Na današnjoj ceremoniji obilježavanja Dana sjećanja na sve stradale i progonjene tokom oružane akcije “Oluja”, koja se večeras održava u Sremskim Karlovcima, žrtve progona podijelile su potresne priče te se prisjetile najmilijih ubijenih tokom zbivanja.
ADVERTISEMENT
Pod nazivom "Oluja je pogrom - pamtimo zauvijek", Republika Srpska i Srbija u Sremskim Karlovcima obiljeli su 30 godina od stradanja Srba u akciji hrvatske vojske i policije.
Žrtve progona podijelile su potresne priče te se prisjetile najmilijih ubijenih tokom zbivanja.
Boro Ostojić iz Kostajnice prenio je kako se sudbina njegove porodice ponovila kao 1941:
"Pomaže Bog, draga braćo i sestre. Ja sam Boro Ostojić iz Kostajnice. U koloni sam došao u Srbiju. Danas živim u Beogradu sa suprugom i četvero djece. Ovo je kuća koju je hrvatska vojska spalila – najprije su opljačkali, zatim spalili do temelja. Ista sudbina se dogodila i 1941. godine, 'ustaše' su zaklale mog djeda pred očima njegove djece. Moj otac i dan-danas živi sa slikom 'ustaše' koji kleči na njegovim grudima i prereže mu grlo. Zamislite te djevojčice koje su čitav život živjele s tom slikom… Veliki pozdrav, hvala vam.“
Stojanka Vladić Ignjatović govorila je o ocu Stojanu, koji je poginuo braneći porodicu i komšije:
"Stojim pred vama sa slikama iz djetinjstva i kućom koju smo morali napustiti u avgustu 1995. – od koje je ostao samo ključ. To nas Krajišnike neće pokolebati da volimo svoju Krajinu, čuvamo tradiciju i prenosimo istinu mlađim generacijama. Ja sam Stojanka, došla sam u koloni sa majkom iz „Oluje“. Na slici je moj otac Stojan, ubijen 1991. godine. U našoj porodici bilo je još tragedija – u jednom danu smo izgubili dvije rođene sestre. Deda i baka, slomljeni bolom, odlučili su ostati sa grobovima svoje djece. Kuću su im zapalili; baka je umrla tih dana. Ne znam ni tačan datum. Deda je živio još par godina, nadajući se da ću doći... ali se nismo sreli, razmijenili samo dva pisma preko dobrih ljudi.“
Nada Bodiroga govorila je o roditeljima koji su živi bačeni u vatru:
"Ja nisam došla iz kolone „Oluje“. Traganje za roditeljima trajalo je 30 godina. Moji roditelji, Teodor i Danica Samardžija, nestali su 7. avgusta 1995. Nisu pošli u koloni – vjerovali su hrvatskoj vlasti da je sigurno ostati. Vratili su se na prag kuće, hrvatska vojska je ušla u selo Slavsko Polje, zapalila sve i bacila ih žive u vatru. Godine 1941. njihovi očevi su zaklani u glinskoj crkvi.“
Jelena Hrvačević podijelila je sjećanje iz 1995.:
"Svoj dom u Kninu i Dinari nosim u srcu. Kako kaže moj otac, na tu škrtu krašku zemlju moje je srce ponosno. Da nikad ne zaboravimo Krajinu, mržnju koja nas je proterala, beznađe i strah u koloni, dok smo spas tražili u jedino slobodnoj Srbiji. Budila nas je granata 4. avgusta u Kninu; moj otac je bio na ratištu, a majka, baka i strina nisu slutile šta ih čeka. Imala sam sedam godina... Jutro pred nama otkrilo je nepreglednu kolonu; ljudi umirali, sahranjivali se kraj puta. Bombardovali su nas. Prolazili smo pored zapaljenog kamiona u kojem je poginulo petoro male djece. Kad smo stigli u Srbiju – sloboda. Majka je bila trudna; beba nije preživjela. Deda je došao nakon 44 dana, pisali smo pisma... umro je na Božić. Susrela sam supruga slične sudbine i otišla u Ameriku, ali nisam mogla bez Srbije.“
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na obilježavanju se zahvalio Krajišnicima na svemu što su podarili Srbiji.
"Hvala na ljubavi koju ste podarili svojoj Srbiji. Ogromno je krajiško srce, a u njemu ljubavi najviše prema Srbiji. Hvala što doprinosite napretku Srbije, što dajete svoju djecu Srbiji i što je volite i što ste je voljeli više od svojih domova, jer ste htjeli sa svojim narodom da živite. Izvinite što vas nismo dočekali kako priliči," kazao je Vučić, prenosi RTRS.
Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik poručio je sa obilježavanja da nije došlo do obilježavanja ovog pogroma, on bi se ponovio i poručio da ne želi oprostiti srpsko stradanje, ali da Krajišnici koji su ovo preživjeli daju snagu srpskom narodu.
Akcija "Oluja" počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.
Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla zastavu Hrvatske, dok su kolone izbjeglica preko RS krenule ka Srbiji.
Prema podacima "Veritasa", tokom "Oluje" protjerano je više od 220.000 Srba, a a na evidenciji su imena 1.903 poginulih i nestalih Srba iz akcije i poslije nje, od kojih je 1.247 civila ili 66 odsto, a oko tri četvrtine bili su stariji od 60 godina.