Glavni grad Turske prethodna dva dana izgledao je kao neprobojna tvrđava ukrašena hiljadama zastava i digitalnim bilbordima koji slave savezništvo. Bezbjednosni protokoli bili su rigorozni - novinari su prevoženi isključivo specijalnim autobusima, a pristup sopstvenim prevozom bio je praktično nemoguć.
Medijski centar, smješten u modernoj biblioteci s pogledom na Bijelu palatu, bio je strateški postavljen tako da svaka televizijska kamera u kadru mora uhvatiti masivnu tursku zastavu pored one NATO-a. Recep Tayyip Erdogan nije štedeo trud da Samit pretvori u sopstveni komunikacioni trijumf, ali iza besprijekorne organizacije krili su se duboki politički ponori.
Ukrajina i budžeti: Transformacija pod pritiskom
U srcu agende bila je podrška Ukrajini i rastući odbrambeni apetiti Alijanse. NATO se obavezao na paket pomoći Kijevu u iznosu od nevjerovatnih 70 milijardi evra, uz obećanje o daljem povećanju vojnih rashoda. Generalni sekretar Mark Rutte izjavio je da prisustvujemo "istinskoj transformaciji NATO-a", naglašavajući da će evropski saveznici postati znatno sposobniji za saradnju sa SAD kako bi osigurali bezbjednost za milijardu ljudi.
Dok je Donald Trump samit opisao kao "veoma uspješan" uz tvrdnje o "ogromnom jedinstvu", realnost na terenu bila je znatno kompleksnija. Pored istorijskih obećanja, Samit su obilježile i neočekivane tenzije koje su ponovo potekle iz Vašingtona.
Trumpov šou u sjenci Irana i Grenlanda
Donald Trump je u Ankari nastupio u svom prepoznatljivom stilu - mješavini verbalne agresije i hvalisanja. Iznenada je proglasio da je memorandum o razumevanju sa Teheranom "istekao", nazivajući iransko rukovodstvo "bolesnim, zlobnim i nasilnim ljudima". Ove izjave došle su neposredno nakon američkih napada na iranske ciljeve, što je Vašington opravdao kao odmazdu za napade na trgovačke brodove u Hormuškom moreuzu.
Iako su kritičari u Vašingtonu optužili Trumpa za loše rukovođenje pregovorima, Mark Rutte mu je neočekivano pružio pokriće, nazivajući američke udare "apsolutno neophodnim" jer Iran krši primirje i ugrožava slobodu plovidbe.
Međutim, to nije bilo sve. Trump je nakon višemesečnog ćutanja ponovo aktivirao temu kupovine Grenlanda, napao Španiju prijetnjama o prekidu trgovinskih odnosa i uputio oštre kritike Njemačkoj, Italiji i Francuskoj. Na konferenciji za novinare, gledajući u stotine novinara koji su se gurali za riječ, Trump je ushićeno uzviknuo: "Mnogo novinara, vau!", uživajući u pažnji dok je kasnije tvrdio da ga evropski lideri "vole" i da mu govore: "Volimo vas, gospodine".
Kraj evropskog straha: Od udovoljavanja do samopoštovanja
Ipak, ono što smo zaista vidjeli u Ankari nije bila "ogromna ljubav", već radikalna promjena u stavu Evropljana, piše Euronews Srbija. Kako primjećuju svjetski mediji poput "New York Times i "Politika", era u kojoj je glavni cilj evropskih lidera bio da odobrovolje hirovitog američkog predsjednika definitivno je završena.
Evropa je odlučila da "spusti loptu", ali ne iz straha, već iz zamora. Diplomate NATO-a Trampa sve češće upoređuju sa dječakom iz Ezopove basne koji je stalno vikao "Vuk!". Njegove prijetnje se i dalje uzimaju za ozbiljno, ali više ne izazivaju paniku.
"Povećavamo troškove odbrane zbog nas samih, a ne zbog tebe," poruka je koja se mogla čuti u kuloarima. Ministar spoljnih poslova Luksemburga Gzavije Betel, bio je brutalno iskren: "Dosta mi je panike zbog Trumpa. Nismo ovdje da bismo mu se ulizivali ili učestvovali u njegovom teatru. Radimo ono što moramo za našu bezbjednost".
Ova nova evropska samouvjerenost temelji se na ubrzanom jačanju sopstvenih vojnih kapaciteta. Iako podaci pokazuju da će do 2026. godine samo pet od 32 države članice dostići cilj od 3,5 odsto BDP-a za odbranu, trend je jasan: Evropa više ne traži spas u Trumpovom osmijehu, već u sopstvenim resursima.
Albanija sljedeća stanica?
Dok se prašina u Ankari sleže, Alijansa već gleda ka budućnosti. Sljedeći samit je okvirno planiran za Albaniju 2027. godine, mada ekonomske poteškoće Tirane i nedostatak entuzijazma sugerišu da bi se događaj mogao pomjeriti za 2028. godinu.
Do tada, geopolitička scena će nesumnjivo biti neprepoznatljiva, ali će "lekcije iz Ankare" - o turskoj ambiciji, američkoj nepredvidivosti i novorođenom evropskom prkosu, ostati temelj novog svjetskog poretka.