Analizirajući najnovije poteze Washingtona na Balkanu, bivši američki ambasador u BiH Michael Murphy osvrnuo se na službene podatke koji su upućeni najvišem zakonodavnom tijelu Sjedinjenih Američkih Država. On je detaljno prokomentarisao pozadinu pregovora i problematične formulacije u službenim dokumentima:
"Jučer je američka administracija podnijela izvještaj Kongresu o politici prema Zapadnom Balkanu. Kratki izvještaj sadržavao je nekoliko navoda o BiH. Administracija tvrdi da ostaje posvećena Dejtonskom mirovnom sporazumu i teritorijalnom integritetu BiH. Također navodi da je riješila 'najakutniju krizu' u BiH od rata, uz očuvanje 'pravne kohezije' BiH, što je prilično neobičan izbor riječi. To se odnosi na dogovor administracije iz 2025. godine s gospodinom Dodikom (odnosno ukidanje američkih sankcija protiv njega, kao i uklanjanje visokog predstavnika, zauzvrat za ukidanje dijela, ali ne i svih anti-dejtonskih zakona RS-a i ostavku gospodina Dodika na mjesto predsjednika RS-a)", napisao je Murphy.
Prema njegovoj ocjeni, ovakav diplomatski manevar pokazao se potpuno kontraproduktivnim za zvanični Washington, posebno ako se uzmu u obzir deklarisani ciljevi o suzbijanju destabilizirajućih faktora i etničkih tenzija u regiji.
Murphy u nastavku upozorava na opasnost od ignorisanja zapaljive retorike i pogrešnog tumačenja historijskog konteksta američkog angažmana:
"Dodik her etnonacionalizam i dalje je najdestabilizirajuća sila u BiH, a on i dalje vrlo otvoreno govori o svom cilju, nezavisnosti RS-a. Za promociju te ideje plaća lobiste u Washingtonu. Nije potrebno mnogo istraživanja da bi se utvrdilo kako Dodik i dalje širi niz lažnih historijskih, političkih i pravnih narativa. Naravno, uvijek možete odlučiti da ne gledate. Administracija tvrdi da ohrabruje 'aktere da izbjegavaju destabilizirajuće i podjele izazivajuće poteze', ali teško je pronaći mnogo dokaza za to. Retorika ima posljedice i, poput ranih znakova raka, opasno ju je ignorisati. Administracija ignorisanje problema predstavlja kao kraj ere 'izgradnje nacije', ali za Sjedinjene Američke Države ta era završila je prije mnogo godina, dolaskom Obamine administracije. Trenutna administracija miješa, možda i namjerno, ranije američke napore da očuvaju Dejtonski sporazum i teritorijalni integritet BiH s 'izgradnjom nacije'. To nisu iste stvari, a ovo prvo je ključno za suzbijanje etnonacionalista koji prijete stabilnosti BiH", poručio je Murphy.
Iz trenutne situacije na terenu jasno proizilazi zaključak da je popustljiva politika prema lideru SNSD-a donijela samo prividni mir. Murphy ističe da je teško izbjeći zaključak da je Dodik dobio ukidanje sankcija i druge ustupke, a zatim se odmah vratio podrivanju Dejtonskog sporazuma, BiH i institucija BiH koje su neophodne za očuvanje stabilnosti za koju administracija tvrdi da joj je cilj, te koja je potrebna da bi njen komercijalni program u BiH uspio.
Osvrćući se na glasanje u Ujedinjenim nacijama i zakulisne razgovore domaćih političara, Murphy je iznio ozbiljne sumnje u stvarnu odlučnost trenutne američke strategije, ali i šokantne detalje iz ranijih pregovora sa liderom SDA:
"Dodik i drugi etnonacionalistički akteri sada djeluju još ohrabrenije, pa samim tim i spremnije da izazovu novu krizu. To nije rješavanje 'najakutnije krize' u BiH od rata. Američka intervencija u Vijeću sigurnosti UN-a 12. maja sugeriše da posvećenost administracije teritorijalnom integritetu BiH nije baš onako čvrsta kako se navodi u izvještaju Kongresu. Izvještaj je objavljen nakon te intervencije, ali iskustvo sugeriše da je napisan prije nje te da su oni koji oblikuju politiku prema BiH utjecali na to šta će, a šta neće biti rečeno u UN-u. Etnonacionalistički politički lideri u BiH to su bez sumnje pozdravili, možda čak i gospodin Izetbegović, koji je tokom pregovora o ustavnoj reformi 2021-2022. američkim zvaničnicima rekao da bi mogao živjeti s podjelom BiH jer bi njegov dio bio veličine Slovenije. Možda je isto signalizirao i trenutnoj administraciji", otkrio je Murphy.
Na koncu, analiza poslanog izvještaja ne ostavlja mnogo prostora za optimizam. Murphy zaključuje da izvještaj u najboljem slučaju sugeriše da je američka politika prema BiH zbrkana, ali i da postoje zabrinjavajući nagovještaji o tome šta je Washington spreman tolerisati te da izvještaj nije učinio ništa da otkloni te sumnje.