Put koji vodi ka Martin Brodu, malom selu u srcu Nacionalnog parka "Una"... Autentično selo, bogate istorije. Ovo mjesto nosi epitet jedno od najljepših sela u Bosni i Hercegovini.
ADVERTISEMENT
Okružen netaknutom prirodom i vrletima, nudi jedinstveno iskustvo turistima iz cijelog svijeta. Zbog nesretne ljubavi dvoje mladih ljudi ovo mjesto je dobilo naziv Martin Brod. Istorijski podaci govore da je naselje poniklo iz srednjovjekovnog grada koji je podignut krajem XIV ili početkom XV vijeka na ušću Unca u Unu.
"Kada upućujemo grupe u Martin Brod onda obično kažemo da je to mjesto gdje Snjeguljica spava, odnosno mjesto koje smo odlučili ostaviti za zadnju lokaciju u razgledanju bosanske Krajine jer je to zbilja mjesto u kojem se možemo dobro odmoriti. Možda ću biti malo sugestivan ali ću reći, da je to, možda, mjesto koje je Bog ostavio iza sebe jer je nastalo na mjestu gdje se spajaju dvije rijeke i gdje je navodno, prema legendi, jedna djevojka koja se zvala Marta htjela preplivati odnosno preći na drugu obalu, pa se ta stvarna prirodna igra pomiješala sa nekom legendarnom ljudskom pričom i stvorila Martin Brod kao jednu od najljepših lokacija", priča Asmir Piralić, turistički vodič.
Zvuk vode vodi nas ka središtu samog sela - Milančetovom buku. Na ovoj lokaciji smješten je najveći kompleks slapova u Nacionalnom parku "Una".
Kristalno čistu rijeku Unu ovdje krase sedrene barijere koje stvaraju slapove, riječne otoke ili ade, kaskade kao i bukove. Značaj martinbrodskih slapova ali i samog sela je velika, ne samo za ovaj dio zemlje već čitavu Bosnu i Hercegovinu, kažu iz Nacionalnog parka "Una".
"Uistinu se radi o prirodnom blagu, a onda i rekao sam kulturnom naslijeđu, ljudima, hrani, gostoljubivosti svih njih koji koji tamo žive. Ako bih poredio, Martin Brod je jedan od onih najljepših dijelova Nacionalnog parka, postoje još neki dijelovi poput Veliki i Mali Cvjetnić koji je još uvijek djelimično neistražen. Mi smo u NP prije svega zaduženi da ne dozvolimo da se toj prirodi išta loše tamo uradi, da nastavimo s tim balansom čovjeka i prirode i naravno da uradimo sve što je potrebno u smislu infrastrukture da ona bude dostupna i da ljudi iz cijelog svijeta, prije svega, naši ljudi odavde ali i iz regiona, Evrope i svijeta, mogu doći u Martin Brod da se uvjere ono o čemu govorimo", navodi Alen Zulić, direktor Nacionalnog parka "Una".
Oaza je ovo mira ali za sva čula, ne pušta vas da napustite lokaciju dok ne napravite one vječne uspomene.
Ekološka veš mašina
Tik uz Milančetov buk nalazi se hiking staza poznata pod nazivom "Martina staza", koja vodi ka samom vrhu sela ali imanja porodice Reljić koja je čuvar istorije ovog dijela zemlje. Do početka 20.vijeka na ovom lokalitetu postojale su desetine mlinova kao i bučnica. Jedan takav nalazi se i na imanju porodice Reljić gdje smještena i bučnica, prirodna veš mašina stara više od 300 godina. Naš domaćin Dragan Reljić, pokazuje kako se upravlja ovom mašinom.
"Namijenjena je za pranje tih velikih stvari, nekada su to bili pokrivači koji su se zvali binci. Pošto binaca više nema, sada se peru deke, jorgani, pokrivači, prekrivači", kaže nam mještanin Dragan Reljić.
Naziv ekološka dobila je jer veš pere bez detrdženta i hemikalija, samo uz pomoć jakog pritiska vode.
Ekološka veš mašina je jedna od četiri koje su opstale na ovom području. Nekada su ljudi upravo na ovim mjestima prali veš ali i kabaste predmete.
