Mjesto gdje mašta postaje zbilja, a dobro uvijek pobjeđuje- Dječije pozorište RS već sedam decenija je hram kulture za najmlađe sugrađane u Banjaluci. U tom periodu, rasli su i sazrijevali kao i njihova publika, ali i zadržali onaj razigrani duh svojstven upravo djeci. Pored glumaca, neizostavan dio istorije ovog pozorišta, su i raznovrsne lutke koje se mogu pogledati u njihovom Muzeju lutaka.
ADVERTISEMENT
Najpoznatija kapica i djevojčica u svijetu bajki- svakako to je Crvenkapica. Kako jednu od najpopularnijih priča dočarati u novom svjetlu? Posao je to talentovanih lutkara.
Vasko Joradnov, danas je glavni majstor za rekvizite i vodeći lutkar u DP RS. Od seljaka, do bikova i kokošaka, Jordanov je “otac” bezbroj likova.
„Radio sam vjerovatno više od dvadeset predstava. Ako sam za svaku napravio samo nekoliko komada, to znači da sam napravio više od stotinu predmeta. Lutke, rekvizite, čaše, poslužavnike, razne stvari. Šešire i tako dalje“, objašnjava Jordanov.
Svaka predstva je novi izazov i novo iskustvo u izradi lutaka. Upravo je to najljepše što ovaj posao nudi, kaže Jordanov. A najzanimljivija do sada mu je bila izrada bikova.
Dječije pozorište RS posjeduje više od dvije stotine lutaka iz cijele Evrope. Najstarije imaju više od 40 godina. Sve one se čuvaju u pozorišnom Muzeju lutaka.
“Nama uglavnom dolaze lutke iz eminetnih centara lutkarstva, od poznatih lutkara. iz Varšave, Berlina, Praga. Kada dobijemo lutke, postavljamo predstavu, a nakon toga one odlaze u muzej. Neke lutke se i danas koriste u predstavama, ali su istovremeno i deo postavke muzeja”, kaže scenografkinja Berina Šuščević.
Nakon sedam decenija tradicije, čarolija banjalučkog Dječijeg pozorišta i dalje živi.
Mnogi od onih koji posećuju pozorište i muzej sa svojom djecom i unucima, i sami su ovdje gledali predstave dok su bili mali.
“Došla sam da vidim predstavu "Crvenkapica" sa unukom. Jedna od prekrasnih uspomena mi je, kako je, čini mi se, moj sin juče imao sedam- osam godina, a to je bilo prije 25, 30 godina", govori Nataša Tomić.
„Sada je sve mnogo modernije, drugačije, ali meni je, kao roditelju mnogo zanimljivije da gledam moje dijete kako upoznaje neke stare priče koje svi dobro znamo. Uči, gleda naše glumce”, kaže majka Dragana Lovrenović.
Ni moderne tehnologije nisu uspjele da zasjene magiju pozorišne scene, vesele glumce i čarobne lutke. Djeca u Banjaluci i danas sa jednakim žarom aplaudiraju dok gledaju neke od najstarijih bajki svijeta.