Ljudsko ponašanje uzrokuje veliku većinu šumskih požara u Evropi, ali klimatske promjene su ono što ih čini češćim i intenzivnijim.
Godina 2024. je bila najtoplija godina u Evropi otkako se vode mjerenja 1940. godine.
Topliji i sušniji uslovi, u kombinaciji sa češćim sušama i toplotnim talasima, stvaraju lako zapaljive pejzaže, posebno u južnoj i centralnoj Evropi, prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu.
Portugal je 2024. godine zabilježio najveću spaljenu površinu u EU, sa gotovo 450 km2 uništenog zemljišta. Požari su zabilježeni početkom sezone šumskih požara na ostrvu Madeira , a kasnije, oko sredine septembra, na kopnu.
Nakon Portugala, Bugarska i Španija su bile zemlje u kojima je vatra progutala više zemljišta, sa 310,9 km2 odnosno 186,5 km2 izgorjele površine, piše Euronews.
Ovo nije prvi put da su šumski požari najteže pogodili Portugal. U 2017. godini, zemlja je doživjela izuzetno razornu sezonu požara. Ukupno je poginulo 117 ljudi, a izgorjelo je 902,6 km².
Iako ovogodišnja sezona požara još nije završena, od početka godine do 15. jula, površina koja je izgorjela već je tri puta veća nego u istom periodu prošle godine, prema podacima Portugalskog nacionalnog instituta za zaštitu prirode i šuma.
Između 2000. i 2024. godine, šumski požari su u prosjeku spaljivali 3.770 km² zemlje EU svake godine.
To objašnjava prosječno 10% šuma i 21% travnjaka koji se spaljuju u EU godišnje.

Procjenjuje se da šumski požari koštaju EU 2,5 milijardi evra svake godine, zbog uništenja ili teške štete na zgradama i infrastrukturi kao što su dalekovodi, vodovod i transportni putevi.
Takođe mogu odvratiti turiste, što će negativno uticati na lokalne ekonomije koje zavise od turizma.
Šta uzrokuje šumske požare?
Evropska agencija za okoliš procjenjuje da su ljudsko ponašanje i aktivnosti, poput nemara i podmetanja požara, direktno ili indirektno odgovorni za 95% šumskih požara u Evropi.
Požari uzrokovani ljudskim djelovanjem često nastaju blizu granice između izgrađenih područja i poluprirodnih ili divljih područja, poput cesta ili gradova uz šume.
Međutim, samo ljudsko paljenje nije direktno povezano sa širenjem i intenzitetom požara.
Samo 1,2% požara u Evropi je rezultiralo sa 65% izgorjele površine.
Vjerovatnoća da će šumski požar postati nekontrolisan zavisi od vrste vegetacije, goriva na tlu, topografije i vremenskih uslova (visoka temperatura, niska relativna vlažnost i jak vjetar).
Kako temperature rastu zbog klimatskih promjena, tako raste i rizik od šumskih požara koji postaju češći, intenzivniji i dugoročniji u Evropi.
Studija iz 2025. godine zaključila je da vatrogasci koji su bili direktno uključeni u ekstremnu sezonu požara u Portugalu 2017. godine pokazuju ograničeno razumijevanje ponašanja ekstremnih požara i usmjeravaju minimalnu pažnju na preventivne mjere.