Srbija od juče i zvanično sklapa najmodernije borbene dronove. Pod velom tajnosti otvoreno je visokotehnološko postrojenje u saradnji sa izraelskim gigantom, a najavljena su još tri pogona širom zemlje. Hoće li se dronovi koristiti i u odbrambenom sistemu Srbije, ili su samo namijenjeni za izvoz?
ADVERTISEMENT
Zašto se lokacija fabrike čuva u strogoj tajnosti, i šta taj transfer tehnologije mijenja na geopolitičkoj mapi Balkana? O tome za Euronews Srbija govore vojni analitičar Vladan Radulović i urednik vazduhoplovnog portala Tango Six, Petar Vojnović.
"Ja razumijem i promociju i sve, ali mislim da na određenim mjestima kamerama nije mjesto. Ovdje imamo drugu dimenziju koja je sama po sebi specifična zbog činjenice da je u pitanju, dakle, saradnja sa Izraelom, zbog situacije koja je takva kakva jeste, prije svega na Bliskom Istoku. I naročito na sve ono što se dešavalo na relacijama između Izraela i Irana i američkih vojnih instalacija u regionu", kaže Radulović.
Za Radulovića je, međutim, mnogo važnije pitanje šta će Srbija dobiti od transfera tehnologije i koliko će domaća industrija zaista biti uključena u proizvodnju.
"Bitno nam je da dobijemo sopstvene kapacitete, odnosno da ih osnažimo i u proizvodnom smislu, što se tiče hardvera, ali prije svega kada je riječ o osposobljavanju naših ljudi koji će raditi na tome. To je jedan segment. Drugi je sposobnost da takve platforme možemo da isporučimo sopstvenim oružanim snagama, dakle jedinicama Vojske Srbije", navodi vojni analitičar.
Radulović smatra da bi domaća proizvodnja mogla da ima i širi komercijalni značaj, ukoliko Srbija postane posredna tačka između izraelskih proizvođača i država koje iz političkih ili drugih razloga ne žele direktno da kupuju izraelsku vojnu opremu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je juče rekao: "Ovi dronovi idu kroz prozore, jure protivnika, nevjerovatno su efikasni, i možete da vidite kako se trenira i vježba ono što proizvodimo ovde u Beogradu. Mnogo smo srećni što smo do tog nivoa došli", poručio je predsjednik.
Šta mogu novi dronovi?
Urednik portala Tango six, Petar Vojinović navodi da među sistemima koji su predstavljeni nalazi se i Lanius, mali dron namijenjen za specifične zadatke u urbanom prostoru.
"Taj prvi koji je identifikovan na predstavljanju prije mjesec dana na Batajnici jedan je od tri. Juče smo saznali da postoje još dva. To su mali dronovi, veoma specifični i namijenjeni za urbanu borbu“, objašnjava Vojinović.
On navodi da se kod jednog od sistema koriste tehnologije koje omogućavaju letjelici da uđe kroz otvor ili prozor i djeluje na cilju, dok drugi sistemi imaju drugačiju namjenu i konfiguraciju.
"Oni su mali dronovi koji imaju u sebi to eksplozivno punjenje, koje je, interesantno, juče smo čuli da li taj Lanius ili neki od ovih drugih koriste eksploziv proizveden u Krušiku. Dakle, to je taj dio industrijske saradnje. Sva tri su upravljana od strane čovjeka. Imaju naočare koje operateru projektuju sliku sa kamere, kao i ranac i džojstik pomoću kojih se upravlja dronom", rekao je Vojinović.
Posebnu pažnju, kaže Vojinović, privlači primjena veštačke inteligencije.
"Lanius X je prvi koji, koliko je potvrđeno iz zvaničnih izvora, ima Nvidia čipove. To ne znači da dron ima svoj ‘mozak’ i da samostalno donosi odluke. Vještačka inteligencija može da služi za prepoznavanje ciljeva, asistirano navođenje i određene autonomne funkcije, naročito u situacijama kada se izgubi veza sa operaterom“, navodi Vojinović.
