ADVERTISEMENT

Koji je cilj ovog skupa i zašto ste odabrali Banjaluku?

Prije svega, Institut Gold za nacionalnu strategiju je prvenstveno američka organizacija, takozvani think tank, ali mi smo međunarodne prirode u smislu toga ko nas predstavlja.

Pola naših saradnika su iz čitavog svijeta, većina njih je iz Evrope, dakle bivši poslanici u Evropskom parlamentu, bivši poslanici u njihovim zemljama. Vrlo sofisticirana profesionalna grupa. Tokom moje posljednje posjete ovdje, a inače sa drugim zemljama, iskoristili smo priliku da napravimo platformu i nekakvu povezanost sa jednim regionom Evrope, i jednostavno pronašli smo sjajnog partnera ovdje sa nekim od ljudi koje smo upoznali na prethodnom putovanju.

Nismo zamišljali da ćemo na kraju ovdje završiti, ali zbog toga što su nas jako lijepo prihvatili, rukovodstvo u Banjaluci i zajednica ovdje. Osjetili smo se dobrodošli i održavamo jedan skup na različite teme, od ekonomske bezbjednosti, međunarodne bezbjednosti, i razgovaraćemo o, naravno, o ratu, koji je u toku, i o nekim najrazličitijim odnosima, recimo, između Sjedinjenih Država i Evrope i drugim dijelovima Evrope. Nadam se, radujem se tim razgovorima. Stotinak ljudi će biti prisutno sutra, to je naš prvi skup koji održavamo, gdje mi kao Institut Gold to radimo u Evropi. Uvijek smo bili dio drugih grupa i organizacija, ali ovo je prvi put da mi organizujemo skup i ova veza sa nekim ljudima ovdje u Banjaluci nas raduje.

Koji će biti glavni zadaci koje će vaša kancelarija u Banjaluci obavljati?

Jedan od tih zadataka je praktično razgovor. Imamo tematske eksperte koji dolaze iz raznih dijelova svijeta, posebno iz Evrope, a i drugih, koji su članovi našeg instituta koji dolaze na skup: penzionisani ljudi iz vojske, iz obavještajnih službi, ali i ljudi koji su učestvovali u diplomatiji.

Tu su i ljudi, kao što sam rekao, iz Evrope, bivši evroposlanici i poslanici u njihovim zemljama. Ja se nadam da će jedan od ishoda biti, prije svega da učvrstimo ono što želimo da imamo u smislu odnosa sa ovim regionom.

I razgovaraćemo puno o regionu, i značaju regiona. Ja mislim da ljudi potcjenjuju region Balkana. Brojne su mogućnosti ovdje, i ja sam čovjek koji voli da istražuje dijelove svijeta kojima je potrebno pridati veću pažnju. I ovdje postoji ogroman potencijal sa svim različitim kulturama, sa istorijom koja je bogata ekonomskim razvojem i, naravno, bezbjednosnim odnosima koji su bitni. I to ne samo ovdje u Bosni i Hercegovini ili u Banjaluci, već i na međunarodnom planu.

Predsjednik Srbije Vučić je imao sjajnu posjetu Kini, i to puno toga govori o pažnji koju Kina pridaje ovom regionu. Kao Amerikanac, ja mislim da je to pametno, jer to otvara velike prilike, i to dobre stvari.

Mediji u Sarajevu opisuju ovaj skup kao događaj koji su organizovali, kako su rekli, Dodikovi lobisti, odnosno vi, lobista Milorada Dodika. Kako vi odgovarate na to?

Prije svega, oni me ne poznaju. Ja nisam lobista, to je pod jedan. Ja volim ljude koji žele da uspostave kontakte i da naprave dijalog na međunarodnom planu. U ovom trenutku vlada velika napetost i na kraju se vrlo često zatvaramo u sebe bez da pokušamo da razumijemo ko je sa druge strane. Što se tiče vaše publike u Sarajevu ili u Bosni i Hercegovini i Srbiji, oni me poznaju, znaju ono što sam ja izjavljivao i radio. Ja se toga ne stidim i ničega ne želim da se distanciram. Ali reći ću vam jedno: da bismo ostvarili veći stepen saradnje i mira, to radimo putem dijaloga i međusobnog razumijevanja. Sve te vijesti o tim nekakvim konfliktima, sukobima, to i o meni, jednostavno ti ljudi ne razumiju ko je Majkl Flin.

