ADVERTISEMENT

Javnost je šokiralo hapšenje bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta, Vesne Bratić, nakon kojeg je uslijedilo i privođenje bivšeg direktora Uprave za imovinu, Blaža Šaranovića. Ovi događaji dolaze u trenutku kada se javnost već bavi slučajem bjekstva osuđenih lica iz visoke korupcije, što dodatno pritiska crnogorsko pravosuđe koje ima "pune ruke posla" ovih dana.

Bivši direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović, uhapšen je zbog sumnje na zloupotrebu službenog položaja u vezi sa izgradnjom zgrade MONSTAT-a, državne agencije za statistiku. Stojanović objašnjava da je zgrada plaćena nevjerovatnih devet miliona evra, ali da "zbog tehničkih uslova nikada nije useljena".

Građanski aktivista Dževdet Pepić, komentarišući aktuelna dešavanja, kaže da je Crnu Goru zahvatila "neka vrsta euforije" oko hapšenja. Iako podržava privođenje odgovornih, ističe da hapšenja ne bi trebalo da prati tolika pompa i senzacionalizam.

"Da li se ljudi trebaju privoditi, da li se trebaju hapsiti - da, ali mislim da ne bi trebalo da ih prati tolika pompa i toliki senzacionalizam koji je primjetan prilikom jučerašnjih hapšenja", ističe on u razgovoru za Euronews Srbija.

Hapšenje bivše ministarke Vesne Bratić izazvalo je možda i najveću pažnju. Pepić potvrđuje da je to "stvarno izazvalo veliku pažnju kod građana Crne Gore". Ipak, postavlja se pitanje načina privođenja.

"Da li je način kako je privođena i kako je to, da li je trebalo postaviti lisice na ruke jednoj ženi koja je i profesor univerziteta, sada je to drugo pitanje", kaže Pepić.

Iako njeno privođenje nije bilo neočekivano s obzirom na optužbe, Pepić dodaje da ga je "bilo veće iznenađenje kada je ona izabrana bila za ministarku".

Bratić se tereti, između ostalog, zbog razrješenja 140 direktora škola, što je potez koji je DRI (Državna revizorska institucija) kritikovala. Pepić prepoznaje političku pozadinu te odluke, navodeći da su "politička imenovanja direktora praktično i od 30. avgusta postala isključivo politički čin".

Upitna je i odluka o zadržavanju od 72 sata. Pepić to komentariše kao "moguću mjeru opreznosti" koja proizilazi iz ranijih slučajeva bjekstva osuđenih, poput Miloša Medenice i bivše tužiteljke Lidije Mitrović.

"Crna Gora ako je po nečemu poznata, onda je poznata po ljudima koji su pobjegli iz Crne Gore i praktično se rugajući primjeni prava i pravde", ističe Pepić.

On naglašava da je crnogorski bezbjednosni sektor "na velikim mukama", ne toliko zbog lošeg rada, koliko zbog "potpunog političkog dirigovanja". Posebno ga brine pojava da su i tajna i javna policija praktično dodijeljene u sferu uticaja određenih političkih partija, prije svega pokreta Evropa sad (PES). On jasno poručuje da bi "bezbjednosni sektor stvarno trebalo da vode bezbjednjaci, a ne političari". Moguće je da ova hapšenja služe i kao pokušaj skretanja pažnje sa propusta u bjekstvu visokopozicioniranih optuženih. Sistem je, kako smatra Pepić, "potpuno zakazao" po tim pitanjima.

Na pitanje o budućim hapšenjima, Pepić odgovara potvrdno, ali uz bitnu ogradu:

"Ja sam čovjek koji se nikad ne likuje nad hapšenjima, naravno da svako treba da odgovara za svoje činjenje, a bogami i nečinjenje"

Istovremeno, kritikuje pretjeranu pompu i miješanje političara u rad pravosuđa.

"Mislim da ne treba tolika pompa oko hapšenja i naročito ono što ne treba, da nam političari najavljuju i likuju nad hapšenjima", zaključuje.