaštite Doboj Jugoslav Stevanović.
Iako su rokovi za Bosnu i Hercegovinu bez mina postavljani godinama, i ovaj novi, do 2027. godine, morat će biti probijen. Deminera zainteresiranih za rad sve je manje, a situacija s novcem nije dobra.
"Prognoze su teške, ali imamo razrađene planove u nekoliko verzija, sve zavisi od količine novca koji će biti izdvojen. To bi trebalo biti za 7-8 godina da bi Bosna i Hercegovina bila slobodna od mina", izjavio je Tarik Šerak, šef Odjeljenja za upravljanje protivminskim akcijama BHMAC.
"Ja bih lično voljela da se to riješi i da mine zauvijek ostanu u tom ratu i da se više ne ponavljaju tragedije", poručila je Lejla Avdić, mještanka sela Hodžići, Doboj.
"Mehmed je samo dijete. Nije bio rođen kad je rat bio. U jednom momentu sam pomislila ovo nije više tragedija, ovo je zločin", kazala je učiteljica Senada Džanić.
Do konačnog rješenja, onima koji moraju nastaviti živjeti i odrastati uz mine ostaje samo jedno – da paze gdje staju.