Oni tvrde da su vlasti Republike Srpske platile vama određene sume novca za lobiranje sa vaše strane?

Prvi put to čujem. Pokazaću bankovni račun. Ne plaća meni niko ništa. Ne radi se ovdje o novcu, to želim da poručim. Radi se o budućnosti ovog regiona, budućnosti Evrope, budućnosti Sjedinjenih Država, i radi se o tome na koji način ćemo živjeti u svijetu, gdje zemlje neće jedne druge hvatati za gušu i ratovati. Ja nisam protiv rata, ali sam protiv glupih ratova, i trenutno se vode razni glupi ratovi. Način da se to prebrodi, i ja to stalno, inače, govorim, ne donosi vojska te odnose. Ja sam bio u vojsci. Ne odlučujemo mi o ratu, već glupi političari donose takve odluke, političari koji ne mogu da se dogovore o nekim pitanjima, tako da oni odlučuju o ratu, a ne ljudi iz vojske, i to ljudi moraju da shvate. Te gluposti o lobiranju, o nekakvim odnosima, zaboravimo to. Moramo da krenemo da razmišljamo šire, strateški, da razmišljamo o budućnosti i kako možemo da imamo ogromne mogućnosti ovdje.

Kao što sam to vidio na nekim drugim našim skupovima, recimo u Sjedinjenim Američkim Državama, mi možemo da učvrstimo međusobne odnose. Ja bih volio da neki ljudi iz rukovodstva dođu, svi su pozvani. Inače, neki će doći, neki ne, neki se boje, ne žele da o tome pričaju. Ako neko iz Sarajeva želi da se pojavi, ili ko želi da me plati, slobodno, razgovaraćemo.

Kada je riječ o liderima, koliko dugo poznajete Milorada Dodika? Da li ste prijatelji?

Ne znam ga dugo. Vjerovatno nešto manje od godinu dana. Upoznao sam ga, ali mislim da ga poznajem manje od godinu dana.

Drugi entitet, Federacija Bosne i Hercegovine, usvojio je zakon o izgradnji Južne gasne interkonekcije koji će graditi američka kompanija AAFS. Da li vi na bilo koji način učestvujete u tome? Da li imate neke veze s tom kompanijom?

Nemam. Ne znam uopšte koju. Koja je to kompanija? Nisam siguran šta znači ta skraćenica.

To je parlament Federacije Bosne i Hercegovine napisao u zakonu da će ta kompanija biti glavna firma koja je zadužena za Južnu gasnu interkonekciju. Dakle, mediji su vas povezali sa tom kompanijom. Vaš brat je direktor kompanije AAFS?

Ja imam petoro braće i četiri sestre. Ne znam šta je to AEFS. Čuo sam za taj projekat. Ja s tim nemam nikakve veze. Inače, mislim da je to odlično.

To je jedan od projekata gdje smatrate da Bosna i Hercegovina ima određeni potencijal.?

Pa to treba podići na viši nivo. Iskreno, ne znam puno o tom projektu, samo sam čuo za njega. Vi me sada pitate to jer je neko rekao: "Aha, on učestvuje u tome."

Ne, o tome mediji govore...

Mediji ne rade svoj istraživački posao. Inače bi znali da ja s tim nemam nikakve veze. Ali evo o čemu se radi. I tu ljudi gube iz vida zbog čega lideri ovog regiona imaju određenu težinu. Ovdašnji lideri znaju da, da bi kao društvo imali uspjeh, između ostalog uz kulturu i istoriju i ljepotu ovih predjela. Evo, šetao sam se Banjalukom. Lijep je dan, lijep je grad. Vidim mlade ljude i mladi žele prilike. Oni žele nadu.

Ono što ja, između ostalog, proučavam kod neke zemlje je da postoji odliv mozgova. Mladi odlaze iz zemlje jer nema nade, nema posla. Ja mislim da ima već dovoljno migracija po svijetu. Ono što je potrebno je da vaši ljudi ostanu u vašoj zemlji da bi mogli da pomognu svojoj zemlji da procvjeta i da se razvija. To je za mene vrhovni cilj i, između ostalog, sam i zbog toga ovdje. Ako bih mogao da dovedem američke interese u ovaj region, uz prilike koje Trumpova administracija pruža, ja mislim da bi to bilo sjajno, sjajna mogućnost. Kakav god da je to projekat, to je sjajno. Ako postoji neki drugi projekat, i to je sjajno jer ta saradnja je način da idemo naprijed, a ne sve te tenzije koje stvaraju te stvari koje nam više nisu potrebne.

