ADVERTISEMENT

Sada bi konačno mogli imati priliku. Međutim, podsticaj za novu raspravu ne dolazi iz Osla, nego iz Reykjavika. Island će u augustu održati referendum o pokretanju novih pristupnih pregovora s Evropskom unijom, što Norveškoj otvara mogućnost da pitanje članstva ponovo stavi na politički dnevni red, prenosi Politico.

„Imamo ovo ljeto da dostignemo kritičnu masu kada je riječ o pitanju EU-a“, rekla je Trine Lise Sundnes, zastupnica Laburističke stranke i predsjednica proevropskog Evropskog pokreta, organizacije koja već 80 godina zagovara ulazak Norveške u EU.

Pogledavši okupljene u restoranu, dodala je: „Ako to želimo postići, potreban nam je svako od vas.“

Norveška i Island imaju sličan odnos s Evropskom unijom. Duboko su integrisani u jedinstveno tržište, ali nisu punopravne članice, a veliki dio građana zadovoljan je takvim statusom. Međutim, ako bi se Island odlučio približiti Briselu, to bi moglo promijeniti postojeće institucije i trgovinske okvire te dodatno izolovati Norvešku u njenoj sadašnjoj poziciji.

Norveški zagovornici članstva smatraju da bi to mogla biti rijetka prilika.

„Ako Island glasa za, to će pokrenuti raspravu i u Norveškoj o tome trebamo li se pridružiti. Moramo biti spremni“, poručila je Sundnes u razgovoru za njemački Welt.

Norvežani su dva puta glasali o ulasku u EU i oba puta tijesna većina bila je protiv. Posljednji referendum održan je prije više od 30 godina.

„EU o kojem smo raspravljali 1994. više ne postoji“, smatra Sundnes.

Norveška je članica Evropskog ekonomskog prostora, šengenskog prostora i ima više od 100 bilateralnih sporazuma s EU-om. Ekonomski je već snažno povezana s Unijom i svake godine uplaćuje stotine miliona eura različitih doprinosa.

Posljednjih godina EU je postao važan akter i u drugim oblastima politike, posebno nakon pandemije koronavirusa i ruske invazije na Ukrajinu.

Međutim, Norveška kao nečlanica ima i određene probleme. Nije automatski uključena u evropske sporazume, nego mora zasebno pregovarati o svakom pojedinačnom pristupanju. Također nije dio carinske unije, što joj je stvaralo poteškoće tokom trgovinskih sporova sa SAD-om.

„Više od 30 godina dobro smo živjeli s EGP sporazumom. Ali sada ga prerastamo. Više nije dovoljan za svijet u kojem danas živimo“, uvjerena je Sundnes.

Potpuno drugačije razmišlja Alexander Fossen Lange iz udruženja Nei til EU („Ne Evropskoj uniji“), jedne od najglasnijih organizacija protiv članstva. U njihovoj kancelariji u centru Osla visi ogromna slika fjorda na kojoj političari EU-a pohlepno uzimaju hranu sa stola prekrivenog norveškom zastavom.

Kada je 1994. održavan referendum, udruženje je imalo više od 100.000 članova, uglavnom iz sindikata i lijevih stranaka.

„Mislim da je to odigralo veliku ulogu u tome što je Norveška tada glasala protiv. To je naša ponosna historija“, rekao je Lange.

Protivljenje članstvu postoji i na lijevom i na desnom dijelu političkog spektra, iako iz različitih razloga. Na ljevici dominira zabrinutost za očuvanje snažnih radničkih prava te zaštitu domaće poljoprivrede i ribarstva, koji nisu dio evropskih sporazuma i opstaju zahvaljujući velikim državnim subvencijama.

„Naša poljoprivreda organizovana je veoma decentralizovano, a o platama pregovaramo potpuno drugačije nego u EU-u. Mnoge stvari jednostavno se ne uklapaju“, naveo je Lange.

Međutim, zagovornici članstva smatraju da su ti argumenti zastarjeli.

„Zadatak političara trebao bi biti sagledati društvo u cjelini i vidjeti kakvu bismo korist mogli imati“, rekao je Mihajlo Samardžić, član mladih Evropskog pokreta i aktivista konzervativne stranke Høyre.