On dodaje da je upravo razvoj takvih tehnologija jedan od najvažnijih trendova savremenog ratovanja.
"To je tehnološka stvar koja će sve više biti prisutna. Dronovi više nisu samo letjelice kojima čovjek upravlja preko kamere. Vještačka inteligencija ulazi u različite faze njihovog korišćenja“, kaže Vojinović.
Od dronova do "digitalne armije“
Vojni analitičar Vlada Radulović ocjenjuje da razvoj ovakvih sistema treba posmatrati kao dio mnogo šire transformacije savremenih oružanih snaga.
"Trendovi koje diktira savremeno bojište donose potpuno novu sliku i izgled oružanih snaga. Ubrzani razvoj vojnih tehnologija, zajedno sa iskustvima koja se stiču na bojnom polju, utiče na to da se neke stvari mijenjaju iz korijena – od doktrinarnih do strateških dokumenata“, kaže Radulović
Posebno važnim smatra razvoj mrežno-centričnog ratovanja, u kojem različiti sistemi međusobno razmjenjuju informacije u realnom vremenu.
"Svaka platforma, svaka jedinica, čovjek, helikopter, avion, bespilotna letelica, artiljerijsko oruđe, PVO položaj, radarski sistem, satelit i svi senzori komuniciraju između sebe. Podržano vještačkom inteligencijom, to znači da komanda u realnom vremenu dobija informacije, obrađuje ih i može da dobije predložene scenarije“, kaže on.
Radulović pritom naglašava da vještačka inteligencija ne znači da mašina samostalno donosi odluke.
"Vještačka inteligencija ne donosi odluku na bojnom polju. Odluku donosi čovjek i pretpostavljena komanda. Vještačka inteligencija služi da vrši obradu, razmjenu i prenos podataka u realnom vremenu“, kaže Radulović.
Koliko Srbija zaista može da proizvede?
Petar Vojinović ukazuje na to da Srbija već ima određene kapacitete za razvoj i proizvodnju bespilotnih sistema.
"Mi imamo proizvodnju i u državnim i privatnim firmama. Tu je Vojnotehnički institut, postoje kompanije koje proizvode FPV dronove, kao što je Komarac, a postoje i privatne firme koje razvijaju sopstveni softver za kontrolu dronova.“, kaže urednik portala Tango Six.
Ipak, nivo domaće tehnologije razlikuje se od onoga što donosi saradnja sa velikim međunarodnim proizvođačima.
"Proizvodnja postoji, ali tehnologija nije toliko razvijena da bismo mogli da napravimo sve što može jedna velika kompanija poput Elbita. Posebno je teško razviti veće bespilotne letjelice, poput Hermesa 900“, kaže Vojinović..
Hermes 900, objašnjava analitičr, predstavlja znatno kompleksniji sistem i prvenstveno je namijenjen izviđačkim zadacima.
"To je bespilotna letjelica koja leti na većim visinama i može da bude borbena, ali najvjerovatnije će, prema onome što za sada znamo, biti izviđačka. Jedna od njenih mogućnosti je kamera od 360 stepeni sa velikim optičkim mogućnostima. Ona može da vrši pasivno video-izviđanje, bez emitovanja signala, što otežava njeno otkrivanje“, dodaje Vojinović.
Takva letjelica mogla bi da bude dio šireg sistema digitalne armije, jer bi podatke sa terena mogla da prosljeđuje drugim jedinicama i komandnim strukturama.
Vojinović navodi da Srbija već ima relativno razvijenu bazu za proizvodnju i razvoj bespilotnih sistema, ali postoji prostor za dalje unapređenje.
"U Vojsci Srbije trenutno imamo veliki broj različitih tipova dronova, a određeni broj je i u razvoju. Imamo i domaće sisteme i one koji se nabavljaju iz inostranstva“, smatra on.