Trenutni arbitražni postupci koji se vode protiv Bosne i Hercegovine premašuju milijardu evra, potvrdili su u izvještaju dostavljenom Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine državni pravobranioci. Dok se odobrava novac za naknade advokatima u slučaju Viaduct, jedan od najvećih slučajeva težak je čak 400 miliona dolara, a tiče se tužbe Mittala u slučaju lukavačkog GIKIL-a.
ADVERTISEMENT
Boris Goljevšček i Vladimir Zevnik, su u ime Viaducta tužili i dobili BiH na sudu u Washingtonu. Prema zvaničnim podacima nemaju registrovanu firmu u BIH, a iako je Viaduct sa sjedištem u Portorožu, vlasnicima će na račun u Kanalskim ostrvima biti uplaćeno preko 56 miliona evra. Ruke danas trljaju i pravni zastupnici u ovom slučaju. Savjet ministara BIH donio je odluku o isplati naknade i za advokate.
“Ono što je danas značajno i važno istaći je da smo danas odbili bilo kakvu verifikaciju takozvane novonastale situacije prouzrokovane odlukom nelegitimnog Schmidta, protivdejtonski i neustavno, time što smo danas odobrili 140.000 KM pravnoj kancelariji za mirno rješenje slučaja. Tako radi SNSD i predstavnici RS”, kaže Staša Košarac, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Savjetu ministara.
Dok niko ne pokušava da procesuira odgovorne za gubitak preko 100 miliona KM novca poreskih obveznika, političari se međusobno optužuju ko je blizak kojem advokatu, ili pak tajkunu.
Branislav Borenović (PDP) tako danas optužuje ministra finansija BiH Srđana Amidžića (SNSD) da ima privatne konekcije sa Viaductom, dok Radovan Kovačević (SNSD) uzvraća da se Draško Stanivuković (PDP) druži sa advokatima baš te kompanije.
Za to vrijeme...Lukavac - 400 miliona dolara, Rudo - poziv na prijateljsko rješenje spora; Gacko - prijetnja susjedskom arbitražom od 100 miliona evra. I tako dalje, širom Bosne i Hercegovine koju tuže na svim meridijanima, od Londona do Indije.
Urednik portala Capital Siniša Vukelić pojašnjava da BiH nema koncesionu politiku. Dodaje da nemamo dovoljno informacija ni o arbitraži Mittala protiv države teškoj 400 miliona dolara. Nema ni odgovora da li je ta potraživanja, nakon što je kupio Mittal u BIH, preuzeo Pavgord.
“Znači, pitanje je sada, ko se pojavljuje u tom sporu: da li je to Mittal multinacionalna kompanija čije je sjedište u Londonu ili Indiji ili je to zapravo Mittal BIH, kćerka firma i koju je sada kupio Pavgord. Pod hitno je potrebno donijeti strategiju o međunarodnim sporovima koju nemaju ni RS ni BiH”, rekao je Vukelić.
Pet državljana Indije prije dvije godine pokrenulo je spor protiv GIKIL-a (Lukavac) zbog navodne štete u poslovanju. Postupak je pred ad hoc arbitražnim tribunalom i u fazi je razmjene dokaza. Vlade FBIH i TK nisu pristali da snose troškove, a u predmet je uključeno Pravobranilaštvo BIH. Državni pravobranioci zatražili su od Savjeta ministara i stav u vezi prijateljskog rješavanja investicijskog spora u slučaju Poliester grupe iz Priboja.
Pet investitora, državljana Slovenije i Srbije (Lenart Skoko i Blaž Banjac i Osman Ćelović, Milutin Dobrilović, Adis Ćelović), zastupa advokatska kancelarija Gorana Bubića iz Banjaluke. Iako je informacija bila na dnevnom redu, iz Savjeta ministara nema informacija o preduzetim mjerama. U Transparency interational kažu da nisu svi investitori niti koncesionari s poštenim namjerama. A često su, tvrde i u dosluhu s vlasti.
“Očigledno im nije namjera da nešto grade nego da u nekom sudskom sporu dobiju neku odštetu. Brojne su nepravilnosti, brojni korupcijski rizici kako u fazi kada se dodjeljuje koncesija koja se potom preprodaje za milionske iznose, a država gubi stotine miliona KM”, kaže Srđan Traljić, portparol TI BiH.
U kompleksnim međunarodnim sporovima čija ukupna vrijednost doseže i do 1 miljardu i 300 miliona evra, BiH i svi njeni nivoi, upozorava se, gubi-ne samo novac, već potencijalno i prirodne resurse.