ADVERTISEMENT

Euronews: Krenimo odmah od aktuelnih dešavanja. Nicolás Maduro se jučer pojavio pred američkim sudom. Glavno ročište zakazano je tek za polovinu marta i, po svemu sudeći, očekuje se dug sudski proces. Istovremeno, potpredsjednica Venezuele u Caracasu je preuzela vođenje države, dok Donald Trump tvrdi da će prije ili kasnije Sjedinjene Američke Države voditi Venezuelu. Šta možemo očekivati? Ko će zapravo na kraju voditi Venezuelu i da li je realno očekivati novu američku vojnu intervenciju?

Bajić: Trump je, za razliku od nekih prethodnih američkih predsjednika, vrlo direktan. On jasno kaže šta namjerava i često to i provede. Bio je vrlo jasan i prema potpredsjednici, odnosno sadašnjoj vršiteljici dužnosti predsjednika, Delcy Rodríguez. Poručio je da će ili raditi onako kako se od nje očekuje, ili će se suočiti s još težim posljedicama nego Maduro. Dakle, vrlo jasno – ili će ostati ova ekipa, ili će Trump pronaći neku drugu. Zanimljivo je da pritom uopće ne govori o demokratizaciji Venezuele, kao što su to radili njegovi prethodnici, recimo u Iraku ili Libiji. Ovdje je stvarnost ogoljena: njega zanima teritorij Venezuele, njeno energetsko bogatstvo i strateški položaj. Sve ostalo je sporedno.

Euronews: Kada već govorimo o energetskom bogatstvu, Trump je najavio da bi američke kompanije mogle preuzeti upravljanje naftnim resursima Venezuele. Je li to moguće i kako bi to moglo izgledati u praksi?

Bajić: Prema procjenama stručnjaka, takav proces bi mogao trajati i nekoliko decenija. Venezuelanski energetski sektor je godinama zapušten i zahtijeva ogromne investicije. Trump, kao bivši biznismen i trgovac, očito očekuje da bi se sve to moglo finansirati iz same proizvodnje nafte. Međutim, da li je to realno, teško je reći. Njega privlači venezuelanska nafta jer se smatra da je riječ o zemlji s najvećim naftnim rezervama na svijetu, iako to još nije u potpunosti dokazano. Posljednjih godina proizvodnja je ozbiljno pala jer se vlast više bavila političkim opstankom nego energetikom.

Venezuela je nekada bila među ključnim igračima u OPEC-u i snažno je utjecala na cijenu nafte, što danas više nije slučaj. Pitanje je hoće li američki kapital ući bez čvrstih garancija, jer Trump je i ranije znao davati velika obećanja koja se kasnije nisu realizovala.

Euronews: Trump je izjavio i da prema novoj strategiji nacionalne sigurnosti dominacija SAD-a na zapadnoj hemisferi više nikada neće biti dovedena u pitanje. Da li je ta dominacija ranije bila ugrožena?

Bajić: Mišljenja su podijeljena. Amerika je decenijama težila globalnoj dominaciji. Ako se sada zadovolji zapadnom hemisferom, to bi bilo novo. Ipak, sumnjam da će se u potpunosti povući s Bliskog ili Dalekog istoka. U prošlosti SAD nije uvijek uspijevao održati potpunu kontrolu. Kuba se, recimo, već više od šest decenija uspješno opire američkom utjecaju. Bilo je i drugih lijevih režima u Latinskoj Americi koji su pokušavali voditi nezavisnu politiku. Trump sada želi stopostotnu kontrolu, bez ikakvih „nepredviđenih faktora“, što u regionu ne izaziva oduševljenje.

Euronews: U venezuelanskim medijima se spominje da Trump oživljava Monroeovu doktrinu. Da li se slažete s tim i da li bi još neka država mogla doći na udar Washingtona?

Bajić: Trump ide i korak dalje – on to naziva „svojom“ doktrinom. Više se niko ne usuđuje reći da je neka američka intervencija nemoguća. Kuba je potencijalno ranjiva, Meksiku se prijetilo ranije, Kolumbiji se prijeti i danas, a čak su se pojavile i izjave vezane za Kanadu.Postoje i analize koje tvrde da Trump lično možda nije ni dubinski proučio tu strategiju, već da je ona više djelo njegovog potpredsjednika J. D. Vancea, koji ima vlastite političke ambicije. Trump, međutim, zna šta želi – zapadnu hemisferu pod američkim utjecajem.

Euronews: Jedna od zemalja o kojoj se također govori je Grenland. Da li je realno da Trump krene i u tom pravcu?

Bajić: Grenland je vrlo specifičan slučaj. Riječ je o teritoriji od oko dva miliona kvadratnih kilometara.

Historijski gledano, Amerika tamo već ima vojno prisustvo, ali pitanje je da li bi sada pokušala nešto više. Trump će vjerovatno pokušati ubijediti saveznike da je jače američko prisustvo u njihovom sigurnosnom interesu. Da li će to biti kroz baze ili eksploataciju sirovina, ostaje da se vidi. Njega, kao i u slučaju Venezuele, prvenstveno zanimaju resursi.

Euronews: Danska je upozorila da bi pokušaj aneksije Grenlanda značio kraj NATO-a. Da li se slažete s tom ocjenom?

Bajić: Evropska unija se u cijeloj ovoj situaciji pokazala prilično nemoćnom. Trump će nastaviti raditi na njenom slabljenju. Što se NATO-a tiče, bilo bi poražavajuće ako bi jedna članica napala drugu. U tom slučaju bi član 5 postao mrtvo slovo na papiru.

Euronews: Može li ovakvo ponašanje SAD-a otvoriti prostor drugim velikim silama da se ponašaju slično?

Bajić:Naravno, ali samo ako ste velika sila. Kina već decenijama Tajvan smatra svojim unutrašnjim pitanjem. Rusija je već pokazala primjer u Ukrajini. Ako bi se ovakva praksa normalizovala, to bi bio ogroman presedan za međunarodne odnose.

Euronews: Za kraj, u Parizu je održan sastanak takozvane „koalicije voljnih“ o Ukrajini. Da li je kraj rata blizu?

Bajić: Nažalost, ne izgleda tako. Razgovori se vode bez direktnog uključivanja Rusije na način koji bi doveo do konkretnog rješenja. Koalicija je neujednačena, a Rusija zasad ne pokazuje ozbiljan interes za kompromis. Zbog toga mislim da bi rat mogao još potrajati.