Prema njegovim riječima, poljoprivreda danas ima manji značaj nego nekada, a norveški poljoprivrednici i ribari dobili bi veće tržište za izvoz. Osim toga, smatra da postoji još važniji argument – više od 90 posto evropskih zakona već se primjenjuje u Norveškoj, ali zemlja nema nikakav utjecaj na njihovo oblikovanje.

„Kada nove direktive preko EGP-a stignu u Norvešku, već su potpuno gotove i više nema prostora za raspravu. Da imamo predstavnike u institucijama EU-a, mogli bismo utjecati na pravila koja snažno određuju naše živote“, istakao je.

Lange uzvraća da i sama Evropska unija ima demokratski deficit te da bi norveški utjecaj bio veoma mali.

„Imali bismo samo 13 ili 14 zastupnika u Evropskom parlamentu od ukupno više od 700. Ne bismo imali mnogo utjecaja“, kazao je.

Na desnici se ističu pitanja nacionalnog suvereniteta i identiteta. Desna Stranka napretka, koja prema anketama vodi i snažno se protivi članstvu, kritikuje sve obimnije evropske regulative.

„Želimo blizak odnos s EU-om. Međutim, mislimo da bi se EU trebao više baviti ključnim pitanjima poput trgovine i konkurentnosti, a manje stvarima koje države članice mogu same uređivati“, rekao je zastupnik Himanshu Gulati.

Dodao je da za uspješnu saradnju s evropskim državama nije potrebno punopravno članstvo.

„Naš sadašnji aranžman dovoljno je dobar“, ustvrdio je.

Takvo mišljenje često se čuje u Norveškoj. Status quo većini građana djeluje dovoljno ugodno da ne žele velike promjene.

Međutim, zbog rastućih geopolitičkih napetosti i sve većih sumnji u američku podršku unutar NATO-a, EU postaje sve važniji sigurnosni akter, smatra Fredrik Carstens iz Liberalne stranke, još jedne snažne zagovornice članstva.

„Više ne možemo vjerovati SAD-u, možda nikada više. U geopolitičkoj situaciji u kojoj se sada nalazimo veoma je opasno ostati sam. Norveška je vjerovatno jedna od najranjivijih zemalja u Evropi“, izjavio je Carstens.

S njim se slaže i čelnica konzervativaca Ine Eriksen Søreide, koja je još u martu izjavila da odnos između Brisela i Osla više nije primjeren današnjem vremenu. Ipak, mnogim Norvežanima ta tema i dalje djeluje daleko.

„To je pitanje koje birače gotovo ne zanima. Kao da žive u balonu“, upozorio je Carstens.

Ankete pokazuju da je podrška ulasku u EU tek blago porasla tokom godina, ali raste broj neodlučnih, posebno među mladima.

Samardžić kaže da ga to ne čudi.

„Rođeni smo nakon posljednje velike rasprave o EU-u. U školama gotovo ništa ne učimo o Evropskoj uniji“, rekao je.

Evropski pokret želi promijeniti upravo to i raspravu prebaciti s emocija na činjenice.

Jedan od glavnih ciljeva ovog ljeta jeste objasniti Norvežanima šta bi ulazak Islanda u EU značio za njihovu zemlju.

„Građani su zadovoljni EGP sporazumom. Ali ako Island izađe iz tog okvira, ostat će samo Norveška i Lihtenštajn. To bi iz temelja promijenilo situaciju“, navela je Sundnes.

Laburistička stranka ipak ostaje oprezna jer postoji strah da bi nova rasprava mogla ponovo duboko podijeliti društvo kao 1994.

„Tada su podjele bile veoma oštre. Ali mislim da ne možemo izbjegavati raspravu samo zato što je teška“, kazala je Sundnes.

Dodala je da trenutak mora biti pažljivo odabran. Ako bi članstvo treći put bilo odbijeno, nova prilika mogla bi se izgubiti na decenije.

Zato mnogi kao mogući model vide islandski referendum u dvije faze. Umjesto da građani tek na kraju glasaju o pristupanju, prvo će odlučivati žele li uopće obnoviti pregovore s EU-om.

Ako Island uspije dogovoriti povoljne uslove, Sundnes se nada da bi to moglo podstaći i Norvešku na nove pregovore.

„Predugo smo dopuštali protivnicima EU-a da određuju narativ o ovom pitanju. Tome sada mora doći kraj“, rekla je na kraju okupljanja u predgrađu Osla.