Jedan od najstarijih gradova Portugala, ujedno i grad po kojem je nazvana država. Porto. Odmah nakon Lisabona po veličini, mnogo ispred drugih po bogatstvu kulturno istorijskih znamenitosti, događaja, ljudi.
ADVERTISEMENT
Grad je značajan u okvirima Iberijskog poluostrva i šire.
Četvrt Ribeira, s malim i strmim ulicama, dobar noćni život, ali i mostovi, crkve.
Dom Luis I najpoznatiji je most u gradu. Povezuje dvije obale rijeke Douro i povezuje vinske podrume sa portugalskim starim dijelom grada Ribeira.
Tu su najpoznatije znamenitosti: Crkva Sv. Franje (Sao Francisco), Palata berze (Palacio da Bolsa), ali i Katedrala Porta. Ona je glavna vjerska građevina u gradu, dekorisana tradicionalnim Azulejo pločicama. Katedrala se nalazi na trgu na kojem su nekada vješani kriminalci grada. Najviša je tačka u gradu, pa sa trga možete vidjeti cijeli grad, rijeku Douro i obalu s vinarijama.
U Portu ne propustite ni glavnu željezničku stanicu Sao Bento. Umjetnička nota objekta nevjerovatna je, sa 20.000 pločica oslikan je prolaz, a sve sa simbolima istorijskih bitaka, događaja i ličnosti starog Portugala.
Portugal ima i svoje ponosne, ali i mračne strane istorije. Poznati trgovci i morepolovci ujedno su bili i robovlasnici.
U Palati Vojvode od Bregance u Gimaraesu saznajemo više detalja:
"Ovdje možemo vidjeti dijelove iz cijelog svijeta, od Brazila do Japana, svuda gdje su Portugalci išli. Naprimjer ovi divni tepisi su iz Persije, Iz Irana. Vaze iz Indije, Kine. Ova tapiserija je savršena ako želimo pričati kako su Portugalci promijenili svijet. Vidi se kako su uticali na globalne informacije. Jedan od prvih kompasa u Maroku, do kraja 15. vijeka slabo ko je u Evropi znao kako izgledaju gradovi u Maroku. To su neke dobre stvari, imamo i loše. Recimo Portugalci su, kao i Španci zaslužni za globalizaciju bolesti, to je poznato, ali postoji i tema koju ne smijemao zaboraviti, a to je pitanje ropstva. Kada su Portugalci 'ušli u biznis', robova je bilo na svim kontinentima, ali Portugalci su uveli globalnu trgovinu. Recimo Afrikance trgovali u Aziju, te robove iz Azije u Brazil", priča turistički vodič Carlos Carvalho.
Kraljevske palate u Portugalu tada nisu imali više od tri, četiri kamina, Vojvodina je imala 39 dimnjaka, 200 prozora, a i nešto što je preteča današnjih toaleta.
Druga vojvodina žena bila je Constança de Noronha. Udala se sa 16 godina, a umnogome oblikovala kulturni i socijalni život tog doba.
"Vojvoda je već bio ženjen, imao je 43 godine tada, a njegova nova žena je tek imala 16. To vam zvuči čudno, ali imajte na umu vrijeme. Kada bi neko tada imao 40 smatrao se starim, a onaj ko je imao 16 odraslim. Ovo je bio brak između starca i odrasle osobe. Sjetite se Donalda Trumpa. Ovo je bio politički brak tada", pojašnjava Carvalho.
U srednjem vijeku muž i žena često nisu spavali u istoj sobi, naročito u plemstvu i na dvoru što zbog protokola, što zbog sklapanja političkih brakova. Jedan od razloga bio je i zdravstvene prirode:
- Različite sobe su smanjivale rizik od bolesti
- Plemići su se plašili trovanja ili atentata
Postojala je posebna „bračna soba“ ili je vojvoda dolazio u posjetu vojvotkinji, uglavnom kada se očekivalo začeće.
Zanimljivo je da u 14. i 15. vijeku (u vrijeme vojvode od Braganse) dužina kreveta je bila tek oko 150–160 cm, a ljudi nisu spavali potpuno ispruženi zbog straha od smrti, gušenja.
Krov je pravljen od obrnutog broda, od escajga je postojao nož koji se koristio i za ratovanje, lov i hranu.
Zanimljivo je da je diktator Salazar ovu palatu dao nadograditi u 20. vijeku.
Htio je izgraditi prostorije za službene državne posjete, a promjene nam u muzeju objašanjava Jose.
"Vidite drugačije kamenje ovdje, to je to poslije Salazara, kada je mislio da će izgraditi palatu da bude simbol moći i države Portugal. Salazar je jedna od najpoznatijih osoba, po dobru ili lošem. Imamo i umjetnike koji su poznati i iz ovog kraja", ističe Jose Pedro, turistički vodič.
No, António de Oliveira Salazar jedna je od poznatijih istorijskih ličnosti Portugala
.
Diktator i najvažnija politička figura u 20. vijeku. Po struci ekonomista, po prirodi povučen, asketski tip, sklon cenzuri, zabranjivao je opoziciju i formirao tajnu policiju. Odbijao je da se odrekne portugalskih kolonija (Angola, Mozambik, Gvineja) što je dovelo do dugih i krvavih kolonijalnih ratova 1960-ih. 1968. godine je doživio moždani udar, a zanimljivo, godinama mu nisu rekli da više nije na vlasti — živio je misleći da još vlada.
Druga poznata osoba, umjetnik je José de Guimarães rođen kao José Maria Fernandes Marques 25. studenog 1939. u Guimarãesu. Danas se po njemu zove Međunarodni centar za kulturu i umjetnost u ovom gradu.
Boravak u Angoli između sedamdesetih godina, gdje je služio kao vojni inženjer, oblikovao je njegov rad. Istraživao je afričku kulturu, umjetnost i rituale, što je rezultiralo stvaranjem “afričkog alfabeta”, niza simboličkih oblika koji su postali temelj njegovog vizualnog jezika. Dio radova nosi i erotski neobičan naboj, a poznate su i njegove maske.
"Sakupljao je i maske, zadnja je pronađena prošle godine, ali nije izložena. Dio je u muzeju, a dio ne", kaže vodič Pedro.
No, i pored umjetnika, vojvoda, kraljeva, trgovaca robljem, pa čak i diktatora, ako danas pitate ko je najpoznatiji Portugalac, svi će vam reći da je to fudbaler Cristiano Ronaldo.