ADVERTISEMENT

U nedavnom pismu upućenom prijestolnicama država članica, u koje je Euronews imao uvid, evropski komesar za energetiku Dan Jørgensen naveo je da su zalihe gasa i dalje „izuzetno niske“. Tokom ljeta, visoke temperature i suho vrijeme primorali su evropske zemlje da troše više gasa za proizvodnju električne energije, čime je smanjena količina gasa dostupna za punjenje podzemnih skladišta.

Situaciju dodatno komplikuje rat između SAD-a i Izraela protiv Irana, koji je snažno pogodio globalno tržište energenata. Zbog sukoba, protok ukapljenog prirodnog gasa (LNG) kroz ključni Hormuški moreuz pao je na svega 15 do 25 posto nivoa zabilježenog prije rata.

Katar, jedan od najvećih svjetskih proizvođača gasa, u ponedjeljak je saopćio da će za još mjesec produžiti vanredne mjere koje utiču na isporuke LNG-a kupcima u Aziji i Evropi. Isporuke evropskim kupcima trebale bi biti nastavljene u decembru.

Evropske države zato užurbano pokušavaju popuniti skladišta prije dolaska zime, ali istovremeno nastoje izbjeći plaćanje izuzetno visokih cijena.

Šta je skladištenje gasa?

Prema pravilima EU-a, države članice trebaju skladištiti prirodni gas pod zemljom, najčešće u iscrpljenim gasnim poljima ili velikim slanim kavernama, u periodima kada je gasa dovoljno, a cijene su relativno povoljne.

Kada potražnja poraste, naročito tokom zime, gas se izvlači iz skladišta i ubacuje u gasnu mrežu. Koristi se za grijanje domaćinstava, potrebe industrije i proizvodnju električne energije.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, države EU-a obavezne su, u uobičajenim okolnostima, napuniti skladišta na 90 posto kapaciteta do 1. novembra.

Međutim, zbog naglog rasta cijena prirodnog gasa izazvanog poremećajima na Bliskom istoku, Evropska komisija je u martu državama članicama dala veću fleksibilnost. Tako je omogućeno da cilj punjenja bude između 75 i 80 posto, kako bi se izbjegla dodatna panika na tržištu i još veći troškovi.

„Kako se zima približava, moramo nastaviti s pripremama. Korištenje fleksibilnosti koju omogućava Uredba o skladištenju gasa i smanjenje cilja punjenja na 80 posto može pomoći u ublažavanju neposrednog pritiska na cijene i troškove punjenja“, naveo je Jørgensen.

Kipar, Estonija, Finska, Grčka, Irska, Litvanija, Luksemburg, Malta i Slovenija nemaju vlastita skladišta gasa. Ipak, prema pravilima EU-a, te zemlje moraju imati sporazume o solidarnosti s drugim državama članicama kako bi osigurale potrebne zalihe.

Ponestaje li Evropi gasa?

Prema riječima Jørgensena, trenutno nema neposrednog rizika po sigurnost snabdijevanja. On je naglasio da se sadašnja situacija značajno razlikuje od krize iz 2022. godine, kada je EU nakon početka rata u Ukrajini naglo smanjio zavisnost od ruskog gasa.

Tada evropske zemlje nisu doživjele stvarnu nestašicu niti su morale uvoditi obaveznu racionalizaciju zbog koje bi domaćinstva ostala bez gasa.

Ipak, nivo popunjenosti skladišta sada je niži nego 2022. godine i u prosjeku iznosi oko 70 posto.

Prema podacima iz industrije od 13. septembra, neke od najnižih nivoa zabilježile su Latvija, sa 47,1 posto, Nizozemska, sa 52,1 posto, i Njemačka, sa 55,6 posto.

Za poređenje, skladišta gasa u EU-u bila su u novembru 2022. popunjena u prosjeku 94,9 posto, dok je godina završena s prosjekom od 83,4 posto, prema podacima Evropske komisije.

Uprkos tome što su njemačke zalihe znatno ispod prosjeka EU-a i nivoa iz prethodne godine, njemačko Federalno ministarstvo za privredu i energetiku saopćilo je 21. augusta da ne očekuje nestašicu gasa tokom zime.

Gas Infrastructure Europe (GIE), udruženje koje predstavlja operatere gasovoda, skladišta i LNG terminala, upozorava da stanje skladišta samo po sebi ne daje potpunu sliku sigurnosti snabdijevanja.

Gas se, osim iz skladišta, dobavlja i putem gasovoda, LNG terminala i domaće proizvodnje.

