ADVERTISEMENT

U potrazi za odgovorom došlo se do spoznaje da Bosna i Hercegovina nema carinske laboratorije u kojima se prilikom uvoza može detektovati prisustvo smrtonosnih otrova poput žive, olova, dioksina i furana.

Bosna i Hercegovina prošle godine uvezla je 64 hiljade tona otpada, a u prvih pet mjeseci ove godine 22 hiljade tona. Otpad je u BiH uvezen pod tarifom gradskog otpada, kaže federalni zastupnik Almedin Aliefendić, koji je i pokrenuo ovo pitanje i tražio podatke o uvozu od Uprave za indirektno oporezivanje.

“Ovdje nam pokušavaju predstaviti SRF kao alternativno gorivo, međutim sada nemamo nikakvih dilema, izvoze pod tarifnim brojem 38:25 pod kojim se vodi komunalni otpad. Tu nema više nikakvih dilema, nije to više nikakav SRF, već se radi o komunalnom otpadu”, rekao je Almedin Aliefendić, zastupnik u Parlamentu FBiH.

Aliefendić navodi kako se uvezeni otpad spaljuje u cementarama u Federaciji BiH. Zato je, kaže, podnio zahtjev Ministarstvu okoliša za hitnu obustavu uvoza i spaljivanja komunalnog otpada.

U Cementari Lukavac za Euronews su kazali da ne koriste komunalni otpad, već gorivo iz otpada. Tvrde da je riječ o strogo selektiranom i mehanički obrađenom neopasnom otpadu koji ispunjava rigorozne standarde EU. Kažu i da su prošle godine vratili tri kamiona u kojima su utvrdili prisustvo žive.

“Ovdje je bitno da razbijemo tu jednu nedoumicu. Alternativno gorivo sadrži sve one elemente kao što su papir, karton, plastika i guma, dakle sve ono što ne može biti reciklirano i ponovo upotrijebljeno. Nema tu nikakvog prisustva hemijskih spojeva, opasnih spojeva, lijekova”, istakao je Jasmin Muminović, zamjenik rukovodioca proizvodnje u fabrici Lukavac Cement.

Da li se i kakav otpad spaljuje ili na drugi način tretira u Cementari Kakanj, nismo saznali jer na naš upit nije odgovoreno. Mještani obližnjih naselja ranije su se usprotivili davanju okolinske saglasnosti za spaljivanje guma u cementari. Tražili su odgovor šta se spaljuje i kakve posljedice mogu biti po stanovništvo. Do danas odgovora nema, kažu nam to u Nezavisnoj grupi građana "Za čist zrak".

“Bojim se da i lokalna zajednica i svi nivoi vlasti rade u interesu zagađivača, a ne rade u interesu građana i mislim da je to porazno. Postoje određene najave u Federalnom planu upravljanja otpadom da se radi spaljivanje u termoelektranama. Za sada je privremeno takva praksa obustavljena iz tehničkih razloga, ali postoje indicije da će ponovo pokušati”, rekla je Edina Dogdibegović, predstavnica NGG "Za čist zrak" Kakanj.

Prema mjerenjima zagađenja zraka, Kakanj je među najzagađenijim općinama u BiH. Ekološki aktivisti kažu da su zabrinuti za zdravlje stanovništva.

“Najveći broj onkoloških pacijenata dolazi iz Kaknja, to je zastrašujuća informacija. S druge strane, mi mjesecima u Kaknju pokušavamo da formiramo zdravstveni savjet koji nikako da profunkcioniše. Ja ne vidim ljude od struke koji bi dali neke mjere predostrožnosti, koji bi radili prevenciju”, kazala je Maksuma Topalović, direktorica nevladine organizacije “Alternative” Kakanj.

“Radi se ne o ekološkom projektu, nego o čistom biznisu. Taj komunalni otpad evropske zemlje plaćaju da se zbrine kod nas u cementarama, bilo u Lukavcu, bilo u Kaknju. Ljudi plaćaju da zbrinu svoj otpad, a tvornice cementa na tome ostvaruju ozbiljan profit. Radi se o jednom biznisu, a građani plaćaju svojim zdravljem”, navela je Dogdibegović.

Da li je otpad koji se uvozi opasan ili ne, možda bi moglo biti jasno već na granici da BiH ima za to opremljene carinske laboratorije. Iz službenih dokumenata proizilazi da domaće institucije nemaju mogućnost da analiziraju prisustvo najzagađenijih materija poput furana i dioksina te teških metala – žive, kadmija, arsena i olova. U međuvremenu, ekološki aktivisti iz Kaknja traže nezavisnu laboratorijsku analizu otpada i reviziju okolišnih dozvola za cementare u Lukavcu i Kaknju, koje ističu u novembru.