ADVERTISEMENT

Time je Slovenija postala peta država u Evropi, a jedina među bivšim jugoslovenskim republikama u kojoj pacijenti čije je „zdravstveno stanje nepodnošljivo" imaju pravo da okončaju život.

Da bi eutanazija bila odobrena, prethodno sve mogućnosti medicinskog liječenja moraju da budu iscrpljene, piše u usvojenom zakonu.

Pravo na eutanaziju ne može da se koristi u slučajevima kada je stanje pacijenta nepodnošljivo, a posljedica je mentalnih oboljenja,

Prije Slovenije, ovakav zakon su u Evropi donijele Španija, Belgija, Luksemburg i Holandija, a u svijetu je eutanazija legalizovana još u Kanadi i Kolumbiji.

Zakon o legalizaciji eutanazije je 18. jula podržalo 50 poslanika slovenačkog parlamenta, protiv je bilo 34, dok je troje bilo uzdržano.

Njime je predviđeno da pravo na eutanaziju može da se primijeni kada ljekarski tretmani ne pomažu u oporavku ili ne poboljšavaju vrlo teško stanje pacijenata.

„Bilo bi pogrešno da medicina liši ljude prava da umru ako to žele i ako im ne može pomoći", izjavila je Tereza Novak iz vladajućeg Pokreta za slobodu, koji je podržao predlog zakona.

Iz konzervativne Slovenačke demokratske stranke (SDS), pak, tvrde da se ovim „otvaraju vrata kulturi smrti, da se gubi ljudsko dostojanstvo i da se umanjuju i vrijednosti života, posebno najranjivijih."

Pomoć njegovatelja pri umiranju na zahtjev pacijenata nije dozvoljena zakonom, iako je više od 55 ljudi podržalo pravo na potpomognutu smrt na referendumu 2024. godine.

To pravo je zakonski regulisano 2024. u Velikoj Britaniji, a ista regulativa prethodno je usvojena u Švajcarskoj, Austriji.

Francuski poslanici su u maju 2025. glasali da se određenim pacijentima u odmaklim fazama terminalnih bolesti dozvoli pomoć pri umiranju.

Kontroverzno pitanje

Legalizovanje eutanazije je i dalje jedna od najkontroverznijih pravnih tema širom svijeta.

Samo je nekoliko država zakonski regulisala ovo pitanje.

Italijanski vrhovni sud je 2019. donio presudu da eutanazija nije krivično djelo ukoliko pacijent želi da okonča život zbog neizdržive patnje.

U Srbiji zakon predviđa kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora za one koji teško oboljele punoljetne ljude, na njihov ozbiljan i izričit zahtjev, iz samilosti liše života.

„U srpskim propisima nema mogućnosti da bilo koji oblik eutanazije bude prihvaćen, jer se tretira kao krivično djelo", objasnila je ranije Marina Mijatović, stručnjakinja za medicinsko pravo za BBC na srpskom.

Prije deset godina, u Srbiji je predstavljen nacrt Građanskog zakonika kojm je predviđeno pravo na dostojanstvenu smrt.

„Pravo na eutanaziju, kao pravo fizičkog lica na saglasni, dobrovoljni i dostojanstveni prekid života, može se izuzetno ostvariti, ako se ispune propisani humani, psiho-socijalni i medicinski uslovi", piše u dokumentu.

Međutim, mišljenja su podijeljena i usvajanju zakona protivili su se članovi Ljekarske komore i Srpskog lekarskog društva, navodeći da je eutanazija neetična i da se kosi sa Hipokratovom zakletvom.

Protiv legalizovanja eutanazije i Srpska pravoslavna crkva (SPC).

I u Hrvatskoj je predviđena kazna do tri godine zatvora za one koji teško oboljelim ljudima pomognu u lišavanju života.

Šta je eutanazija?

Izraz je prvi put upotrebljen u 17. vijeku.

Francis Bacon, britanski filozof je tim terminom opisao laku, srećnu smrt, gdje je „ljekar odgovoran da ublaži tjelesne patnje".

Postoje dva tipa eutanazije: aktivna i pasivna.

Tokom aktivne, obučeni i licencirani ljudi pacijentima daju određenu supstancu kako bi preminuli, a on unapred dobrovoljno traži da se ovaj postupak sprovede.

Pasivna eutanazija se primjenjuje kada ljekar ili članovi porodice odluče da isključe aparate koji pacijenta održavaju u životu ili da prekinu davanje vode, infuzije ili terapije, piše BBC na srpskom.