ADVERTISEMENT

"U Ezopovoj poznatoj basni, lisica bezuspješno pokušava dohvatiti grožđe prije nego što ljutito odustane, mrmljajući kako je ono, vjerovatno, ionako kiselo. Nevjerovatna je sličnost ove antičke pouke sa sve češćim narativom koji slušamo u Bosni i Hercegovini. Suočeni s institucionalnim izostankom djelovanja, pojedini akteri pribjegavaju upravo argumentu „kiselog grožđa“, sugerišući da je rizik od gubitka 373,9 miliona eura iz Plana rasta za zapadni Balkan – pored već izgubljenih 108 miliona eura – zapravo beznačajan za zemlju.

Tako se, primjera radi, plasiraju teze da su ogromna sredstva dostupna kroz Plan rasta nebitna jer je riječ o „samo kreditima“, a ne o bespovratnoj pomoći. Ovakve tvrdnje nisu samo netačne, one su izuzetno obmanjujuće.

Da bismo razumjeli stvarnu sliku, moramo pogledati egzaktne podatke. Od ukupno 976,6 miliona eura izdvojenih za Bosnu i Hercegovinu, u zamjenu za provedbu 113 jasno definisanih reformskih koraka, čak 280,3 miliona eura (odnosno 548,21 miliona KM) čine isključivo bespovratna sredstva.

Stavimo li to u realan kontekst: nacrt godišnjeg državnog budžeta, koji je Vijeće ministara BiH usvojilo 21. maja 2026. godine, iznosi 1,58 milijardi KM. To znači da dio Plana rasta koji čine čisti grantovi iznosi više od jedne trećine ukupnog godišnjeg državnog budžeta BiH. Sa ekonomskog i političkog stajališta, teško je razumjeti nonšalantno odbacivanje ovakve podrške. Nažalost, Bosna i Hercegovina u ovoj fazi ostaje jedini partner sa Zapadnog Balkana bez ijednog eura povučenog iz Instrumenta za reforme i rast.

Ponuda kakvu ne nudi niko drugi

Kada je riječ o kreditnoj komponenti, ta sredstva se nude pod uslovima koji daleko nadmašuju bilo šta dostupno na komercijalnom tržištu. Predviđa se da će ekonomski rast koji Bosna i Hercegovina može ostvariti kroz ove investicije višestruko premašiti vrijednost samog duga. Govorimo o maksimalnom roku dospijeća od čak 40 godina, uz velikodušan grejs period koji osigurava da otplata glavnice ne počinje prije 2034. godine (pod pretpostavkom da se potrebni sporazumi finaliziraju tokom ove godine).

U kombinaciji s izuzetno konkurentnim kamatnim stopama, koje su znatno niže od onih koje nude druga tržišta i finansijski partneri, Evropska unija stavlja na sto izuzetno povoljnu ponudu. To je ponuda koju druge zemlje regiona već uveliko i uspješno koriste za ostvarivanje konkretnih pogodnosti za svoje građane.

Međutim, usred rasprava o kamatnim stopama i višemilionskim paketima, važno je podsjetiti na suštinu: Plan rasta nije samo pitanje finansijskih ulaganja. Finansiranje je tek sredstvo za postizanje cilja, a ne cilj sam po sebi. Koraci navedeni u Reformskoj agendi osmišljeni su da budu motor sveobuhvatne ekonomske transformacije i ubrzanja integracije u Jedinstveno evropsko tržište. Bosna i Hercegovina posjeduje ogroman, neiskorišten ekonomski potencijal, a Plan rasta pruža upravo alate potrebne za pokretanje održivog razvoja, prosperiteta i dugoročne stabilnosti.

Širi okvir evropske podrške

Ključno je naglasiti da Plan rasta ne postoji u vakuumu; on je dio znatno šireg okvira evropske podrške. Ova sredstva su potpuno odvojena od 140,5 miliona eura bespovratne pomoći koja je BiH dodijeljena u okviru aktuelnog IPA okvira za period od 2025. do 2027. godine, a koja trenutno čeka finalnu ratifikaciju.

EU također nastavlja pružati hitnu i ciljanu podršku kroz druge mehanizme, poput 45,7 miliona eura mobilizovanih iz Fonda solidarnosti EU za pomoć oporavku nakon razornih poplava iz 2024. godine. Ukupno gledano, od 2020. godine do danas, EU je mobilizovala 2,4 milijarde eura ukupnih investicija za Bosnu i Hercegovinu, uz podršku od 820 miliona eura grantova EU i bilateralnih donatora.

Iza ove šume brojeva krije se jednostavna i nepobitna činjenica: Evropska unija i njene države članice su ubjedljivo najveći, najlojalniji i najvažniji pružalac podrške Bosni i Hercegovini. To nije samo pomoć dobrih susjeda, već strateško ulaganje u dugoročnu stabilnost našeg zajedničkog kontinenta, s jasnim ciljem potpune integracije Zapadnog Balkana u EU.

Vrijeme neumoljivo ističe

Za razliku od bespomoćne lisice iz Ezopove basne, domaće vlasti u Bosni i Hercegovini imaju stvarnu moć i mogućnost da ugrabe prilike koje su im nadohvat ruke. Evropska unija je dosljedno demonstrirala maksimalnu fleksibilnost, pokazujući razumijevanje za složene procese donošenja odluka u zemlji. Međutim, EU istovremeno djeluje u skladu sa strogim pravilima i zakonskim rokovima. A vrijeme neumoljivo ističe.

Prvi ključni test odlučnosti BiH da napreduje ka postepenoj integraciji u Jedinstveno evropsko tržište jeste sposobnost domaćih vlasti da ispune uslove koji bi omogućili Centralnoj banci BiH podnošenje zahtjeva za pridruživanje Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA). Ulazak u SEPA sistem dramatično bi smanjio troškove prekograničnih transfera novca – kako prema EU, tako i prema susjedima u regiji (Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji) koji su već načinili korake u tom pravcu. To su direktne, opipljive koristi za poslovni sektor, ali i za svakog pojedinca i porodice koje primaju novac iz inostranstva.

Drugi, jednako važan test, jeste ispunjavanje uslova za stvarni početak pristupnih pregovora. To prvenstveno podrazumijeva usvajanje Zakona o sudovima i Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) BiH u skladu s evropskim standardima, kao i imenovanje glavnog pregovarača.

Sada je krajnji trenutak da se ostvari napredak u finalizaciji Sporazuma o zajmu i Sporazuma o Instrumentu, koji predstavljaju pravni osnov za isplatu sredstava. Nakon prošlogodišnjeg usvajanja Reformske agende, Bosna i Hercegovina je stekla uslove za predfinansiranje u iznosu od oko 68 miliona eura. Pomenuti sporazumi su standardni administrativni dokumenti i ne postoji nijedan racionalan razlog za njihovo odgađanje.

Nikakva politička retorika niti izgovori o „kiselom grožđu“ neće moći opravdati žalosnu realnost pred građanima: nečinjenje i propuštanje prilika imaju previsoku cijenu, a nju, nažalost, plaćaju isključivo građani Bosne i Hercegovine", piše u kolumni Luigija Sorece.