ADVERTISEMENT

Malo kanadsko selo u Britanskoj Kolumbiji u junu 2021. srušilo je nacionalni temperaturni rekord, pa ga srušilo opet sutradan. I ponovno dan kasnije. Četvrtog dana selo je doslovno izgorjelo. Lytton je tada doživio nešto što su meteorološki modeli smatrali "statistički nemogućim".

Tri godine kasnije, Evropa se bori s vlastitim "nemogućim" toplonskim talasima. Ovog ljeta, između 23. juna i 2. jula, London je zabilježio čak 263 preuranjene smrti povezane s vrućinom, a istraživači s Imperial Collegea i Londonske škole higijene i tropske medicine procjenjuju da su u 173 slučaja uzrok bile temperature koje ne bi bile tako visoke bez klimatske krize.

U istom razdoblju, ekstremne temperature pogodile su i Pariz, Madrid i druge evropske gradove. Nova analiza međunarodnog tima naučnika World Weather Attribution pokazala je da su klimatske promjene, uzrokovane ljudskim djelovanjem, odgovorne za otprilike dvije trećine svih smrtnih slučajeva tokom ovog toplotnog talasa.

Nauka u šoku

Kako piše Bloomberg, događaji poput onog u Lyttonu zbunili su naučnu zajednicu. "Nemoguće" temperature, one koje prema prijašnjim statistikama jednostavno nisu mogle nastupiti, sada se ipak bilježe. Naučnici su zato morali prilagoditi svoje metode, priznajući da su ekstremi koje su prije isključivali ipak mogući.

Američki tim naučnika, na čelu s Michaelom Wehnerom iz Lawrence Berkeley National Laboratoryja, pronašao je čak 1.545 "nemogućih" temperaturnih skokova u razdoblju između 1901. i 2022. godine. S novim modelima, uspjeli su objasniti većinu tih pojava, no broj takvih ekstrema ubrzano raste, osobito od 2000-ih.

Ipak, ovo nije samo naučni izazov. Posljedice su vrlo stvarne - za infrastrukturu, zdravlje ljudi, opskrbu vodom i sigurnost gradova. Ako znamo da je London u julu ove godine dosegnuo 34 °C, uz upozorenje na toplotni udar, postavlja se pitanje šta nas čeka sljedeće ljeto?

Kao što napominje Bloomberg, ekstremne temperature više nisu ograničene na poznate "vruće tačke" poput Doline smrti. U martu 2022. Antarktik je zabilježio čak 39 °C iznad prosjeka, a Sjeverni pol je usred zime prešao tačku topljenja. No, iako se ti ekstremi događaju u rijetko naseljenim područjima, prava opasnost leži u onome što se događa u gusto naseljenim dijelovima Evrope, tamo gdje milioni ljudi još uvijek žive u domovima bez klimatizacije, jer im donedavno jednostavno nije bila potrebna.

Posebno je to vidljivo u gradovima poput Londona, gdje većina stambenih zgrada nije građena za ljetne vrućine. Tradicionalni domovi zadržavaju toplinu, a klima-uređaji su rijetkost. Kada se u takvom okruženju spoje vedro nebo, visok pritisak, suva podloga i tamne gradske površine, stvaraju se uslovi za zadržavanje ekstremne vrućine pri tlu. Sparina se pojačava, a mogućnost rashlađivanja gotovo nestaje.

Naučnici upozoravaju da faktori poput vlažnosti i nadmorske visine dodatno pojačavaju učinak, a kombinacija tih uslova sve je češća i u evropskim gradovima - u prostoru koji do jučer nije bio naviknut na ovakvu vrstu toplotnog pritiska.

Trajanje toplotnih talasa brine više nego sami rekordi

Erich Fischer, klimatolog sa švicarskog ETH Zürich, jedan je od onih koji sada proučavaju i trajanje toplotnih valova, ne samo njihove vrhunce.

"Zapravo ne postoji nikakav fizikalni zakon koji kaže da toplotni talas ne može trajati tri ili četiri sedmice", kaže on za Bloomberg. To bi donijelo dodatne zdravstvene i infrastrukturne rizike, posebno u gradovima koji već pucaju po šavovima zbog sadašnjih nekoliko dana vrućina.

Bloomberg takođe donosi podatke iz najnovijih istraživanja koja uključuju vjeđtačku inteligenciju. Tim s Univerziteta Stanford trenira modele mašinskog učenja kako bi predvido kako bi izgledali prošli toplotni talasi u toplijem svijetu. Prema njihovim procjenama, kada bi se smrtonosni toplotni talas iz 2003. godine ponovio u današnjim, nešto toplijim klimatskim uslovima, broj žrtava bio bi veći za još 17.300. Već tada, 2003., godine procjenjuje se da je od posljedica vrućina umrlo više od 70.000 ljudi.

Trka s vremenom

I dok naučnici sve bolje razumiju kako nastaju ekstremi i koliko visoko temperature mogu skočiti, jedno je jasno - ti ekstremi više nisu rijetkost. Oni su sada dio naše stvarnosti. A kako zagrijavanje nastavlja pomicati granice onoga što se nekoć smatralo nemogućim, pitanje više nije može li se dogoditi, nego kada će se ponoviti.

Toplotni talasi postali su dio nove svakodnevice, a ne tek povremena odstupanja. I dok naučni modeli pokušavaju uhvatiti korak s onim što se već događa, društva će morati pronaći načine kako izdržati vrućinu koja više ne dolazi samo ljeti - već sa sobom nosi i posljedice koje ne nestaju s prvim zahlađenjem.