„Sigurnost snabdijevanja zato je bolje procjenjivati kombinacijom skladišta, raspoloživih količina gasa, infrastrukture i potražnje u različitim scenarijima“, rekla je generalna sekretarka GIE-a Lucie Boost za Euronews.

Ako se sadašnji tempo punjenja nastavi, skladišta bi do novembra mogla biti popunjena između 77 i 80 posto, procjenjuje Boost.

Ipak, konačan rezultat zavisit će od dostupnosti gasa, tržišnih uslova, potražnje i vremenskih prilika.

Energetski analitičar Emil Constantinescu, osnivač kompanije EnergyRiskIQ, kaže da se „fizička rezerva poboljšava, ali tržište i dalje uključuje značajnu premiju zbog buduće dostupnosti gasa i rizika povezanih s vanjskim snabdijevanjem“.

Konačnija slika trebala bi biti poznata 8. oktobra, kada evropska asocijacija operatora prijenosnih sistema gasa ENTSO-G treba objaviti procjenu snabdijevanja gasom za predstojeću zimu.

Zašto cijena gasa zavisi od snabdijevanja?

Kada je ponuda ograničena, a potražnja velika, cijena gasa raste. Što je manje gasa u skladištima, to je teže i skuplje dopuniti zalihe prije početka zime.

Prije eskalacije sukoba na Bliskom istoku, glavna evropska referentna cijena gasa, nizozemski TTF, iznosila je oko 30 do 31 euro po megavat-satu (MWh).

Sada je na nivou od oko 72 do 74 eura po MWh — više nego dvostruko više. Ranije u septembru cijena je nakratko premašila i 80 do 89 eura po MWh.

Iako je najviši zvaničnik EU-a za energetiku ocijenio da je Unija danas bolje pripremljena nego pred energetski šok 2022. godine, niske zalihe ostavljaju manje prostora za reakciju u slučaju novog globalnog poremećaja u snabdijevanju.

Nizozemska ministrica za klimu Stientje van Veldhoven zalaže se da EU ukine obavezne ciljeve punjenja skladišta prirodnog gasa kada sadašnja pravila isteknu 2027. godine. Prema njenom stavu, obavezno dostizanje unaprijed određenih nivoa predstavlja nepravedan teret za pojedine države.

Slične zabrinutosti izrazio je i Gasunie, nizozemska kompanija zadužena za infrastrukturu i transport prirodnog gasa. Kompanija ukazuje i na sve veću zavisnost Nizozemske od međunarodnih tokova gasa.

„Preporučujemo pripremu za krizu koja bi mogla trajati nekoliko mjeseci. Na kraju, kreatori politika trebaju odlučiti koliki je nivo rizika Nizozemska spremna prihvatiti“, saopćio je nedavno Gasunie.

Kakav bi bio najgori mogući scenarij?

Energetski analitičari upozoravaju da bi kombinacija izuzetno hladne zime i nastavka blokade Hormuškog moreuza mogla dovesti do gotovo udvostručenja sadašnjih globalnih cijena LNG-a.

U takvom scenariju Evropa bi se morala agresivnije nadmetati s azijskim tržištima za američki gas.

Nedostatak gasa mogao bi se, međutim, brzo pretvoriti i u krizu električne energije. Razlog je jednostavan: brojne elektrane koriste prirodni gas za proizvodnju električne energije.

Ako dostupnost gasa padne, cijene električne energije mogu naglo porasti, dok bi elektroenergetske mreže bile izložene dodatnom pritisku.

Ronald Pinto, glavni analitičar u kompaniji za tržišne analize Kpler, kaže da se trenutno ne očekuje nestašica gasa. Ipak, ukoliko bi do nje došlo, posljedice bi se snažno osjetile u elektroenergetskom sektoru.

„Gas često postaje granični proizvođač, posebno tokom zime. Nestašica gasa mogla bi izazvati snažan rast cijene TTF-a, što bi zauzvrat moglo dovesti do visokih cijena električne energije širom Evrope. Situacija bi bila još teža ako bi se to poklopilo s niskim temperaturama i slabom proizvodnjom energije iz vjetra“, rekao je Pinto za Euronews.

Evropska energetska kriza dolazi u posebno nezgodnom trenutku za države članice. One su već uvele smanjenja poreza, subvencije i druge tržišne mjere kako bi ublažile rast cijena, dok se istovremeno suočavaju s pritiskom na javne finansije.

Ako se situacija dodatno pogorša, Evropska komisija mogla bi ponovo koordinirati zajedničku kupovinu gasa kako bi se osigurale povoljnije cijene i ravnomjernija raspodjela, kao što je učinjeno 2022. godine.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno je pozvao Brisel da ponovo razmotri ovu mogućnost.