Ne treba nam napetost, treba nam bolja saradnja. Treba da pokažemo mladima u našim zemljama, uključujući i Ameriku, jer postoje određene mogućnosti ovdje i to pomaže i nama, ljudima kojima treba zaposlenje u Americi i koji su dio nekih organizacija i koje možemo da dovedemo ovdje. Tako da je, između ostalog, jako zabavno.

Prema najnovijem izvještaju Stejt departmenta američkom Kongresu, o Zapadnom Balkanu, završena je tzv. era izgradnje država i Amerikanci se sada fokusiraju na ekonomiju i na bezbjednost. Šta to znači vrlo konkretno? Da li vaš Institut u svom radu slijedi ova uputstva?

Ja inače ne govorim u ime američke vlade. Moram tu da budem vrlo jasan. Meni se ta politika sviđa jer ta politika praktično kaže: "Mi već duže vrijeme samo dajemo, dajemo, dajemo. Bili smo velikodušni dugo vremena i plaćamo račune za bezbjednost i bezbjednosnu saradnju za veći dio Evrope i to traje već duže od pola vijeka. Američka administracija sada mijenja taj smjer i ne želi da nastavi da plaća stvari od kojih Amerikanci nemaju nikakve koristi. Mi želimo ekonomsku i bezbjednosnu saradnju koja obuhvata razne stvari: i vojnu saradnju, saradnju u oblasti sprovođenja zakona, razne tehnologije, način na koji koristimo vještačku inteligenciju. Sve te ideje, inovacije možemo da donesemo ovdje.

Amerika je inače najinovativnija zemlja na planeti, a možemo i ekonomski aspekt da donesemo. Neke stvari koje inače radimo u Americi, na primjer, od hotelijerstva, turizma, trgovine i tako dalje, infrastrukture, razvoja zdravstvenog sistema i tako dalje. Toliko je prilika i mogućnosti i o tome se mora razgovarati. Svaki lider koji drži do sebe u nekoj zemlji to shvata i želi da to iskoristi.

Da li ta promjena i promjena interesa u ovom regionu od strane američke vlade, da li je ona iznenadna ili je povezana sa širom geopolitičkom konkurencijom koja postoji?

To je dobro pitanje. Zašto se čini da je sad nastupila ta promjena? Evo, iz ovog vašeg pitanja shvatio sam da je utisak da je to nagla promjena. Ja mislim da je to jedan drastičan dugoročni zaokret u tome na koji način američki narod posmatra Evropu.

U Sjedinjenim Državama, dakle, dolazi do zaokreta da Amerikanci više nisu samo nacija koja plaća, donator, dobrotvor Evrope koliko to traje unazad, jer možda to nije najbolji izraz, ali mi na razne načine subvencionišemo veliki dio bezbjednosnih aktivnosti u Evropi sa širenjem NATO-a, sa širenjem Evropske unije. To je posebno izraženo. Taj zaokret se vidi ovdje u ovom regionu. Vi mislite da je to iznenadno, a mi mislimo da se to već kuva jedno 10 godina. Postoji viši nivo konkurencije u svijetu. To takmičenje je između većih zemalja na planeti i o tome ćemo razgovarati sutra.

Među tim zemlja su Rusija i Kina?

Kina je definitivno tu. Kina je tu vrlo pametna. Mi se trudimo da se takmičimo sa njima, da se nadmećemo pod jednakim uslovima i jedini način za to je da budemo na terenu. Ako ste igrali fudbal, to znate, ili u košarci. Dakle, ne možete postići koš ako niste na terenu. Moramo da budemo na terenu, kao Amerikanci. I naš Institut i ta saradnja sa Banjalukom ovdje, mi ćemo biti na terenu. Ja želim da budem dio tog procesa. Eto, time se ja bavim. Ja volim međunarodnu bezbjednost, nacionalnu bezbjednost, partnerske odnose, saveze. Meni se to dopada, time se bavim.