Porodica Reljić imanje je podredila turistima, a kojih je, kako kažu, svake godine sve više i više. Danas najviše cijene autentičnost, a koja je ovdje sveprisutna. Prve reakcije uvijek su posebne....
"Prvo ostanu bez daha, zato što je sve veoma lijepo i prirodno, netaknuto je. Onako kako je od Boga je, znači, nije ništa dirnuto. Malo je mjesta na cijelom svijetu koji imaju ovakvu ljepotu kao što mi imamo naše selo. Čuje se moje pitanje, odakle turisti najviše posjećuju konkretno ovaj dio Martin Broda? Najviše Ex Yu, bivša Jugoslavija, naše republike ove, dosta Evropljana i dijelovi arapskih zemalja", ističe Reljić.
Pored bučnice nalazi se i stari mlin za mljevenje žita, čija unutrašnjost podsjeća na prošla vremena.
"Martin Brod ne nudi onoliko koliko bi mogao da nudi"
Draganov otac Dušan, napunio je 85 godina, inženjer je u penziji. Pitali smo ga, kako je danas živjeti na selu?
"Fino je živjeti na selu kada bi selo bilo opskrbljeno kao što je bilo nekada. Mi u Martin Brodu nemamo prodavnice prije svega, kruh ne dolazi, nemaš ništa da kupiš. Najbliža prodavnica je u Kulen Vakufu ili Drvaru. Tako da smo mi presuđeni sami sebi. Uglavnom, što se tiče ljepote, mira, što se tiče gostiju i Nacionalnog parka, posjećenost je velika, ali Martin Brod ne nudi onoliko koliko bi mogao da nudi. On ima svoje prirodne ljepote, ali treba ponuditi još nešto više i neki brend imati po čemu bi se Martin Brod znao, ne samo po prirodnim ljepotama", navodi mještanin Dušan Reljić
Međutim, dolaskom hladnijih dana, ovo selo izgleda potpuno pusto, u kojem živi tek 50tak stanovnika. Dušan se često prisjeća kako je bilo u prošlosti.
"Nekada je ovdje u Martin Brodu bilo preko stotinu djece u školama, međutim, tad je radila Željeznica, autobus je išao za Drvar i vraćao se, ljudi su radili u Drvaru, radili u Bihaću, veliki dio je radio u Martin Brodu ovdje na Željeznici, koji je bio zaposlen na pruzi na održavanju. Međutim, toga više nema, tako da je sada martin Brod spao na penzionere", priča nam dalje Dušan.
Dva učenika u osnovnoj školi
Imanje Reljića veliko i prostrano. Tik uz ogradu smještana je i osnovna škola.
Vrata ove osnovne, devetogodišnje područne škole u Martin Brodu su zatvorena. Nismo nikoga zatekli. Nekada je ovu školu, odnosno prije rata pohađalo stotine djece, danas samo dva učenika.
Dušan je našu ekipu ispratio kako i dolikuje u ovom kraju - domaćinski. I pored svih nedostataka, mještani se ne žele, jer uprkos svemu kažu, život na selu je najljepši. Često znaju reći da pored prirode, ono što krasi ovaj kraj, jesu ljudi. Bez obzira na godine, ovi mještani imaju osmijeh za svakoga.
Martin Brod je poznat i po vjerskom turizmu. U samom središtu nalazi se manastir Rmanj, duhovni centar pravoslavne vjere kroz vijekove. Mjesto gdje se vjernici okupljaju gotov 600 godina. Pripada Bihaćko-petrovačkoj eparhiji dok je proglašen i za nacionalni spomenik BiH. Prema predanjima, zadužbina je Katarine Branković, koja je poznata kao kćerka srpskog despota Đurđa Brankovića. U manastiru se nalazi i dio njenih moštiju. Vjeruje se da manastir posjeduje čudotvorne moći, a koje su kako se prenosi povezane s ikonom Presvete Bogorodice koja se čuva u manastiru. Tokom istorije, manastir je više puta stradao ali se kroz vijekove i obnavljao. Manastir Rmanj mjesto je molitve, duhovnog mira ali i očuvanja nacionalnog identiteta kroz vijekove.