U Beču ukupno rade četiri spalionice otpada: Spittelau, Flötzersteig, Simmeringer Haide i Pfaffenau. Prema podacima gradske energetske kompanije Wien Energie, u njima se godišnje spaljuje više od milion tona komunalnog, industrijskog i drugog otpada, uključujući kanalizacijski mulj, prenosi Index.hr.

Energija dobijena spaljivanjem koristi se za proizvodnju električne energije i grijanje brojnih domaćinstava i javnih ustanova. Sistem funkcionira tako da se toplotom nastalom spaljivanjem otpada zagrijava voda koja potom ulazi u sistem daljinskog grijanja. Tako spalionice istovremeno zbrinjavaju otpad koji se ne može reciklirati i proizvode energiju za grad.

Beč je takav sistem počeo razvijati još sredinom prošlog stoljeća. Broj stanovnika rastao je, kao i količine komunalnog otpada, pa je grad morao pronaći organiziraniji način njegovog zbrinjavanja. Umjesto da se oslanja samo na odlagališta, postepeno je ulagao u postrojenja koja otpad pretvaraju u toplotnu i električnu energiju.

Flötzersteig je počeo raditi 1963. godine, a danas godišnje obrađuje oko 200.000 tona komunalnog otpada. Proizvodi približno 470.000 megavatsati toplotne energije, čime doprinosi grijanju oko 55.000 domaćinstava.

Spittelau je otvoren 1971. godine. Nakon požara 1987. obnovljen je prema Hundertwasserovom projektu, a radovi su završeni 1992. godine. Danas se u njemu godišnje spaljuje oko 280.000 tona otpada, a dobijena energija koristi se za grijanje više od 60.000 domaćinstava i proizvodnju električne energije. Zahvaljujući neobičnom izgledu, spalionica je postala jedna od prepoznatljivih bečkih znamenitosti koju posjećuju i turisti.

Kako je živjeti uz spalionicu?

U blizini Spittelaua građani su opisali kako izgleda život uz spalionicu. Njihova iskustva nisu ista. Fridolin kaže da povremeno osjeti specifičan miris, zavisno od smjera vjetra. Alex smatra da su veći problem saobraćaj i izduvni gasovi automobila. Tibor podsjeća na modernizaciju sličnih postrojenja u Budimpešti, dok Nane i Julijana nisu zabrinuti zbog kvaliteta zraka.

Lukas, koji već deset godina živi u blizini, kaže da nije imao problema, ali smatra da velikim spalionicama nije mjesto u centru grada. Ipak, za procjenu nivoa mogućeg zagađenja potrebna su redovna mjerenja i analize. Zato su važni stalni nadzor emisija, javno dostupni podaci i komunikacija s građanima koji žive u blizini spalionica.

U 11. bečkom okrugu nalazi se Simmeringer Haide, kompleks u kojem se, osim komunalnog, obrađuju industrijski, komercijalni i opasni otpad te otpad iz zdravstvenih ustanova. Godišnje se tamo obrađuje oko 100.000 tona komunalnog otpada, 110.000 tona industrijskog otpada i više od 225.000 tona kanalizacijskog mulja. Posebne vrste otpada spaljuju se u rotacijskim pećima na temperaturama od približno 1.200 stepeni Celzijusa.

Postrojenje godišnje proizvodi oko 450.000 megavatsati toplotne i 50.000 megavatsati električne energije. Nedaleko od njega nalazi se Pfaffenau, moderna spalionica otvorena 2008. godine. U njoj se godišnje obrađuje oko 250.000 tona komunalnog otpada.

Proizvodi približno 65 gigavatsati električne i 410 gigavatsati toplotne energije, što odgovara potrebama desetina hiljada domaćinstava. Ima dvije linije za spaljivanje i četverostepeni sistem pročišćavanja dimnih gasova, kojim se smanjuje količina štetnih materija prije njihovog ispuštanja u atmosferu.