U čijoj sferi interesa se nalazi Balkan, između ostalog i Bosna i Hercegovina?

Brojni interesi se ovdje ukrštaju. Ovdje postoje razne mogućnosti. Region je na raskršću. Najvjerovatnije četiri kontinenta. Ako tu još i pridodamo Kinu koju interesuju ovdašnji resursi, prirodni koridori za transport, ako pogledate unazad u istoriju i na koji način je istorija stigla ovdje da ja ovdje u Banjaluci sjedim sa vama, došli smo do trenutka kada ljudi shvataju da postoji potencijal ljude ovdje.

Kada je riječ o kulturi, istoriji, ulozi, da razumijemo različite dinamike koje ovdje postoje, a i sa privredne strane, čitav Balkan je naseljen vrlo produktivnim ljudima. Ja poznajem razne Amerikance koji su porijeklom sa Balkana. Služio sam sa njima, između ostalog, i u vojsci. To su vrlo produktivni ljudi, čvrsti u smislu želje za uspjehom i vrijedni su. Njihove vrijednosti su usklađene sa američkim i mislim da oni ne žele da ih bilo ko iskorišćava i žele da pokažu da mogu da učestvuju u svemu ovome. Oni pokušavaju da budu nezavisni, nastoje da štite svoj način života i to je za mene u redu.

Da li u Americi Bosnu i Hercegovinu vide i kroz nekakav vjerski objektiv? Da li postoji i dalje narativ ugroženog hrišćanstva na Balkanu? Da je hrišćanstvo na neki način u opasnosti ili u nekakvom sukobu sa islamom u ovom regionu?

Kada god pomenem Bibliju, imam problem, ali u Bibliji se puno govori o žrtvi, žrtvovanju. To je bilo sjajno pitanje da pitamo Isusa Hrista, jer onaj koga su najviše proganjali je upravo on. Ideja hrišćanstva i o hrišćanima, mi to inače imamo i u Americi. Ideja hrišćanstva je napadnuta, jer imate pojavu vještačke inteligencije, zatim tehnologije, imate sve manje ljudi koji, recimo, idu na misu, idu u crkvu.

Kažu mi da je u Americi eksplodirao broj mladih ljudi koji se vraćaju u crkvu, a ja sam inače katolik. Tako da mislim da je to dobro, posebno u Americi. Nisam to dovoljno proučavao, ali hrišćanstvo još od vremena Isusa Hrista je u opasnosti. Napadaju hrišćanstvo i mislim da će uvijek biti tako, posebno među ljudima koji nisu vjernici. To je vrlo zanimljivo.Dok gledamo ovu emisiju, imate telefon, možete da guglate jednu od tih aplikacija vještačke inteligencije i da pitate za Boga. Da li postoji? Pa ćete vidjeti šta će vam odgovoriti. Zanimljiv je odgovor. Probao sam to na raznim platformama, na Groku, Chat GPT-u. To je fascinantno.

Koju aplikaciju najviše koristite?

Dobro pitanje. Ja inače pokušavam da koristim Grok. Koristim i druge, Google, naravno, i ne reklamiram nijednu platformu, naravno, ili Chat GPT, ali ima još nekoliko tih. Nisu inače sve istinoljubive, tako da kažem.

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt, podnio je ostavku. Šta vi mislite da li je Bosni i Hercegovini potreban visoki predstavnik koji ponekad koristi svoja ovlašćenja da nameće odluke?

To je još jedna oblast u kojoj imam vrlo odlučno mišljenje o nekakvim modelima ili konstrukcijama koje su stvorene, a koje više nisu adaptirane. Postojao je dobar razlog da se ta institucija stvori. Ili, recimo, da se osnuje NATO kada je to napravljeno, ali tih razloga više nema. Ne znam, ali sve te stvari... Mi smo sada u trećoj deceniji 21. vijeka. 25% vremena smo već u vijeku gdje je trebalo da bude mir svuda i da imamo informacione tehnologije, vještačku inteligenciju i tako dalje. A opet postoje ti nekakvi modeli koji su jasno još iz 20. vijeka. Ja ne kažem da treba sada odustati od toga, ali hajde da to proučimo i da vidimo da li je to i dalje odgovarajuće sa onim što vidim.

Sve te stvari treba staviti pod lupu. Ja sad ne kažem da to treba ukinuti, već hajde da proučimo. Ljudima je najteže da prihvate promjene, jer uz promjene one vam, na primjer, mijenjaju život. Treba da se promijenite, pokrenete, morate da uradite nešto, ali morate da se razvijate i nećete moći da iskoristite talente, inicijative i inovacije koje mnoge od tih zemalja mogu da stvore. Ja sad vidim šta se dešava u Ukrajini, ovaj rat. To je zaista nešto što je potpuna katastrofa, ne samo za Kijev, za Moskvu, za čitavu Evropu i za ostatak svijeta, jer svaka aktivnost koja se tu dešava utiče na neki način na ekonomiju čitavog svijeta.

Nije bitno šta se sad dešava u Iranu, da ne govorimo o tome. Ljudi mogu da upiru prstom ko je za to kriv, ali reći ću to vašoj publici. Te stvari se dešavaju ljudima u životu, loše stvari, vrlo često. Ne sudi vam se po tome da vam se desilo nešto loše, već kako se izborite sa takvom situacijom, kako rješavate neki problem. Možemo sad cio dan da pričamo da li Amerikanci treba da budu u Iranu ili da se svađamo oko rata u Ukrajini i Rusiji, ali to nije samo između Rusije i Ukrajine, već između Istoka i Zapada. Isto je sa Bliskim istokom, opet isti nekakav poredak. Ne, ne radi se o tome da se te stvari dešavaju, desile su se. Moramo da ustanovimo na koji način da pronađemo rješenje da se izvučemo iz toga.

Da li se može očekivati nekakvo rješenje u narednim mjesecima?

Ja vjerujem da, ukoliko neko ne krene da razmišlja nešablonski da bi riješio ovaj rat, i inače, lideri moraju da ostave svoj ego po strani. Svaki lider koji ima ogroman ego, on neće riješiti ništa. Dakle, ostavite svoj ego po strani, potražite rješenje, i kada se to rješenje potraži, mora se nešablonski razmišljati. Da se vratim na vaše pitanje o visokom komesaru, visokom predstavniku i tom modelu. Mi se služimo staromodnim razmišljanjem za rješavanje nekakvih novih problema.

Tako ne može dalje. Nijedno društvo, nijedna država ne može tako da nastavi, jer ulazimo u jedan period, istorijsko doba, gdje u nekom trenutku, kada se ljudi umore, oni krenu da griješe. I ja se bojim da se može napraviti vrlo velika greška koja će izazvati reakciju neke zemlje, koja ima nuklearno naoružanje.

Taj duh još nije bio pušten iz boce, i ja sam zabrinut zbog toga, jer nema razloga uopšte da dođemo do takvog trenutka. Prvo, treba da se prestane sa ratom, da ljudi sjednu za sto uz odgovarajuće posrednike, da sjednu za isti sto i da razmišljaju na fleksibilan način, a ne da lupaju šakom o sto, da svako dobije neko maksimalističko rješenje. Možda će svi morati da daju nekakav ustupak, jer ako se nešto od toga ne uradi, ako ne bude bilo fleksibilnog razmišljanja, onda će ljudi nastaviti da stradaju. To je posljedica rata, i ovim ću završiti.

Ratovi nisu djelo vojske, njih ne izazivaju vojske. Rat je neuspjeh politike, to je posljedica neuspjeha političkih lidera. Ide se u rat ne zato što vojska to želi, već zato što politički lideri ne rade svoj posao. Naravno, pogriješili smo. Iz američke perspektive, u raznim situacijama, nikada nije trebalo da intervenišem u Iraku 2003. i 2004. Da ne ulazimo možda u to, ali sa moje tačke gledišta, ja apsolutno vjerujem u ono što govorim. Sva ta pitanja koja mi postavljate vezano za lobiranje i ostalo, slobodno se raspitajte o meni.

I to sam već rekao, imamo tri strane istine: vaša istina, moja istina, a onda prava istina. Kako se približavamo istini, tako ćemo ostvariti mir. Dobri ljudi sa velikim idejama mogu doći do te istine vrlo blizu, i tu se mir ostvaruje, i onda neće toliko ljudi stradati svuda u svijetu, a definitivno u Evropi.